Revr-1726/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1726/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljice) T. I. iz V. G., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) J. & J. S.E.d.o.o. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, vraćanja na posao i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-587/15-2 od 7. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9847/13-25 od 28. studenoga 2014., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice T. I. koji glasi:

„Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu od 1. srpnja 2013. tuženika J. & J. S.E.d.o.o., Z., OIB: …, te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice T. I. iz V. G., OIB: …, kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na njezino radno mjesto koordinatorice u odjelu za upravljanje ljudskim potencijalima u skladu s Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim 30. kolovoza 2007., te aneksima sklopljenim 1. ožujka 2009., 1. ožujka 2010., 24. svibnja 2010., 1. ožujka 2011. i 1. travnja 2012., kao i naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika J. & J. S.E.d.o.o. koji glasi:

„Određuje se prestanak radnog odnosa tužiteljice T. I. kod tuženika J. & J. S.E.d.o.o. s danom 1. rujna 2013., te se nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak.“

III. Svaka parnična stranka snosi svoje parnične troškove.«

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9847/13-25 od 28. studenoga 2014. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija tužiteljice odbije kao neosnovana, te traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ono pobijano revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužiteljica u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer obje odluke sadrže nepravilnosti koje odluke čine nerazumljivima. Ističe da drugostupanjski sud dodatno u obrazloženju presude pogrešno navodi nove razloge o odlučnim činjenicama koje odluku čine nezakonitom.

Prema ocjeni ovoga suda u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude, kao i u obrazloženju prvostupanjske presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega niti pobijana drugostupanjska, niti prvostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost. Stoga, suprotno revizijskim navodima tužiteljice, pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva revidentica obrazlažući postojanje te povrede iznošenjem vlastite ocjene izvedenih dokaza i donesenih zaključaka (u pogledu toga je li ništetna odluka poslodavca o poslovnoj reorganizaciji društva od 28. lipnja 2013. zbog neobjavljivanja te odluke na oglasnoj ploči društva i postupanja po istoj prije isteka roka od 8 dana, u pogledu utjecaja isplate bonusa i povećanja plaće radnicima tuženika u 2014. na zakonitost i opravdanost odluke o otkazu, odnosno postojanju opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici od 1. srpnja 2013. zbog pada prometa tuženika, te u pogledu toga da je poslodavac bio dužan ponuditi tužiteljici obavljanje poslova radnica koje su otišle na porodiljni dopust kao zamjenu do njihovog povratka, a ne zapošljavati dva radnika na određeno vrijeme kao zamjenu za te radnice) od one koju su izveli sudovi u postupku koji je prethodio reviziji.

Osim toga, neosnovano tužiteljica tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što prvostupanjska presuda nikada nije javno objavljena u smislu odredbe čl. 335. ZPP.

Naime, nepozivanje punomoćnika tužiteljice na ročište 28. studenoga 2014., koje je zakazano za objavu presude nema za posljedicu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer je odredbom čl. 335. st. 6. ZPP propisano da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Osim toga, prema odredbi čl. 335. st. 11. ZPP stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama toga Zakona o dostavi pismena, što je u predmetnom slučaju i izvršeno, tako da nepozivanje punomoćnika tužiteljice za objavu presude nije utjecalo na zakonitost i pravilnost presude, s obzirom da je tužiteljici rok za žalbu počeo teći od dana primitka pisanog otpravka presude, a ne od dana objave.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/13 i 73/13 – dalje: ZR) tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. t. 1. ZR, sudovi su odbili tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan.

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 1. t. 1. ZR.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje sudova u postupku koji je prethodio reviziji kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već naprijed citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Podredno se napominje da tužiteljica u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava najvećim dijelom osporava činjenična utvrđenja sudova. Međutim, valja istaći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

Tuženiku nisu priznati troškovi odgovora na reviziju koji nije bio nužan u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 24. siječnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.