P-491/2014-66 · Općinski sud u Virovitici

Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 1 P-491/2014-66

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sutkinji Željki Jurić, u pravnoj stvari tužitelja B. M. (OIB:...), iz O., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik iz V., protiv tuženika Hrvatske vode (OIB: ...) iz Z., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. d. Š. i p. iz Z., radi naknade štete, nakon zaključene javne glavne rasprave 25. travnja 2018., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objavljene presude 30. travnja 2018., objavio je

p r e s u d i o je

Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana plati naknadu štete u iznosu od 159.472,43 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12%, a od 1. kolovoza 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodište uvećano za tri postotna poena, sve na IBAN punomoćnika tužitelja: ...

Obrazloženje

Tužitelj je utužio radi naknade štete. U tužbi navodi da je vlasnik i posjednik kčbr.

10/1 oranica u K. sa 2 j 217 čhv iz z.k.ul. br. 1059 k.o. O. i kčbr. 10/2 oranica u K. sa 1 j 72 čhv iz z.k.ul. br. 863 k.o. O. te da su te dvije čestice kao jedinstvena gospodarska cjelina prijavljene kod Agencije pod brojem ...; da je tužitelj 03/04. travnja 2014. na kčbr. 10/1 u površni od 1,23 ha i na kčbr. 10/2 u površini od 0,60 ha zasadio papriku u tunelskim plastenicima tipa veronese bez grijanja; da je dana 03/04. svibnja 2014. došlo do izlijevanja vode iz odvodnog kanala udaljenog od plastenika oko 230 m zapadno od parcele, te da je nasad paprike dva dana bio pod vodom i uslijed toga na paprici je nastala šteta; da je u cilju utvrđivanja visine štete i osiguranja dokaza tužitelj angažirao A.

C., dipl. ing. poljoprivrede stalnog sudskog vještaka poljoprivredne struke; da je vještak je u tu svrhu dva puta izašao na lice mjesta te je prvi izvid obavljen 23. svibnja 2014, a drugi 06. lipnja 2014.; da je prvim izvidom vještak utvrdio da je paprika bila u razvojnoj fazi cvatnje i porasta formiranih plodova, da je doživjela stres, da je oslabljena, listovi i grane opušteni (mlohavi), te da je dio biljaka potpuno propao, uvenuo, a utvrdio je i da na foliji postoji sloj zemlje kao posljedica plavljenja plastenika te da je na temelju tako zatečenog stanja sa sigurnošću zaključio da je šteta na paprici nastala od poplave; da je vještak istovremeno obišao i pregledao kanal iz kojeg je došlo do izlijevanja vode, te je utvrdio da je isti obrastao raznovrsnim biljkama (trava, šaš i dr.) i da je zamuljen; da je na temelju izvršenih izvida vještak u srpnju 2014. godine izradio svoj nalaz i mišljenje a sastavni dio toga nalaza su fotografije i CD koje je snimio prilikom izvida štete, preslika navedenih čestica na kojoj je došlo do poplave plastenika, pregled cijena tržišta voća i povrća, te računi tužitelja kupcima br. 17/O/01 i 18/O/01 od 13. lipnja 2014.; da je vještak utvrdio da je tužitelj uslijed poplave pretrpio izravnu i neizravnu štetu, a da se izravna šteta odnosi na 2030 potpuno uništenih biljaka od kojih bi svaka dala urod od 2,80 kg po prosječnoj cijeni od 5,00 kuna, što daje iznos od 28.420,00 kuna; da nakon odbitka troškova berbe i ambalaže, neto gubitak iznosi 21.656,04 kuna; da se neizravna šteta odnosi na izostanak prvih berbi kada je cijena paprike najviša, budući da je umjesto planirane početne berbe (25. 05.

– 01. 06.), tužitelj je počeo brati 13. 06. 2014.; da je sukladno navedenom tužitelj pretrpio štetu u ukupnom iznosu od 178.238,85 kn neto.

Tužitelj tvrdi da je za poplavu, a time i za štetu koju je pretrpio odgovorna tužena, jer da je Zakonom o vodama tuženoj povjereno upravljanje vodama, odnosno kanalom iz kojeg je došlo do poplave, pozivajući se pri tome na odredbe čl. 4. toč. 3. Zakona o vodama, te da je osnovna zadaća koja proizlazi iz upravljanja vodama zaštita ljudi i njihov imovine od poplave i drugih oblika štetnog djelovanja voda, kao i da za štete nastale djelovanjem vode u što spadaju i poplave, odgovara tužena po osnovi krivnje (čl. 133. Zakon o vodama). Tužitelj tvrdi da u ovom slučaju postoji krivnja tužene, jer kanal iz kojeg se izlila voda nije održavan, a ni po svojim karakteristikama (dubina, širina, profil i sl.) ne odgovara stanju na terenu, a da je tomu tako proizlazi iz činjenice da taj kanal nije plavio samo 03/04. svibnja 2014. kada se voda zadržala dva dana, već plavi gotovo svake druge godine, te da je te godine plavio još dva puta, s tim što je drugi puta poplava i po količini vode i po poplavljenoj površini plastenika bila znatno manja od prve poplave. Na temelju navedenog tužitelj smatra da je očigledno da uslijed neodržavanja i / ili neadekvatnosti kanala nije moguć protok oborinskih voda a da ne dođe do manjih ili većih poplava, te temeljem navedenih činjenica i dokaza traži naknadu štete u iznosu od 178.238,85 kuna te parnične troškove, sa važećom zakonskom zateznom kamatom.

U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, nakon gospodarskog vještačenja, tužitelj na ime naknade štete potražuje iznos od 159.472,43 kune ( list 152-153).

