Rev-2469/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2469/2016-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Š. pok. K. iz N., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-3514/14-3 od 12. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pagu br. P-41/11-42 od 31. srpnja 2014., u sjednici održanoj 10. prosinca 2019.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru br. Gž- 3514/14-3 od 12. travnja 2016., te presuda Općinskog suda u Pagu br. P-41/11-42 od 31. srpnja 2014., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje da je tužitelj J. Š. pok. K. iz N., ..., OIB: ..., vlasnik sljedećih nekretnina:

- zemljišnoknjižna čestica broj ... – oranica u S. V. upisana u zk. ul. br. ... k.o. N., kao i dio zemljišnoknjižne čestice broj ... – pašnjak Z. upisana u zk. ul. br. ... k.o. N. u površini od 2.622 m2, označena u geodetskom snimku postojećg stanja s uklopom u katastarski plan oznakom slova ..., a omeđena znacima A-B-C-D-E-F;

- dio zemljišnoknjižne čestice broj ... – oranica u S. V. upisana u zk. ul. br. ... k.o. N. u površini te čestice od 558 m2, označena u geodetskom snimku postojećeg stanja s uklopom u katastarski plan oznakom slova ..., a omeđen znacima A-B-C-D-E-F-G-H;

- zemljišnoknjižna čestica broj ... dio - oranica Č. upisana u zk. ul. br. ... k.o. N., kao i čestica broj ... upisana u zk. ul. br. ... k.o. N. u površini od 3320 m2, označeni u geodetskom snimku postojećeg stanja s uklopom u katastarski plan oznakom slova ..., a omeđene oznakama A-B-C-D-F;

kao i dio

- zemljišnoknjižna čestica broj ... - pašnjak Z. upisana u zk. ul. br. ... k.o. N. kao i dio zemljišnoknjižne čestice broj zgr. ... u površini od 118 m2, označena u geodetskom snimku postojećeg stanja s uklopom u katastarski plan oznakom slova ..., a omeđena točkama A-B-C- D;

- zemljišnoknjižna čestica broj ... dio – oranica S. upisana u zk. ul. br. ... k.o. N., dio zemljišnoknjižne čestice ... upisane u zk. ul. ... k.o. N. površine 1922 m2, označene u geodetskom snimku postojećeg stanja u uklopom u katastarski plan oznakom slova ..., a omeđena znacima A-B-C-D;

- zemljišnoknjižna čestica broj ... dio - pašnjak D. površine 200 m2 upisana u zk. ul. br. ... k.o. N.

što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama, uz istodobno brisanje tog prava s vlasništva tuženika.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja tuženik smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se usvoji zahtjev tužitelja, podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja je osnovana.

U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st .1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

Iz sadržaja podnesene revizije može se zaključiti da tužitelj postavlja pitanje stječe li stranka pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, ako su se pretpostavke za stjecanje dosjelošću stekle do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje ZVDSP), odnosno mogućnost da se u vrijeme potrebno za dosjelost računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991.

Kao razlog važnosti tužitelj se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009.

Naime, tužitelj tvrdi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 17. studenoga 1999. budući je tužitelj, zajedno sa svojim prednicima bio u mirnom i nesmetanom posjedu spornih nekretnina više od 40 godina. Kod toga isti smatra da se obzirom na raniju odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP treba u rok dosjelosti uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991.

Nižestupanjski sudovi odbijaju zahtjev tužitelja za usmjeren na stjecanja prava vlasništva dosjelošću na spornim nekretninama zauzimaju pravno shvaćanje da, obzirom su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu, da je tada tužitelj trebao dokazati da su njegovi prednici sporne nekretnine stekli dosjelošću do 6. travnja 1941. prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika, odnosno da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nakon 8. listopada 1991., pri čemu se vrijeme posjedovanja do 8. listopada 1991. ne uračunavaju u vrijeme potrebno za stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti pravilnim. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo sljedeće shvaćanja:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su prednici tužitelja bili upisani kao posjednici spornih nekretnina u katastru još od 1954., 1956., odnosno 1963., da su neke od tih nekretnina bile ograđene suhozidom, a što bi ukazivalo na činjenicu da su isti bili u posjedu spornih nekretnina i prije 8. listopada 1991. Isto tako iz spisa nije vidljivo da bi tužitelju bio suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, kao i da je majka tužitelja predmetne nekretnine dobila na temelju agrarne reforme 1946.

Obzirom na navedeno, a zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova, bilo je potrebno prihvatiti reviziju tužitelja glede postavljenog pitanja, ukinuti obje nižestupanjske presuda i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

U nastavku nižestupanjski sudovi će ponovno ocijeniti je li tužitelj stekao pravo vlasništva spornih nekretnina dosjelošću, vodeći računa o shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženog u presudi Trgo protiv Hrvatske. U tu svrhu provesti će dokaze koje predlože parnične stranke, te donijeti novu zakonitu odluku.

Preostala pitanja koja postavlja tužitelj glede pitanja kvalificiranog posjeda, odnosno pitanja do kada se rok za dosjelost mora ispuniti, prema shvaćanju revizijsku suda nisu važna za donošenje odluke u ovom predmetu, pa revizija glede tih pitanja nije dopuštena.

Zagreb, 10. prosinca 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.