Rev-2402/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2402/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Stanislava Plazonića, Miroslave Vekić i Vesne Milošević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š.M. iz J., . . br. ., zastupana po punomoćniku J.J., odvjetniku iz K., protiv tuženih Š.N. iz Z.,

. br. . i Š.N. iz Z., ul. .. br. . .., obje zastupane po punomoćniku B.S., odvjetniku iz Z., radi utvrdjenja, rješavajući reviziju tuženih izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 13. veljače 1990. br. Gž 8656/89, kojom je djelomično potvrdjena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom od 18. rujna 1989. br. P 74/88, u sjednici održanoj dana 11. veljače 1993.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženih izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 13. veljače 1990. pod posl. br. Gž 8656/89, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Tužene su izjavile reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju kojom je presuda suda prvog stupnja potvrdjena u dijelu koji glasi:

"Utvrdjuje se, da je tužiteljica Š.M. iz J., . . ... ., suvlasnica u 1/2 dijela nekretnina iz zk. ul. br. PL 588 k. o. J. i to pod zemljišno-knjižno tijelo II - kuća u J., te jedna zgrada . . kbr.. ., .na čk. br. 415 kućište i dvorište od 517 m5, jednog osobnog automobila marke "Zastava 101" reg. broj . . . . te uštedjevine u iznosu od 1.200.000 din kod Z. b.Filijala J., koja imovina je stečena radom tokom braka, slijedom čega naprijed navedena imovina ne spada u ostavinsku imovinu iza pok. Š.I. sina I. iz J., . . br. ., iza kojeg se vodi ostavinski postupak u spisu ovog suda br. O-451/87, što su tuženi Š.N. i Š.N.1 dužne priznati."

Reviziju su tužene izjavile zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a reviziju je prvostupanjski sud u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" b r. 53/91 i 91/92) dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužitelju.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženih, a Javni tužitelj Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP, na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP na koju opisno ukazuje revident. To stoga što je presuda koja se revizijom pobija jasna, razumljiva i moguće je ispitati.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Dana 20. X. 1987. g. preminuo je Š.I. pok. I.. Na nasljedjivanje pozvani su njegova supruga - tužiteljica u ovoj parnici i njegove nećakinje - tužene u ovoj parnici, te njegova sestra koja se prihvatila nasljedstva te svoj dio ustupila tužiteljici u ovoj parnici.

U ostavinskom postupku iza smrti pok. Š.I. tužiteljica je upućena u parnicu radi utvrdjenja da 1/2 dijela spornih stvari; nekretnina, automobila i uštedjevine ne čini ostavinsku imovinu sada pok. Š.I..

Tužiteljica tvrdi da je upravo imovina pobliže citirana u dispozitivu prvostepene presude koji je postao pravomoćan, stečena tokom trajanja bračne zajednice i da upravo 1/2 dijela čini njen doprinos u njenom stjecanju.

Tužiteljica i sada pok. Š.I. živjeli su u braku od 1953. g. do njegove smrti 1987. Nisu imali zajedničke djece. Tužiteljica je bila u radnom odnosu kada je 1987. g. stupila u mirovinu nakon što je "ispunila uvjete za porodičnu mirovinu", a njen suprug sada pok. Š.I. bio je u radnom odnosu.

Nakon zaključenja braka, bračni drugovi su sa roditeljima pok. supruga tužiteljice živjeli u zajedničkom domaćinstvu, u početku kao podstanari. Svekar tužiteljice u momentu kada je zaključen brak 1953., već je bio u mirovini.

Sporne nekretnine, automobil i uštedjevina stečeni su radom bračnih drugova i isto predstavlja njihovu zajedničku imovinu (čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima prečišćen tekst "Narodne novine" br. 51/89, 56/90 i 59/90, u daljnjem tekstu: ZBPO)). Utvrdivši doprinos tužiteljice u stjecanju ove zajedničke imovine kroz njezinu zaradu, kroz rad u domaćinstvu i porodici, kroz druge oblike rada - rad na zemlji uzetoj u zakup, fizički rad na izgradnji nekretnina, kao i njena posebna sredstva ostvarena darovanjem prilikom čanja sudovi su valjano primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je tužiteljica vjen

suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina, osobnog automobila i uštedjevine, koja imovina je stečena tokom trajanja bračne zajednice i u kojem dijelu ta imovina ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. Š.I..

Da su navedene nekretnine zajednička imovina tužiteljice i njenog sada pok. supruga Š.I., a s obzirom na revizijske navode, proizlazi i iz ostavinskog postupka iza smrti svekra tužiteljice (O-93/76) Š.I. koji je preminuo 1975., što utvrdjuje nižestupanjski sud, u kojem su se tužene u ovoj parnici, a nakon prihvata nasljedstva sporazumjeli o diobi ostavine na način da je sporna nekretnina pripala pok. suprugu tužiteljice Š.I. pok. I. (str. 61 spisa).

Iz svega što je naprijed izloženo proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tuženih valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 11. veljače 1993.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš v.r.