Gžzp-503/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 503/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću u pravnoj stvari predlagatelja V. G. i M. G., obojica iz P., koje zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gzp-75/08 od 7. rujna 2008., dana 31. ožujka 2009.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gzp-75/08 od 7. rujna 2008.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gzp-75/08 od 7. rujna 2008. određeno je da je Općinski sud u Zadru dužan donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-877/06 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave tog rješenja (točka I. izreke). Istim rješenjem predlagateljima je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od po 12.000,00 kn svakome (točka II. izreke), a protustranci Republici Hrvatskoj naloženo je isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja za isplatu (točka III. izreke).

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela protustranka zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. Predlaže da ovaj sud pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) na koje, temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku podnesen temeljem odredbi članaka 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 105/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS).

Prihvaćanje navedenog zahtjeva i određivanje naknade u iznosu od 12.000,00 kuna svakome od predlagatelja prvostupanjski sud, u bitnom, obrazlaže slijedećim utvrđenjima i zaključcima:

- da je predmetni parnični postupak pokrenut 2. prosinca 1987. kada je prednik predlagatelja podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, a da su predlagatelji kao zakonski nasljednici tužitelja 12. listopada 2004. preuzeli predmetni parnični postupak koji još nije pravomoćno okončan,

- da predmetni postupak traje preko dvadeset godina od čega u pravno relevantnom razdoblju 10 (deset) godina, 10 (deset) mjeseci i 3 (tri) dana,

- da postupak nije vođen ažurno i učinkovito unatoč brojnim procesnim aktivnostima te donesene dvije meritorne odluke,

- da je prvostupanjski sud zanemario načelo ekonomičnosti postupka i koncentracije glavne rasprave te da je bio neaktivan od 5. studenog 1997. do 15. veljače 2002.,

- da se radi o složenom sudskom predmetu s obzirom na sporne činjenice koje je trebalo raspraviti i utvrditi tijekom postupka,

- da predlagatelji svojim postupcima nisu doprinijeli duljini trajanja predmetnog postupka.

Protustranka u žalbi ističe da je zahtjev trebalo odbaciti kao nedopušten jer je u predmetnom parničnom postupku podnesen za ponavljanje postupka. Podredno ističe da je sud pogrešno utvrdio pravno relevantno razdoblje s obzirom da su predlagatelji, kao pravni slijednici pokojnog tužitelja Ante Grbića, stupili u parnicu tek 12. listopada 2004., te da je, stoga, i visina naknade određena u previsokom iznosu.

Navedeni žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti.

To stoga što zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku nije podnesen zbog nedonošenja odluke u postupku za ponavljanje postupka (u kojem slučaju bi zahtjev bio nedopušten) već zbog dugotrajnosti postupka i nedonošenja meritorne odluke u parničnom predmetu poslovni broj P-877/06, a o prijedlogu za ponavljanje postupka je odlučeno još 1991. na način da je ponavljanje postupka dopušteno.

Nadalje, suprotno žalbenim navodima protustranke, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da pravno relevantno razdoblje počinje teći od 6. studenog 1997. nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) s obzirom da je tužba u predmetnoj parnici podnesena 2. prosinca 1987. Naime, predlagatelji su stupili u predmetnu parnicu kao univerzalni pravni slijednici pokojnog tužitelja M. G. pa, s obzirom da univerzalna građanskopravna sukcesija dovodi ex lege do procesnopravne sukcesije, predlagatelji kao novi procesni subjekti (sukcesori) ne počinju parnicu iznova već ju nastavljaju u stadiju u kojem su je zatekli u vrijeme preuzimanja parnice.

Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je temeljem pravilno utvrđenog pravno relevantnog razdoblja pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 28. ZS-a kada je ocijenio da je predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01- pročišćeni tekst i 55/01) te im odredio primjerenu naknadu u iznosu od po 12.000,00 kn svakome od predlagatelja, a navedena naknada i prema mišljenju ovog suda predstavlja primjerenu novčanu naknadu s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja te gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Iz navedenih razloga, a temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe iz članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ 73/91), valjalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 31. ožujka 2009.

SUDAC:

Aleksandar Peruzović, v.r.