Rev-1589/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1589/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja K. mr. I., odvjetnika iz V., koga zastupa R. S., odvjetnik iz V., protiv tužene L. M. iz S. K., koju zastupa mr. M. M., odvjetnik iz K., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 22. II. 1990. br. Gž-564/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 26. XII. 1989. br. P- 999/89, u sjednici održanoj dana 13. studenog 1990,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Okružnog suda u Bjelovaru od 22.

II. 1990. br. Gž-564/90, i presuda Općinskog suda u Koprivnici od 26. XII. 1989. br. P-999/89, i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 22. II. 1990. br. Gž-564/90-2, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 26.XII.1989. br. P-999/89, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tužena L. M. isplati iznos od 1,349.200 dinara (134,92 konvertibilnih dinara) sa zakonskom zateznom kamatom od dana tužbe do isplate i da mu naknadi trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, a tužitelj je istom presudom obavezan da naknadi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2,800.000 dinara (280 konvertibilnih dinara) u roku od 15 dana.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavio reviziju tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz obavezu na naknadu troškova postupka, odnosno podredno da nižestepene presude budu ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno raspravljanje.

Na reviziju tužitelja nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija tužitelja je osnovana.

Prvostepeni sud je utvrdio da je tužitelj kao advokat zastupao tuženu u dva predmeta kod Općinskog suda u Varaždinu, da mu je tužena platila predujam u iznosu od 100.000 dinara (10 konvertibilnih dinara), da je vrijednost predmeta spora u navedenim predmetima bila označena sa 1,000.000 dinara (100 konvertibilnih dinara) i da je prema tada važećoj tarifi trošak zastupanja u oba predmeta iznosio 93.500 dinara (9,35 konvertibilnih dinara), te da je tužitelj uplaćenom akontacijom u cijelosti podmiren u svojem potraživanju.

Tužitelj je u žalbi protiv prvostepene presude isticao nove činjenice da je primljeni predujam od 100.000 dinara (10 konvertibilnih dinara) bio radi podmirenja troškova osiguranja dokaza.

Tužitelj je naveo da je u predmetima R2-283/87 i R2-217/ 87, zastupao tuženu i bio dva puta na uviđaju i da je upravo za te troškove primio navedeni predujam.

Drugostepeni sud nije uvažio ove prigovore tužitelja navodeći da tužitelj nije izdao potvrdu za ovu akontaciju i da se stoga ne može utvrditi da li je to bila akontacija za predmete koje tužitelj utužuje ili naknada za zastupanje u parnici.

Osnovano tužitelj u reviziji ističe da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.

Naime, sud je bio dužan ispitati u kojim predmetima je tužitelj kao advokat zastupao tuženu, koje radnje zastupanja je izvršio i koliko iznosi njegov honorar prema tada važećoj advokatskoj tarifi, te da li je taj trošak pokriven akontacijom koju je nesporno tužitelj primio. Prvostepeni sud nije uzeo u obzir zastupanje u vanparničnim predmetima koji su prethodili pokretanju parnice, pa stoga nije ni mogao pravilno ocijeniti da li je tužitelj u cijelosti podmiren za troškove zastupanja.

U ponovljenom postupku prvostepeni sud će izvršiti uvid u sve spise u kojima je tužitelj zastupao tuženu, utvrdit će visinu honorara koji ga pripada za to zastupanje prema advokatskoj tarifi koja je bila na snazi u to vrijeme, te će nakon toga izvršiti obračun sa nesporno primljenom akontacijom i nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o sporu.

Dakle, ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a slijedom toga nisu utvrđene odlučne činjenice za rješenje ovog spora, pa je temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku valjalo uvažiti reviziju tužitelja, ukinuti nižestepene presude i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovni postupak.

U Zagrebu, 13. studenog 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.