U odgovoru na tužbu (list 25-27) tuženik se istoj protivi u cijelosti, kako osnovi tako i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, te ističe da su navodi tužitelja potpuno nejasni i neutemeljeni, te da iz istih ni u kojem pogledu ne proizlazi niti objektivna a niti subjektivna odgovornost za štetu od strane tuženika; da je potpuno nejasno angažiranje vještaka za osiguranje dokaza, budući da je pravni institut osiguranja dokaza reguliran Zakonom o parničnom postupku, te da se predmetni nalaz i mišljenje vještaka ne može smatrati vještvom niti može imati bilo kakvu dokaznu snagu, a obzirom na navedeno da je navedeni nalaz i mišljenje vještaka u potpunosti irelevantan za ovaj postupak; da navedeni sudski vještak obzirom da je poljoprivredne struke, ni u kom slučaju nije stručan nit kompetentan za pregled "kanala iz kojeg je došlo do izlijevanja vode"; te da tužitelj u tužbi navodi kako je 03. / 04. svibnja 2014. došlo do izlijevanja vode iz odvodnog kanala udaljenog od plastenika oko 230 m zapadno od parcele i da je nasad paprike bio dva dana pod vodom, a da fotografije koje su dio nalaza i mišljenja navedenog vještaka datiraju od 23. svibnja 2014. i 6. lipnja 2014. Tuženik nadalje ustvrđuje da tužitelj apsolutno ničim nije dokazao krivnju tuženika a time i odgovornost, te da tužitelj ničim nije dokazao da je vlasnik nekretnina kčbr. 10/1 oranica u K. sa 2j 217 čhv iz z.k.ul. br. 1059 k.o. O. i kčbr. 10/2 oranica u K. sa 1j 72 čhv iz z.k.ul. br. 863 k.o. O. na kojima je navodno nastala šteta, jer da posjedovni list broj 725 koji je prilog nalazu i mišljenje vještaka ne dokazuje vlasništvo tužitelja,a da posjedovni list nije dostavljen u izvorniku. Stoga tuženik ističe i nedostatak aktivne legitimacije, jer da tužitelj u tužbi nije ponudio nikakav dokaz da bi upravo on bio vlasnik predmetnih nekretnina, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu prouzročenih parničnih troškova zajedno sa pripadajućom i važećom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izvršio uvid u e-izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. 10/1 iz z.k. ul. br. 1059 k.o. O. i kčbr. 10/2 iz z.k. ul. br. 863 k.o. O. (list 6-7), stanje katastarskog plana na dan 10. 11. 2009. (list 10), nalaz i mišljenje vještaka A. C. od travnja 2014. (list 12-15), fotografije od 23. 05. 2014. i 06. 06. 2014. (list 16-18), posjedovni list broj 725 k.o. O. – stanje na dan 16. 07. 2014. (list 19), AKORD preglednik (list 20), podatke o tržištu voća i povrća (list 21), račun br. 17/O/01 i 18/O/01 (list 22-23), z.k. izvadak za kčbr. 10/1 iz z.k. ul. br. 1059 k.o. O. i kčbr. 10/2 iz z.k. ul. br. 863 k.o. O. (list 35-36), izvod iz digitalnog katastarskog plana za kčbr. 9/1 i kčbr. 15/1 (list 37-38), fotografije od 4. 05. 2014. (list 39-42) i 6. 6. 2014. ( list 43), dopis B. d.o.o. Đ. od 6. 07. 2015. uz dnevnik rada stroja i rješenje o uspostavi redovne obrane od poplave dobivene od Hrvatskih voda (list 65, 66-68, 69-72), obavljen je očevid na licu mjesta ( list 60-61), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke R. K. (list 75-76), dopis Hrvatskih voda od 14. 07. 2015. (list 78), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke I. H. (list 80-100), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka gospodarske struke I. Š. (list 142-149) te očitovanje vještaka I. Š. od 25.01.2017. (list 163-164), izvršen je uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, a saslušani su svjedoci Z. M., (list 132), I. B. (list 133), T. T. (list 133), A. C. (list 135), M. M. (list 136) i I. M. (list 136), tužitelj B. M. osobno (list 137), te stalni sudski vještak građevinske struke I. H. (list 170 ).

Svi dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, u nastavku: ZPP).

Uvidom u z.k. izvadak za kčbr. 10/1 iz z.k. ul. br. 1059 k.o. O. i kčbr. 10/2 iz z.k.ul. br. 863 k.o. O. (list 35-36), utvrđeno je da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina ( list 60- 61) . Slijedom navedenog ne stoji prigovor tuženika koji se odnosi na nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja.

Tuženik u podnesku od 2. siječnja 2015. ( list 45-46) između ostalog ističe da tužitelj ničim ne dokazuje da bi na predmetnom kanalu bili vršeni bilo kakvi radovi od strane tuženika u vidu čišćenja, proširivanja ili produbljivanja istog, dok u podnesku od 12. veljače 2015. (list 52-53) ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije, jer tužitelj ničim nije dokazao da bi sporni odvodni kanal uopće bio u nadležnosti tuženika pozivajući se na odredbe čl. 3. st. 1. toč. 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu, te da postoji mogućnost da tuženik nije nadležan za održavanje predmetnog kanala. Ističe da predmetni kanal uopće nije ucrtan u katastarski plan te za njega nije formirana zasebna katastarska čestica nego se proteže preko čestice u privatnom vlasništvu. S obzirom na činjenicu da predmetni kanal nije proglašen javnim vodnim dobrom sukladno odredbama Zakonu o vodama, te da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio nadležan za održavanje kanala, tuženik smatra kako za održavanje istog nije nadležan.

Odredbom čl. 11. Zakona o vodama (Narodne novine br.153/09, 63/11,130/11, 56/13 i 14/14, dalje: ZV) propisano je što čini javno vodno dobro, a stavkom 4. istog članka propisano je da je javno vodno dobro javno dobro u općoj uporabi odn. u javnoj uporabi sukladno odredbi čl. 14. st. 2. ZV i u vlasništvu je Republike Hrvatske. Javnim vodnim dobrom sukladno ovom Zakonu temeljem odredbe čl. 15. st. 1. ZV upravljaju Hrvatske vode.

Status vodnog dobra definiran je odredbom čl. 8. ZV, dok je odredbom čl. 10. st. 1. propisano da Ministarstvo nadležno za vodno gospodarstvo rješenjem utvrđuje pripadnost zemljišta iz čl. 8.ovog Zakona vodnom dobru, uz prethodno mišljenje Hrvatskih voda. Odredbom čl. 9. st.1. toč.1. i 2. ZV propisano je da vodno dobro služi održavanju i poboljšanju vodnog režima, a osobito je namijenjeno za građenje i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju, te održavanje korita i obala vodotoka, te održavanje i uređenje inundacijskog područja (čl. 108. i 109. ZV).

Prema odredbi čl. 32. st. 2., 3. i 4. ZV površinske vode se dijele na vode I. i II. reda, da Vlada RH utvrđuje popis voda I. reda koji će uključiti međudržavne vode, priobalne vode, druge veće vode i kanale te bujične vode veće snage, da su ostale površinske vode vode II. reda, te da sukladno odredbi čl. 122. st. 3. ZV bujični tokovi jakih erozijskih procesa koji ugrožavaju veća naselja, industrijska postrojenja magistralne i regionalne prometnice te građevine za melioracije unose se u popis voda I. reda.

Sukladno odredbi čl. 32. st. 3. Zakona o vodama Vlada RH je donijela Odluku o popisu voda I. reda te su u toč. 4. ove Odluke nabrojane bujične vode veće snage u koje spada i potok K. I..

Zaštita od štetnog djelovanja voda obuhvaća odredbe glave VII. ZV, odnosno odredbe čl. 105.-125. ZV.

