Rev-x-65/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 65/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Marini Paulić, u pravnoj stvari tužitelja G. H. iz K., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. & K., odvjetnici u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Kutini, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1314/10 od 15. srpnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-1002/09 od 25. veljače 2010., 8. svibnja 2012.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1314/10 od 15. srpnja 2010. odbijena je žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-1002/09 od 25. veljače 2010. u dijelu kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime naknade štete kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos 29.621,65 kn sa zateznom kamatom, kao i naknaditi mu parnične troškove u iznosu 7.765,97 kn.

Protiv drugostupanjske presude, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da tužitelja odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom odnosno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojim ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. toga članka (tzv. redovna revizija), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (tzv. izvanredna revizija).

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revidetn smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U predmetnoj reviziji tuženik označava kao pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju „pitanje indirektne štete propisane u čl. 3. st. 1. al. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 117/03), za koju Republika Hrvatska prema odredbi čl. 2. istog zakona ne odgovara.

Međutim, ovakvo općenito navedeno pravno pitanje nije dovoljno za dopuštenost tzv. izvanredne revizije. Naime, da bi neko postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) bilo određeno naznačeno u reviziji, potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno. S druge pak strane treba napomenuti da revizijski sud nije ovlašten sam pronalaziti i kreirati pravno pitanje prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a upravo postavljanje takvog pitanja izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Dakle, u ovom predmetu nije ispunjena osnovana pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (određeno postavljeno pravno pitanje). Naprotiv revizija se svodi na obrazlaganje pogrešne primjene materijalnog prava, što ne predstavlja razloga za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Slijedom navedenog revizija tuženika nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 8. svibnja 2012.

Sutkinja:

Marina Paulić, v.r.