I Kž-668/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 668/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. V., zbog kaznenog djela iz čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 53/91, 39/92, 91/92, 31/93 – pročišćeni tekst, 35/93 – ispravak, 108/95, 16/96 – pročišćeni tekst i 28/96 – dalje: OKZ RH) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 14. studenog 2018. br. Ik I-779/18-8, u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2018.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba zatvorenika D. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 159.a toč. 7. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11 – Odluka Ustavnog suda, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje: ZIKZ) u vezi sa čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak i 101/17 – dalje: KZ/11), odbio prijedlog Centra za dijagnostiku u Zagrebu za uvjetni otpust zatvorenika D. V. koji je podnesen po službenoj dužnosti u smislu čl. 158.a ZIKZ. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 13 godina i šest mjeseci na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu od 26. rujna 2017. br. K-Rz-3/16, preinačenom u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018. br. Kž-rz 4/2018-10, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH i kaznenog djela ratnog zločina iz čl. 91. st. 2. toč. 1., 2. i 9. u vezi sa st. 4. KZ/11. Kazna zatvora mu ističe 28. ožujka 2020.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik po opunomoćeniku T. F., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i „pogrešne primjene kaznenog zakona i prava“, s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje na način da se zatvoreniku odobri uvjetni otpust.

I Kž 668/2018-4

Spis je, sukladno čl. 495. u vezi sa čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje: ZKP/08), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu zatvorenik kada u žalbi tvrdi da je izreka rješenja proturječna razlozima te da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni zbog čega se pobijano rješenje ne može ispitati i da je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Naime, kada zatvorenik u žalbi obrazlaže navedenu postupovnu povredu, on u biti iznosi neslaganje sa zaključcima prvostupanjskog suda, da nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje prijedloga za uvjetni otpust, iz čega slijedi da zatvorenik žalbom isključivo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda

Argumentirajući svoje žalbene tvrdnje zatvorenik navodi da nije stegovno kažnjavan, da protiv njega nije u tijeku drugi kazneni postupak i da nema izrečenu drugu kaznu zatvora po pravomoćnoj presudi koja da nije izvršena, a do trenutka odlučivanja o prijedlogu da je izdržao više od devet desetina izrečene kazne zatvora.

Nadalje, smatra da mišljenje Centra za dijagnostiku i Kaznionice u L., da se uvjetni otpust ne odobri iz razloga što je prekratko vrijeme boravio na izvršenju kazne zatvora pa da zbog toga nije moguće dati ocjenu uspješnosti primjene programa izvršavanja kazne zatvora, ne može biti jedini niti odlučni razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust jer se činjenica da se prekratko nalazi u sustavu izdržavanja kazne zatvora, iako je do trenutka upućivanja na izvršavanje kazne zatvora faktički izdržao 9/10 od izrečene kazne ne može tumačiti na njegovu štetu.

Međutim, suprotno takvim tvrdnjama žalbe, prvostupanjski sud je unatoč urednom ponašanju zatvorenika za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, pravilno odbio prijedlog za uvjetni otpust zbog postojanja drugih razloga iz čl. 59. st. 2. KZ/11, tako da nisu osnovani njegovi navodi da je povrijeđena odredba čl. 159.a toč. 7. ZIKZ.

Naime, prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust sukladno čl. 59. st. 2. KZ/11 potrebno je cijeniti i ličnost osuđenika, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi te je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela. Polazeći od navedenog, pravilno prvostupanjski sud iz izvješća Centra za dijagnostiku utvrđuje da zatvorenik negira počinjenje kaznenog djela i kaznu smatra nezasluženom. Te okolnosti, kao i činjenica da je zatvorenik po svaku cijenu nastojao izbjeći odgovornost za počinjena kaznena djela zbog čega je postupak njegova izručenja trajao gotovo devet godina, u ukupnosti ukazuju da je zatvorenik nekritičan, da i dalje nije došlo do bitnih promjena u njegovim stavovima, te da svrha kažnjavanja očito još nije ostvarena. Stoga je prvostupanjski sud s pravom odlučio odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog, kako žalba zatvorenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede zakona na

I Kž 668/2018-4

koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. prosinca 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.