Zaštita od erozija i bujica regulirana je odredbom čl. 123. ZV koja propisuje da se radi sprečavanja i otklanjanja erozije i djelovanja bujica grade i održavaju regulacijske i zaštitne vodne građevine, izvode zaštitni radovi i provode mjere zaštite. Radovima za zaštitu od erozija i bujica (zaštitni radovi) smatraju se osobito: pošumljavanje, uzgoj i održavanje zaštitne vegetacije, trasiranje, krčenje raslinja, čišćenje korita bujice i drugi slični radovi. Kada postoji opasnost da se zbog zahvata u prostoru pojeve bujice investitor zahvata u prostoru je, sukladno izdanim vodopravnim uvjetima, u obvezi prilikom izvođenja pripremnih radova izvesti zahvat u prostoru kojim će se bujice neškodljivo provesti do prijamnika. Radovi iz stavka 1. ovog članka provede se sukladno Planu upravljanja vodama.

Odredbom čl. 141. st.1. toč.4. Zakona o vodama propisano je da se radi postizanja ciljeva iz čl.4. ovog Zakona izdaju vodopravni akti, a u što spadaju i vodopravni uvjeti te vodopravna dozvola.

Plan upravljanja vodama je dokument koji se donosi za upravljanje vodama na godišnjoj razini i mora biti sukladan financijskom planu Hrvatskih voda i Planu upravljanja vodnim područjima.

Odredbom čl. 107. st. 1. ZV propisano je da se radovi održavanja voda smatraju osobito: održavanje prirodnih i umjetnih vodotoka i drugih voda, čišćenje i uklanjanje nanosa, zemljani i slični radovi uređenja i održavanja obala, zemljani radovi u inundacijskom području manjeg opsega, krčenje i košenje raslinja, održavanje propusnosti propusta i prijelaza preko vodotoka, dok je st. 2. istog članka propisano da je održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina: popravci na kruni i pokosima nasipa, krčenje, košnja i radovi na vegetativnoj zaštiti vodnih građevina, popravci oštećenih dijelova vodnih građevina, održavanje građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju, čišćenje, tehničko i vegetativno održavanje građevina i pojasa uz građevine, zemljani radovi na manjim izmjenama kanala odvodnju, održavanje izljeva ispusta drenažnih cijevi, održavanje građevina za sprječavanje i otklanjanje erozija i sprječavanje djelovanja bujica. Odredbom st. 6. istog članka propisano je da prije donošenja Plana upravljanja vodama, Hrvatske vode izrađuju program radova održavanja voda koji osobito sadrži podatke o lokacijama, vrsti radova, predmjer količina radova i procjenu količina nanosa, dok st. 9. propisuje da se radovi održavanja voda izvode u kontinuitetu tijekom svih kalendarskih mjeseci u godini i njihovo izvođenje se ne može isključiti pojedinačnim aktom donesenim na temelju ovog Zakona ili posebnih propisa.

Temeljem odredbe čl. 113. st. 1. Zakona o vodama donesen je Državni plan obrane od poplava (Narodne novine br. 84/10). Točkom VIII. ovog Plana propisano je da preventivnu obranu od poplava čine radovi održavanja voda iz čl. 107. Zakona o vodama, dok je toč. XV. propisano da su Hrvatske vode nadležne za planiranje organiziranje i financiranje i provedbu mjera obrane od poplave iz točaka XII. i XIII.

Odredba čl. 28. Statuta Hrvatskih voda dalje: Statut) regulira unutarnje ustrojstvo Hrvatskih voda na način da su unutar Hrvatskih voda ustrojeni vodnogospodarski odjeli – VGO i vodnogospodarske ispostave –VGI. Za provedbu upravljanja malim slivovima ustrojavaju se vodnogospodarske ispostave u sastavu vodnogospodarskog odjela (čl. 30. Statuta). VGI za mali sliv B. Đ. spada u vodnogospodarski odjeli –VGO V..

Slijedom navedenog, u odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji tuženik ističe i obrazlaže u podnesku od 12. veljače 2015. ( list 52-53), valja reći da je tuženik na temelju citiranih zakonskih odredbi nadležan za održavanje kanala V. Č.,koji temeljem odredbe čl.

32. ZV spada u vode II. reda i za koje je također nadležan tuženik, a iz kojeg je došlo do izlijevanja vode na nekretnine tužitelja. Tome u prilog također idu i činjenice utvrđene na temelju dokumentacije pribavljene od B. d.o.o. Đ.

6. srpnja 2015. uz dnevnik rada stroja 000490 od 23. rujna 2014., 000492 (nečitak datum na preslici) i 000491 od 24. rujna 2014. (list 65, 66-68, 92-94), te 000494 (nečitak datum na preslici) i 000493 od 26. rujna 2014. ( list 95), a iz kojih podataka proizlazi da je B. d.o.o. Đ. po nalogu Hrvatskih voda (list 66, 93) obavljala radove iskopa materijala i ugradnje u nasip, odnosno iskop kanala i ugradnja materijala u nasip na potoku V. Č.. Naime, sud smatra vrlo bitnom činjenicu da su u rujnu 2014. godine izvođeni radovi na spornom kanalu V. Č., a što je potvrđeno dokumentacijom tvrtke B. d.o.o. Đ.. Kako iz pribavljene dokumentacije proizlazi da su radovi izvođeni na zahtjev Hrvatskih voda ( list 66, 93), postavlja se logično pitanje, a imajući u vidu tvrdnje tuženika iznesene posebice u podnesku od 12. veljače 2015. (list 52- 53) gdje se poziva i na odredbe čl.

3. st.

1. toč.

6. Zakona o komunalnom gospodarstvu, zbog čega bi bilo tko radio „tuđi posao o svom trošku“, odnosno ako predmetni odvodni kanal nije u nadležnosti tuženika zašto su obavljeni radovi iskopa materijala i ugradnje u nasip, odnosno iskop kanala i ugradnja materijala u nasip na potoku V. Č.. Okolnost da predmetni kanal nije ucrtan u katastarski plan te za njega nije formirana zasebna katastarska čestica, po ocjeni suda irelevantna je za ovaj postupak, obzirom na odredbu čl.

11. u svezi čl.

8. i čl.

15. st.

1. ZV. Svjedok T. T. (list 133), zaposlenik O. P. u svom iskazu ističe da su se u svibnju 2014. godine borili s abnormalnim poplavama na tom dijelu, da su se nalazili na terenu s radnim strojevima radi sanacije uličnih i cestovnih kanala u naselju O., te da ih je tužitelj zvao za pomoć na licu mjesta na nekretninama tužitelja, da je dolaskom na lice mjesta utvrđeno da su tužiteljevi plastenici bili pod vodom, te da prema nekretninama tužitelja nadolazi velika količina vode iz predjela kanala V. Č.. Kako se radi o kanalu za koji su nadležne Hrvatske vode, telefonski su obavijestili nadležnu VGI (vodnogospodarska ispostava). Tvrdi da kanalom V. Č., budući da se radi o kanalu I. i II. reda upravlja B. Đ. za Hrvatske vode , te da su kanali I., II., III. i IV. reda u svezi održavanja u nadležnosti Hrvatskih voda, jer da to nije komunalna djelatnost koja bi bila u nadležnosti i upravljanju Općine P.. Iskaz ovog svjedoka sud je u cijelosti prihvatio kao stručan i nepristran, nije u suprotnosti s drugim utvrđenim činjenicama a niti s odredbama čl.

