II Kž-385/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 385/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Šibl Neve, kao predsjednice vijeća, te Vrbetić Vesne i Garačić Ane, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. G. Z. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. kolovoza 1997. br. Kv-437/97 (K-151/97), u sjednici održanoj 17. rujna 1997.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. G.Z. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 189. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. G.Z. temeljem zakonskih osnova predviđenih u čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP, u tijeku postupka koji se protiv njega i opt. S.T. vodi zbog krivičnih djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH, čl. 127. st. 1. KZRH, čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH i dr.

Protiv tog rješenja žali se optuženik po svom branitelju, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da i dalje postoje zakonski osnovi za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP.

Naime, okolnosti relevantne za ocjenu osnovanosti pritvora nisu se bitno izmijenile od donošenja posljednje odluke ovog Vrhovnog suda, a dosadašnje trajanje pritvora, suprotno stavu žalitelja, nije dovoljno da opravda optuženikovo puštanje na slobodu.

Ovo iz razloga jer optuženik nije živio na adresi u Z., B. M. br. …, koju je prilikom ispitivanja dao sudu, već se odao skitnji, tako da je, usprkos saznanja da je u tijeku protiv njega ovaj krivični postupak, ostao sudu nedostupan i lišen je slobode tek na temelju izdane tjeralice.

Stoga, doista, postoji realna opasnost da bi optuženik na slobodi mogao pobjeći, odnosno sakriti se.

Isto tako, s obzirom na brojnost i težinu inkriminiranih krivičnih djela, a optuženiku je već kao maloljetniku izrečena odgojna mjera upućivanja u dom za preodgoj zbog imovinskih krivičnih djela, za kakva i ovdje odgovara, dok vještak psihijatar smatra da se radi o psihopatski strukturiranoj ličnosti ovisnoj

II Kž 385/97

o psihoaktivnim tvarima, to cijeneći da optuženik nema stalnog zaposlenja niti izvora prihoda, očigledno proizlazi da postoje i takove osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi on na slobodi mogao ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo.

Kako se navodima žalbe osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. rujna 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Šibl Neva v.r.