I Kž-1220/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1220/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 20. listopada 2008. broj K-85/05, u sjednici održanoj dana 06. listopada 2010., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na opt. M. K. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru opt. M. K. je na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP oslobođen od optužbe za kazneno djelo silovanja iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97 i 27/98; u nastavku: KZ), činjenično i pravno pobliže opisano u toč. 1. izreke te presude, a na temelju čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06; u nastavku: ZKP) odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava. Istom presudom je na temelju čl. 353. toč. 3. ZKP odbijena optužba protiv opt. T. K. zbog kaznenog djela sprječavanja dokazivanja u poticanju iz čl. 304. st. 1. u svezi čl. 37. KZ, pobliže opisanog u toč. 2. te presude.

Protiv oslobađajućeg dijela te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženik M. K. je po branitelju A. M., odvjetniku iz Z., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

I Kž 1220/08-3

Nakon što je spis sukladno čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom mišljenju predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada, žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatra da je na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud izveo za sada pogrešan zaključak o nedokazanosti kaznenopravne odgovornosti optuženika, napominjući da je argumentacija prvostupanjskog suda manjkava.

Prvostupanjski sud oslobodio je opt. M. K. od optužbe zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ prvenstveno zaključivši da je iskaz ošt. N. M. nevjerodostojan, a bazirajući takvo utvrđenje na u tom smislu iznesenom mišljenju psihijatrijskog vještaka. Međutim, oštećeničin iskaz, koji je nedvojbeno ključan dokaz kako u ovom kaznenom predmetu, tako i u većini ostalih u kojima su procesuirani tzv. seksualni delikti, valjalo je cijeniti s puno više opreza, uzimajući u obzir niz drugih faktora i podataka, kao i utvrđivanjem brojnih drugih činjenica, a što u ovom predmetu nije učinjeno.

Kao prvo, potpuno je neprihvatljivo da vještak psihijatar ocjenjuje vjerodostojnost svjedočkog iskaza ošt. N. M., jer time prelazi okvire svog zadatka i upušta se u ono što je isključivo sudska nadležnost. Imajući na umu navedeno, ali i neke druge nedostatke i nelogičnosti iznesene u tom nalazu i mišljenju, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je neopravdano odbijen prijedlog državnog odvjetništva za novo psihijatrijsko vještačenje ošt. N. M., kojim bi se imalo utvrditi kada je kod oštećenice nastupio sumanuti poremećaj, konstatiran provedenim vještačenjem po vještaku dr. V. K.. Ne može se, naime, za sada bezrezervno prihvatiti tvrdnja te vještakinje kako nije moguće utvrditi kada je taj poremećaj nastao. Osim toga, čak i pod pretpostavkom da je spomenuti sumanuti poremećaj bio prisutan i tempore criminis, ta okolnost sama po sebi ne znači da inkriminirano kazneno djelo nije počinjeno.

Te činjenice prvostupanjski je sud bio dužan utvrditi, a oštećeničin iskaz analizirati i ocijeniti i na osnovu brojnih drugih dokaza i podataka koji se nalaze u spisu, a koje je, kako to s pravom ukazuje državni odvjetnik, u potpunosti ili djelomično zanemario.

Tako je npr. propušteno obratiti adekvatnu pozornost na ozljede koje su na oštećenici konstatirane odmah nakon što je podnijela kaznenu prijavu (a što je, nepobitno, uslijedilo tek par sati nakon inkriminiranog događaja, koji podatak je i sam po sebi znakovit), već se prvostupanjski sud samostalno upustio u analizu njihovog nastanka, za što nije kvalificiran, već je u tom smislu trebalo provesti sudskomedicinsko vještačenje. Tek potom je moguće usporediti taj dio iskaza oštećenice, ali i opt. M. K. s onim što o načinu nastanka konstatiranih povreda bude utvrđeno vještačenjem, a sve u svrhu ocjene istinitosti tih iskaza.

Nadalje, nesumnjivo je da je ošt. N. M. kao svjedok prvo podnijela kaznenu prijavu, potom u istrazi u potpunosti negirala počinjenje kaznenog djela silovanja, da bi potom, ispitana zamolbenim putem preko suda u N., teretila optuženika, a kod takvog je iskaza u glavnim crtama ostala i na glavnoj raspravi. Ovakve, sadržajno dijametralno suprotne iskaze iste svjedokinje prvostupanjski je sud morao cijeniti s više opreza te povezujući ih s drugim podacima i dokazima koji se u spisu nalaze, a ne bezrezervnim prihvaćanjem mišljenja

I Kž 1220/08-3

psihijatrijskog vještaka koji se u tom dijelu, kako je to već istaknuto, upustio i u područje koje nije u njegovoj nadležnosti. Naime, iako je državni odvjetnik odustao od kaznenog progona protiv opt. T. K. zbog kaznenog djela sprječavanja dokazivanja u poticanju iz čl. 304. st. 1. u svezi čl. 37. KZ, određeni podaci ipak ukazuju na to da je oštećenica u jednom periodu bila podvrgnuta nekim neugodnostima i napadima. Prvenstveno je to vidljivo iz rješenja Prekršajnog suda u Zadru od 24. ožujka 1999. broj JR-IX-174/99 (l. 117 i 118 spisa), ali i raspravnog iskaza svjedoka I. J., u kojem je potvrdio da je kod njega u lokalu uredovala policija zbog remećenja javnog reda i mira, u povodu napada M. V. i još neke osobe na oštećenicu. Nadalje, činjenica je da je u vrijeme davanja iskaza pred sudskim vlastima u N. oštećenica već bila pod terapijom, što nije bio slučaj prilikom svjedočenja u istrazi. Te okolnosti bilo je potrebno dodatno razjasniti konzultiranjem psihijatrijskog vještaka.

Konačno, prvostupanjski je sud u potpunosti zanemario iskaz opt. T. K., iako je ovaj opisao izgled i ponašanje oštećenice koja je neposredno nakon predmetnog događaja došla u lokal gdje se on nalazio (kafić „J. S.“), pritom spominjući da mu se oštećenica požalila na agresivno ponašanje njegovog brata. Sadržajno u tom pogledu taj je iskaz dijametralno suprotan opisu istog prizora po svjedoku D. V., pa je to valjalo razjasniti.

S obzirom na sve izneseno, za sada se činjenično stanje ukazuje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, pa je stoga pobijana presuda ukinuta, a predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, ali pred potpuno izmijenjenim vijećem.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon što provede iznova sve dokaze, kao i dodatne na koje je gore ukazano (pribavljajući na pogodan način podatke o prvim simptomima sumanutog poremećaja oštećenice, kao npr. ispitivanjem, makar i zamolbenim putem, članova njene obitelji), provesti novo psihijatrijsko vještačenje oštećenice kojim će se razjasniti sva sporna pitanja, a vještak će ostati u granicama njegovog zadatka, po potrebi provesti i suočenja između pojedinih sudionika, detaljno i sveobuhvatno analizirati obranu optuženika, iskaz oštećenice i ostale dokaze, potom će izložiti nesporne činjenice te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, vodeći računa o propustima na koje je ukazano ovom odlukom, te će potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP.

Slijedom navedenog trebalo je, temeljem čl. 388. st. 1. i 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 06. listopada 2010.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.