22. st.

2. ZV koje se odnose na građevine za melioracijsku odvodnju i građevine I., II., III. i IV. reda, te odredbama st.

3. i 4. istog članka.

Svjedok I. B. (list 133), iskazao je da obrađuje zemlju u blizini tužiteljevih nekretnina, da se tužitelj bavi plasteničkom proizvodnjom paprike,da je nekretnina tužitelja bila poplavljena u svibnju 2014. godine, da se na nekretnine tužitelja izlila voda iz kanala V. Č., a što je na skici ( list 89) označeno ljubičastom bojom i kod vodopada; da je u naravi pad prema zemlji tužitelja; da prije poplave kanal nije košen, a nakon poplave u jesen 2014. godine da je izgrađen nasip; da se voda i prije poplave u proljeće 2014. izlijevala na istom mjestu; da su nasadi tužiteljeve paprike bili više dana pod vodom, a nakon što se voda povukla izgledali su katastrofalno; da se i sam bavi uzgojem paprike ali ne plastenički kao tužitelj, te je zbog toga on svoju papriku sadio nakon poplave i nije imao štete na nasadima, iako je i manji dio njegove zemlje bio pod vodom; da je razina vode u nižem dijelu plastenika bila oko 1m a u gornjem dijelu plastenika iako je bio jednim dijelom pod vodom nije bilo tako strašno; da je visina biljke paprike bila 40-50 cm i već je bilo plodova na stabljikama; da jedna biljka može dati i do 5 kg ploda; da je nakon povlačenja vode na nasadu došlo do uvenuća, padanja lišća i bolesti što je utjecalo na količinu i kakvoću paprike.

Iskaz ovog svjedoka za sud je uvjerljiv i okolnosan pa ga je u cijelosti prihvatio. Svjedok Z. M. (list 132) je iskazao da je zemlja tužitelja s plastenicima i nasadima paprike bila poplavljena u proljeće 2014. ali zbog proteka vremena ne zna da li je to bilo u travnju ili svibnju; da je u naravi zemljište tužitelja niže od kanala iz kojeg je došlo do izlijevanja vode; da se izlivena voda zadržala na nekretninama tužitelja 3-4 dana; da kanal iz kojeg se izlila voda nije bio očišćen a nakon što mu je predočena skica na listu 89 spisa, iskazao je da je kanal iz kojeg je došlo do izlijevanja označen plavom bojom te da je do proboja odnosno izlijevanja vode kroz desnu obalu došlo na mjestu označenom ljubičastom bojom.

Tvrdi i da je nasip prije predmetnog događaja bio znatno manji nego što je to utvrđeno kasnije radovima, te da je nakon poplave izgrađen novi znatno veći nasip a napravljeni kanal je znatno dublji jer su isti znatno proširili i produbili. Ističe i da se prije poplave iz proljeća 2014. događalo da se kanal izlije i to upravo na mjestu gdje je došlo do izlijevanja u proljeće 2014. godine, da su nasadi paprike nakon što se voda povukla izgledali jadno, a da visina vode u plasteniku nije bila ista, ovisno o padu zemljišta, tako da je ono što je bilo zasađeno u nižem dijelu sasvim propalo budući da se razina vode kretala u donjem dijelu oko 80-90 cm, te da se ono što je bilo u višem dijelu još moglo iskoristiti; da se i on bavi uzgojem paprike i ima zemlju u blizini tužiteljeve, da je i njegova zemlja bila poplavljena ali da je te godine na toj zemlji sadio karfiol, a kako je na drugoj zemlji sadio papriku zna koliki bi bio urod kod tužitelja; da je biljka već dosegla visinu od oko pola metra i davala je plodove i da nije bilo poplave brala bi se za 10 dana; da bi po biljci urod ploda bio oko 3-4 kg; da je tužitelj imao zasađeno oko 30 do 40 tisuća biljaka.

Tuženik je prigovorio iskazu svjedoka u dijelu gdje navodi da je kanal nakon radova bio 4 puta veći a što da je u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka I. H. ( list 5 nalaza) gdje navodi da je krajnja dubina kanala bila 1,10 do 1,85 m a u trenutku očevida dubina je bila 2,50 m. Iskaz ovog svjedoka sud je prihvatio u cijelosti kao uvjerljiv i logičan, a razlika u procjeni dubine kanala u odnosu na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka koji je stručna osoba i raspolaže znanjem u skladu s pravilima struke , po ocjeni suda nije od utjecaja na istinitost i vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka.

Na temelju suglasnih iskaza svjedoka M. M. (list 136) i I. M. (list 136) te tužitelja utvrđeno je da je do poplave na nekretninama tužitelja došlo početkom svibnja 2014.; da su na nekretninama tužitelja bile zasađene paprike; da se izlivena voda zadržala na nekretninama tužitelja 2-3 dana; da je razina vode bila oko 1m da je stradalo u potpunosti 2000 biljaka, odnosno prema iskazu I. M. najmanje 2500 -3000 komada; da biljka u normalnim uvjetima daje 3,5-4 kg ploda; da se kasnilo s berbom najmanje 20 dana, odnosno prema iskazu I. M. 30 dana; da je cijena paprika najviša na početku sezone za ranu papriku a zbog poplave je paprika brana sa zakašnjenjem; da kanal iz kojeg se izlila voda nije bio očišćen nego obrastao travom i „neizmuljen“ te da prije poplave nije bilo nasipa; da se i prije ove poplave voda iz kanala izlijevala a nakon poplave da su obavljeni radovi po nalogu Hrvatskih voda od strane B. Đ. upravo na mjestu gdje je došlo do poplave te je napravljen nasip a kanal proširen, produbljen i pokošen. Iskazi ovih svjedoka su uvjerljivi i nisu u suprotnosti s činjenicama utvrđenim tijekom postupka, te iskazima svjedoka I. B. (list 133) i Z. M. (list 132), kao i iskazom svjedoka T. T. ( list 133).

Dakle, i na temelju suglasnih iskaza svjedoka I. B. (list 133), Z. M., M. M. (list 136) i I. M. (list 136) te tužitelja utvrđeno je da je tuženik nakon poplave u proljeće 2014. godine iste te godine u jesen izvodio radove na potoku V. Č., odnosno obavljao radove iskopa kanala i ugradnja materijala u nasip na potoku V. Č., a kako to proizlazi i iz dnevnika rada stroja pribavljenog od B. d.o.o. Đ..

Sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka A. C. koji je uz tužbu priložio tužitelj ( list 12-15), jer je taj nalaz naručio tužitelj a očevid je proveden bez nazočnosti tuženika, ali je sud uzeo u obzir iskaz svjedoka A. C. (list 135) o njegovim neposrednim opažanjima na licu mjesta 23. svibnja 2014. i 6. lipnja 2014. , kojom prilikom je utvrđeno da je tužitelj zasadio 31000 biljku od čega je 2030 biljaka bilo potpuno uništeno, a 28970 s umanjenim prinosom, te da je tužitelj sadnju paprike izvršio 3. i 4. travnja 2014. i po redovnom tijeku stvari berba je trebala početi u razdoblju od 50-60 dana nakon sadnje u plasteniku odnosno u periodu od 25. svibnja do 1. lipnja 2014., ali zbog posljedica poplave berba je počela 13. lipnja 2014. Svjedok je iskazao i da se kanal iz kojeg je došlo do plavljenja nalazi na zapadnoj strani udaljen oko 230 m u odnosu na parcele tužitelja, da je zemljište do kanala nagnuto prema zemljištu tužitelja te da se radi o blagom padu od zapada prema istoku, a na licu mjesta utvrdio je da je kanal obrastao raznom travom, korovom i šašom te da korito kanala nije bilo očišćeno i o tome je sačinio fotografije ( list 39-43). Da se radi o posljedicama poplave na biljkama paprike utvrdio je i na temelju mulja koji je ostao na foliji na kojoj se uzgaja paprika. Iskaz ovog svjedoka potkrijepljen je i fotografijama koje je svjedok sačinio na licu mjesta 23. 05. 2014. i 06. 06. 2014. (list 16-18), a što odgovara i navodima ovog svjedoka. .

Očevidom na licu mjesta (list 60-61) u nazočnosti stranaka te mjerničkog vještaka i vještaka građevinske struke, predmetne nekretnine koje su bile poplavljene 3 /4. svibnja 2014. su identificirane, nakon čega je po nalogu suda mjerničkom vještaku izvršena geodetska visinska i položajna izmjera okolnog terena, kako bi se ustanovilo iz kojeg smjera je došla voda koja je poplavila predmetne nekretnine i to kčbr. 10/1 iz z.k. ul. br. 1059 i kčbr. 10/2 iz z.k.ul. br. 863 sve upisano u k.o. O., a podatci geodetske visinske i položajne izmjere terena neophodni su stalnom sudskom vještaku građevinske struke kako bi dao svoje nalaz i mišljenje.

Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke I. H. od 26.10. 2015. (list 80-100, 170), koji tuženik u cijelosti osporava dovodeći u pitanje njegove kompetencije te ističući da je prekoračio svoje ovlasti, a koji je sud u cijelosti prihvatio kao stručan i nepristran te dan u skladu s pravilima struke, utvrđeno je da su predmetne nekretnine kčbr. 10/1 iz z.k. ul. br. 1059 i kčbr. 10/2 iz z.k.ul. br. 863, sve upisano u k.o. O., bile poplavljene velikim vodama koje su nastale uslijed velikih oborina (kiša) na slivu potoka V. Č. i potoka K. I. (J. R.). Potoci K. I. (J. R.) i V. Č. su unutar nadležnosti Hrvatskih voda, vodnogospodarska ispostava (dalje – VGI) za mali sliv B. Đ., time da je potok K. voda I. reda, dok je potok V. Č. raspoređen u vode II. reda. Temeljem takvog rasporeda u vodotoke I. odnosno II. reda navedenih potoka, istaknuta je njihova važnost u zaštiti od štetnog djelovanja koje bi moglo zadesiti slivno područje tih potoka. Prema nalazu i mišljenju vještaka VGI za mali sliv „ B.“ Đ. planira srednjoročne i godišnje planove oblika radova tehničkog i gospodarskog održavanja te prema njima izvodi radove kao mjere zaštite od štetnog djelovanja voda (poplava, erozija i sl.), a zadužena je za radove na zaštiti od štetnog djelovanja strojevima, ljudstvom i drugom opremom na slivnom području. Za obavljanje ovih poslova VGI za mali sliv B. Đ. ima certificirano Rješenje od Hrvatskih voda.

Hrvatske vode odnosno Vodnogospodarske ispostave za male slivove, pa tako i VGI za mali sliv B. Đ., imaju ophodarsku ( čuvarsku službu) čija je dužnost i obveza obilazak kanalskih sustava sa zadatkom uočavanja i pisanja izvješća o nastalim promjenama te da s velikom pozornošću obavlja poslove iz svoje nadležnosti u periodu preventivne obrane od poplava i dojavljuje nadležnima gdje se mogu pojaviti bilo kakva oštećenja ili su se pojavila oštećenja na građevinama koje imaju namjenu zaštite od štetnog djelovanja vodom – poplavom.

Vještak u svom nalazu dalje navodi da su geodetska snimanja po ovlaštenom sudskom vještaku obuhvaćala ploču, pločasti propust, nožicu lijevog nasipa uzvodno od pločastog propusta, na branjenom dijelu pored zemljišnih čestica tuženika u dužini od 120 m (donja uvratina) te na drugoj uvratini udaljenoj 163 m prema zapadu. Geodetska snimanja zbog visinske predodžbe obavljana su na točkama poljskog puta, na 10 m zapadno od ploče pločastog propusta, te na točki udaljenoj 173 m od istog propusta, kao i na točkama krune uzvodnog lijevog nasipa potoka K. I.. Nadalje geodetska snimanja obuhvaćala su dijelove profila ( dno i gornji rub kanala kod desne obale) na bivšoj lokaciji cijevnog propusta na stacionaži KM 1+498 potoka, te točaka na dnu, kruni i nožici novoizgrađenog nasipa, te obali uzvodno od hidrauličke stepenice potoka V. Č., te su se geodetski snimile pojedine točke na trasi poplavnog velikog vala iz potoka V. Č. do nekretnina tužitelja.

Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka potoci V. Č. i K. I. su bujičnog karaktera, što znači da se protoka voda u potocima i pritocima u kratkom vremenskom periodu naglo povećava ovisno o intenzitetu oborina (kiša ili kiša i topljenje snijega), veličine i pada sliva, te ako profili nisu dobro dimenzionirani obavezno dolazi do poplava – što je prema nalazu i mišljenju vještaka ovdje slučaj, te se stoga iz preventivnih razloga mora djelovati u okviru izrađenih planova obrane od poplave, kako na dionicama potoka tako i na mostovima i propustima.

