II Kž-150/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 150/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. E., zbog kaznenog djela iz čl. 92. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Gospiću od 18. veljače 2010. broj K-26/09 (Kv-10/10-5) o produljenju pritvora, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. I. E. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Gospiću, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. I. E. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaja ubojstva na mah označeno u čl. 92. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – u nastavku: KZ).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik putem branitelja T. V. odvjetnika iz G., s prijedlogom da se protiv optuženika ukine pritvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. I. E. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

Pravomoćnom optužnicom optuženiku se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 92. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona na način da je 21. kolovoza 2009. nakon što ga je

II Kž 150/10-3

prethodno u više navrata nogama i rukama tukao oštećeni C. I. D., nanijevši mu tjelesne ozljede, revoltiran takvim ponašanjem, doveden u stanje jake razdraženosti napadom oštećenika, u afektivnoj reakciji, nožem duljine oštrice 9 cm više puta ubo oštećenika, zadavši mu ubodne rane prednje trbušne stjenke i prednje strane prsnog koša te desne nadlaktice i probod desnog pazuha zadavši mu po život opasne teške tjelesne ozljede.

Utemeljenost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, proizlazi iz činjenice da je optuženik državljanin Republike Rumunjske te da za područje Republike Hrvatske nije ni poslovno niti obiteljski vezan, kao i okolnost da u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište niti boravište. Navedene okolnosti u korelaciji sa činjenicom da se u predmetnom kaznenom postupku optuženik tereti za teže kazneno djelo kao i visina zapriječene kazne kao dodatni motiv za bijeg, predstavljaju okolnosti koje upućuju na zaključak o postojanju realne opasnosti od bijega optuženika boravkom na slobodi.

Opstojnost daljnje primjene pritvorske mjere po navedenoj osnovi nije dovedena u pitanje žalbenim navodima kojima optuženik ističe da je osoba mlađe životne dobi (rođen 1981.), te da protivno tvrdnjama pobijanog rješenja nema motiva za bijeg iz Republike Hrvatske zbog siromaštva i nezaposlenosti u matičnoj zemlji. Naime, upravo okolnost vođenja predmetnog kaznenog postupka i izvjesnost izricanja bezuvjetne zatvorske kazne za terećeno kazneno djelo, povezano sa ostalim konkretnim okolnostima slučaja, opravdavaju daljnju primjenu pritvorske mjere iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

S obzirom na žalbeni navod koji upire na povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP (pri čemu se žalitelj pogrešno poziva na odredbe Zakona o kaznenom postupku - „Narodne novine“ broj 152/08, 76/09), tvrdnjom da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijano rješenje s osnova žalbenih navoda ali i po službenoj dužnosti u granicama kako to propisuje čl. 398. st. 4. ZKP. Utvrđeno je da je pobijano rješenje donio stvarno nadležni sud u propisno sastavljenom vijeću te da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, a niti postoji povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP na koju se upire žalbom.

Niti ostalim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost i ispravnost pobijanog rješenja, pa je slijedom svega navedenog na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 5. ožujka 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Ranko Marijan, v.r.