Prilikom izrade nalaza i mišljenja, za potrebe postupka od VGI B.Đ. pribavljeni su dnevnici rada stroja na potoku V. Č. (list 65, 66-68, 69-72) za period 13. rujna 2014. do 26. rujna 2014., a koji obuhvaćaju iskop zemljanog materijala (mulja) iz dna potoka i ugradnju istog zemljanog materijala u nasip i profiliranje kosine potoka i nasipa, te niveliranje krune nasipa. Prema dnevnicima rada iskop zemljanog materijala iz dna potoka i djelomično izmuljivanje te izrada nasipa na dijelu desne obale obavljeno je od lokacije profila bivšeg cijevnog propusta KM 1+498 do profila hidrauličke stepenice, njezinog slapišta KM 1+947. Dubina iskopa izmuljena dna potoka V. Č. kretala se od 20 do 60 cm i širine 2,50 do 4 m, a ugradnja u nasip i nadvišenje krune nasipa kretala se od 20 do 60 cm i 1,20 na mjestu mogućeg proboja vode odnosno na dijelu nasipa koji prolazi kroz najveću depresiju terena (profil od KM 1+750 do KM 1+819), formirajući pri tome krunu nasipa od 3,00 do 3,50 m. Prilikom obavljenog očevida na licu mjesta još je utvrđeno da su se, zbog loše ugrađenog zemljanog materijala iz iskopa u nasip, na niveleti krune nasipa otvorile pukotine širine do 3 cm i znatne dubine, a što predstavlja opasnost u pogledu mehaničke otpornosti na klizanje odnosno na stvaranje urvinske erozije i na kraju urušavanje nasipa u periodu oborina i kad je njegova namjena najpotrebnija.

Nadalje, vještak je, kako bi se podrobnije upoznao s poduzetim radnjama na potoku V. Č. prije i poslije poplave 3./4. svibnja 2014. koja je uzrokovana velikim vodama na potoku V. Č., a koja je izazvana oborinama od 118 mm/m2, bio u VGI B. Đ., te je voditelj ispostave VGI B. Đ. obrazložio koje su radnje poduzeli nakon poplave, što je vidljivo u dnevnicima rada stroja, te dao dodatno obrazloženje o cijevnom propustu promjera 1.500mm na potoku V. Č. uklonjenom dan poslije poplave i da je jedan od uzroka za visok vodostaj uzvodno od profila propusta, jer je stvarao znatan uspor vode. Istog dana izvršen je prokop lijevog nasipa pored krila upornjaka na potoku K. I.. Prokop lijevog nasipa mogao se izvršiti tek onda kada je nivo vode u potoku K. I. pao ispod kote vode vodnog lica na nekretnini tužitelja, u protivnom bi voda iz potoku K. I. tekla na nekretninu tužitelja.

Vještak je od VGI B. Đ. pribavio dio projektne dokumentacije V. V. Č. od KM 1+498 do KM 2+062 načinjen 1992. godine od Javnog vodoprivrednog poduzeća za slivno područje B. Đ., a koja se sastoji od situacije, uzdužnog i poprečnih profila. Općini P. dostavljen je dopis u obliku Vodopravne suglasnosti 31. ožujka 2010. o izgradnji cijevnog propusta promjera 1.500 mm na potoku V. Č. umjesto srušenog drvenog mosta dužine 3,40 m na istoj lokaciji s obrazloženjem da je računska protoka za potok V. Č. 24,96 m3, a što iziskuje veći propust od srušenog drvenog mosta.

Na temelju snimljenih geodetskih visina dna, obale (krune nasipa) i nožice nasipa potoka V. Č. od profila KM 1+498 ( cijevni propust) do profila KM 1+819 utvrđeno je da niveleta potoka ima pad 1,61 promil, a širina dna je od 2,50 do 4 m, dubina iskopa u dnu je od 20 do 60 cm. Od profila KM 1+819 pa do profila KM 1+947 (kraj slapišta hidraulične stepenice) pad nivelete kanala je 4,00 promila, širina dna 3-4 m i dubina iskopa do 60 cm, te se procjenjuje da je prije iskopa potoka od profila KM 1+636 do profila KM 1+903 dubina kanala mjerena prema desnoj obali bila od 1,10 do 1,85 m, a ova procjena je temeljena prema visini svježe izgrađenog nasipa i nadogradnje. Sadašnja visina ( dubina) potoka na promatranim profilima kreće se oko 2,50 m. Izračunata protoka poslije uređenja potoka V. Č. od profila KM 1+819 do profila KM 1+498, uz visinu od 1,85 m mjerenu od lijeve obale do nivelete u padu od 1,61 promil, iznosi 18,65 m3 što je manje od računske od 24,96 m3 iz projektne dokumentacije. Vještak je mišljenja da na lijevoj obali treba napraviti zahvate kojima treba zadovoljiti uvjete iz projektne dokumentacije.

Vještak u svom nalazu i mišljenju zaključno navodi da Hrvatske vode, VGI za mali sliv B. Đ., nisu proglasile redovnu i izvanrednu obranu od poplave za potoke V. Č. i K. I., a što su trebale, jer su isti potoci vode I. i II. reda i za njih se proglašava obrana od poplave. Da su Hrvatske vode VGI za mali sliv B. Đ. proglasile redovnu obranu od poplave tada bi sigurno mogle detektirati kritične točke na obali potoka i upozoriti B. d.o.o. Đ. o mogućoj poplavi i na kojim točkama se može očekivati problem u okviru zaštite od štetnog djelovanja voda i poplava, te da se pripreme s potrebnom mehanizacijom, ljudstvom i ostalim materijalnim sredstvima. Pri redovitoj obrani od poplava, ako voda naglo raste, u sustavu odvodnje potocima K. I. i V. Č., tada se odmah i hitno pristupa sanaciji opasnih mjesta zbog mogućnosti prodora vode i otklanjanja uzročnika podizanja stupca vode vodotoka, odnosno potoka (uklanjanje propusta, uklanjanja različitog materijala na profil propusta, kako se ne bi smanjio proticajni profil mosta ili propusta), a ako prijeti naglo preplavljivanje krune nasipa ili obale tada se povisuju nasipi pomoću mehanizacije (ako okolno području u nožici nasipa nije jako raskvašeno) ili se rade zečji nasipi od vreća sa pijeskom. Prema mišljenju vještaka, navedene radnje i postupanja trebale su učiniti i pretpostaviti Hrvatske vode, VGI za mali sliv B. Đ.. Da su Hrvatske vode poduzele navedene mjere i potrebne radnje ne bi došlo do preplavljivanja nekretnine kčbr. 101 i kčbr. 10/2 u tolikoj mjeri i tolikom intenzitetom, a ako bi došlo do poplavljivanja ono bi bilo izraženo u daleko manjoj mjeri.

Zaključno, prema nalazu i mišljenju vještaka Hrvatske vode, VGI za mali sliv B. Đ., nisu ništa učinili da spriječe prelijevanje vode preko lijevog nasipa, uzvodno pored krila lijevog upornjaka u prostor prema nekretnini tužitelja i dalje preko puta na nizvodne nekretnine drugih fizičkih osoba. Da je izvršen prokop puta niže od zemljišta tužitelja tada bi voda u daleko većoj mjeri krenula prema nizvodnom profilu potoka K. I.., a bazen s vodom na nekretnini tužitelja bi se praznio. Svi ovi postupci su se mogli uraditi i za vrijeme djelovanja velikih voda na potoku K. I..

Vještak saslušan na raspravi 25. travnja 2018. (list 170-174) ostao je kod nalaza i mišljenja u cijelosti.

Odredbom čl. 133. st. 2. Zakona o vodama za štete nastale štetnim djelovanjem vode (poplave, bujice, led i dr.) izvan vodnog dobra odgovara se po osnovi krivnje.

Tuženik se može osloboditi obveze na naknadu štete ako dokaže da bi do štete tužitelju došlo i bez krivnje tuženika, a što tuženik u konkretnom slučaju po ocjeni suda nije dokazao. Naime, odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05,41/08,125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisano je da tko drugom prouzroči štetu, dužan ju je nadoknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, te se obična nepažnja predmnijeva . Odredbom čl. 185. ZOO propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije no što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 1086. ZOO).

Na temelju izvedenih dokaza, a posebice nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke I. H. (list 80-100, 170), te suglasnih iskaza saslušanih svjedoka, priložene fotodokumentacije, ovaj sud cijeni da je na strani tuženika učinjeno niz propusta koji su imali za posljedicu izlijevanje vode iz potoka V. Č. i plavljenje tužiteljevih nasada na kčbr. 10/1 oranica u K. iz zk.ul.br. 1059 k.o. O. i kč.br. 10/02 oranica u K. iz zk.ul.br. 863 k.o. O., a čime je pričinjena šteta tužitelju. Naime, nespornim je utvrđeno a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka te fotografija u spisu - list 39-42 sačinjenih 4. svibnja 2018., te fotografija sačinjenih 23. svibnja 2014. i 6. lipnja 2014. -list 16-18, da korito potoka V. Č. suprotno propisima (čl.107. i čl.123. Zakona o vodama, te toč. IX. i XII. Državnog plana obrane od poplava) nije održavano nego naprotiv zamuljeno, obraslo travom i drugim raslinjem, neodgovarajuće visine nasipa, neodgovarajućeg profila cijevnog propusta na potoku V. Č. (1500 mm) koji je usporavao protoku vode.

Iz iskaza vještaka građevinske struke I. H. saslušanog 25. travnja 2018. ( list 170) proizlazi da je VGI za mali sliv B. Đ. trebala blagovremeno uredovati na slivu da se ne bi desile neželjene posljedice uslijed velikih kiša kao što je bila poplava od 3./4. svibnja 2014., a posebno su trebale uredovati i po pravilima struke urediti nasip na desnoj obali kanala V. Č. gdje je došlo do probijanja, jer navedeni nasip tada nije zadovoljavao da primi velike vode iz sliva V. Č.. Da je tome tako potvrđuje i projektna dokumentacija koju je vještak imao na raspolaganju od VGI Đ.. VGI Đ. u vrijeme velikih voda na kanalu V. Č. nije intervenirao da otkloni cijevni propust promjera 1500mm, jer je taj propust i jedan od razloga podizanja vode odnosno zaustavljanja vode u kanalu V. Č. jer nije mogao propustiti sve ili bar znatan dio nadolazeće vode. Prema vještaku, VGI Đ., koja je sastavni dio H. voda, morala je uočiti i otkloniti nedostatke. Pri tom je vještak istaknuo da za istu količinu oborina (118 mm/m2) u gornjem slivu uzvodno od postojeće stepenice koja se spominje u nalazu i mišljenju, nigdje nije došlo do preplavljivanja na okolni teren, što znači da nasip na potoku V. Č. nije bio dovoljno visok, i voda je preplavljivala preko njega, te je došlo do erozije obale i nošenja nasipa.

Na poseban upit punomoćnice tuženika da li je moguće da do poplave dođe uslijed enormnih količina kiše, iako su obavljene sve radnje koje je vještak spomenuo, vještak je ustvrdio da je to moguće ako umjesto 118 mm/m2 , padne 350 mm/m2 oborina. Međutim, da je sve urađeno u konkretnom slučaju, uz ovu količinu oborina od 118 mm/m2, te da je podignut desni nasip na odgovarajuću visinu i da je maknut cijevni propust promjera 1500 mm, do poplave ne bi došlo.

Slijedom svega navedenog ovaj sud nalazi da su Hrvatske vode odgovorne što nisu obavile gospodarske radove na oba potoka K. I..,koji spada u bujične vode veće snage, te V. Č., koji spada u vode II. reda, jer bi se time povećao protok vode u potocima. Naime, i prema pribavljenim dnevnicima rada stroja na potoku V. Č. (list 65, 66-68, 69-72) utvrđeno je da su tek nakon predmetne poplave u razdoblju od 13. rujna 2014. do 26. rujna 2014., izvršeni radovi koji obuhvaćaju iskop zemljanog materijala (mulja) iz dna potoka i ugradnju istog zemljanog materijala u nasip i profiliranje kosine potoka i nasipa, te niveliranje krune nasipa. Sam voditelj ispostave VGI B. Đ. dao je obrazloženje o cijevnom propustu promjera 1.500 mm na potoku V. Č., uklonjenom dan poslije poplave i da je jedan od uzroka za visok vodostaj uzvodno od profila propusta, jer je stvarao znatan uspor vode, te je istog dana izvršen prokop lijevog nasipa pored krila upornjaka na potoku K. I.. Dakle, neodgovarajući profil kanala, njegovo neodržavanje, zatim neodgovarajuća visina nasipa te neodgovarajući profil cijevnog propusta od 1500 mm na potoku V. Č., uzrok su izlijevanja vode i poplave, a za to je odgovoran tuženik, koji je tek nakon poplave u rujnu 2014. upravo na dijelu na kojem je došlo do izlijevanja vode vršio čišćenje, produbljivanje i proširivanje kanala te izgradnju višeg nasipa.

Na temelju računa br. 17/O/01 koji je izdan od PZB Z. v. (list 22), utvrđeno je da je PG B. M. 13. lipnja 2014. isporučio PZB Z. v. papriku baburu u količini od 1.045,00 kg po cijeni od 8,00 kuna za kilogram te da je prema računu br. 17/O/01 izdanom od PZ V. p. za proizvodnju, trgovinu i usluge (list 23) 13. lipnja 2014. isporučio 575 kg po cijeni od 8,50 kuna za kilogram.

Nadalje, iz suglasnih iskaza svjedoka I. B. (list 133) i Z. M., koji se također bave uzgojem paprike, te M. M. (list 136) i I. M. (list 136) te tužitelja osobno, utvrđeno je da se tužitelj bavio plasteničkom sadnjom paprike, da sadnja ove paprike počinje ranije da bi se postigla veća cijena ranijom berbom i prodajom, da su nekretnine tužitelja na kojima je bila posađena paprika poplavljene 3./4. svibnja 2014. te da je kao posljedica ove poplave zbog zadržavanja vode na nasadima paprike došlo do uvenuća, padanja lišća, bolesti te je zbog toga kasnila i prva berba kad se postiže najveća cijena po kilogramu. Na temelju iskaza svjedoka A. C., koji je bio na licu mjesta (list 135) 23. svibnja 2014. te 6. lipnja 2014., utvrđena je količina zasađene paprike (31000) te broj biljaka koje su bile u potpunosti uništene (2030) i broj biljaka s umanjenim prinosom (28970), te da je tužitelj sadnju izvršio 3./4. svibnja 2014. Slijedom navedenog sud je prihvatio iskaz tužitelja u odnosu na nastalu štetu i štetni događaj, a koji je potkrijepljen i drugim iskazima saslušanih svjedoka I. B., Z. M., M. M. i I. M., ali i A. C. te T. T..

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka gospodarske struke I. Š. dipl.ing.agr.,u niv.spec.oec. (list 142-149, 163-164) kao objektivan, stručan i nepristran, a vještak je svojim očitovanjem otklonio primjedbe koje je tuženik imao u odnosu na nalaz i mišljenje. U nalazu i mišljenju sudskog vještaka I. Š., dipl.ing.agr., univ.spec.oec. (list 142- 149, 163-164) a na temelju priložene dokumentacije, budući da je predmetna šteta sanirana te ju vještak nije niti mogao vidjeti, utvrđeno je da je paprika zasađena djelomično na kčvr. 10/1-1,23 ha, te u cijelosti na kčbr. 10/2-0,60 ha, da je sadnja obavljena na gredicama s polietilenskom folijom i sistemom za navodnjavanje odnosno fertirigaciju, da je paprika uzgajana u tunelskim plastenicima bez grijanja, da je sorta zasađene paprike hibrid F1Vedrana (babura) najuspješnija i najraširenija bijela babura u Hrvatskoj i okolici, da je prosječan urod zasađena paprike za 2014. godinu u proizvodnji u zaštićenom prostoru 3,6 kg/biljci (prema Savjetodavnoj službi, Model kalkulacija pokrića varijabilnih troškova poljoprivredne proizvodnje, Paprika – zaštićeni prostor, 2014. godina ). Vještak međutim procjenjuje da se urod od 3,60 kg/biljci može uzeti u izračun samo kao maksimalno ostvaren prinos u idealnim uvjetima, te da će prilikom izračuna štete u konkretnom predmetu koristiti prosječan urod paprike ostvaren u prijašnjim godinama u proizvodnji tužitelja,a koji iznosi 2,8 kg/biljci. Prema nalazu i mišljenju vještak površina poplavljenog zemljišta iznosi 50% - 60% površine od ukupne površine, što je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka Ivana Horvata (koji je sud u cijelosti prihvatio).

U nalazu i mišljenju je utvrđeno da je izravna šteta na 2.030 biljaka nastala potpunim venućem biljaka uzrokovane prekomjernom vlagom (šteta od plavljenja).

Izračun neizravne štete temeljen je na izravnoj šteti od 2.030 biljaka (od ukupno zasađeni 31.000 biljaka), budući da je broj potpuno uništenih biljaka 2.030 kom. Prosječni urod paprike u proizvodnji kod tuženika iznosi 2.8 kg/biljci, a prosječna cijena paprike u 2014. godini iznosi 6,30 kn/kg (podatci Savjetodavne službe, Model kalkulacija pokrića varijabilnih troškova poljoprivredne proizvodnje, Paprika – zaštićeni prostor, 2014. godina). Troškovi nabave sadnog materijala – presadnica iznose 1,20 kn/kom, što je 2.030 x 1,20 kn = 2.436,00 kuna, što znači da su ukupno troškovi nabave sadnog materijala 2.436,00 kuna. Ukupni troškovi pripreme zemljišta iznose 6.352,03 kune. Vještak je izravnu štetu utvrdio u iznosi od ukupno 36.639,63 kune.

Neizravna šteta prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 122.832,80 kuna. Izračun neizravne štete baziran je na neizravnoj šteti od 28.970 biljaka od ukupno zasađenih 31.000 kom. Izračun neizravne štete baziran je na izostanku prvih berbi koje su bile planirane u periodu od 25. svibnja do 1. lipnja, no tuženik uslijed štete od poplave prvu berbu ostvario je 13. lipnja, te tako i izgubio dio uroda kada je na tržištu cijena paprike najviša. Vještak smatra da bi u periodu od planiranog vremena berbe do ostvarene berbe tuženik prosječno ubrao cca 0,4 kg/biljci. Prosječna otkupna cijena paprike u periodu od 26. svibnja do 1.lipnja 2014. bila je 12 kuna/kg (Izvor: Tisup), te kao i u svakoj sezoni prodajna cijena se snižava svakim daljnjim tjednom uslijed smanjene potražnje na tržištu, da bi na kraju sezone prosječna cijena paprike u 2014. godini iznosila 6,13 kn/kg. Vještak u svom očitovanju na primjedbe tuženika (list 164) ističe da su rokovi sadnje i berbe podložni promjeni ovisno o područjima proizvodnje unutar kontinentalne regije, a sukladno klimatskim uvjetima proizvodne godine (vanjska temperatura, temperatura tla, padaline, itd).

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka gospodarske struke utvrđena je ukupna šteta (izravna + neizravna) koju je pretrpio tužitelj u iznosu od ukupno 159.472,43 kuna. Vještak je argumentirano naznačio na koji je način ocijenio visinu štete po pojedinim vidovima, a takva ocjena prihvatljiva je i za ovaj sud. Odlučujući o visini štete sud se prvenstveno vodio nalazom vještaka, koji je decidirano pojasnio vrste i visine štete koje je tužitelj pretrpio, tako da je ukupna šteta utvrđena u iznosu od 159.472,43 kn, a koju sud prihvaća kao objektivno utvrđenu. Slijedom navedenog, uz primjenu citiranih zakonskih odredaba, ukupna visina štete koja je nastala tužitelju utvrđena je u iznosu od 159.472,43 kn.

Stoga je tuženik obvezan da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 159.472,43 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2014.

Visina stope zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. ZOO-a i čl. 3. ZIDZOO/15.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Virovitica, 30. travnja 2018.

Sutkinja

Željka Jurić

Pouka o pravnom lijeku:

Stranci koja je pristupila na ročište radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila na ročište radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, u roku od 15 dana, putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. K. L., odvjetnik iz V.

2. O. d. Š. i p. j.t.d. iz Z.