Legislator Case Law & Legislation
Rev-778/2011-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to meet Article 382 of Civil Procedure Act requirements.

Case Number Rev-778/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's extraordinary appeal against the second-instance judgment regarding property ownership. The lower courts rejected the claim for ownership by prescription because statutory prerequisites under the Property Law were not met. The Supreme Court ruled the appeal inadmissible because the plaintiff failed to demonstrate that the raised legal issues were significant for ensuring uniform application of the law.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. i 3. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP: An extraordinary appeal is inadmissible if the applicant does not substantiate that the challenged decision depends on a legal question of significant importance for the uniform application of the law and equality of citizens.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal admissibility requirements uniform application of law property ownership prescription acquisition civil procedure law significant legal question

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 778/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužitelja I. F. pok. L. iz Š., Š., kojeg zastupaju punomoćnici M. K.1 i M. K. , odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K.1 i M. K. u R., protiv prvotuženika F. V. iz I., P., i drugotuženice P. V. iz I., M. R., kao nasljednika pokojne M. F. pok. I., koje zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2810/10-2 od 19. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pagu broj P-217/08 od 1. srpnja 2010., 2. lipnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na k.č.br. 3856/27 pašnjak Š. od 9452 m2 iz z.k.ul.br. 371 k.o. K., pa su mu tuženici dužni to priznati i trpjeti da se isti uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama, kao i naknaditi mu parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

II Dužan je tužitelj tuženima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.255,00 kuna u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku i predložio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti nadležnom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 3856/27 upisanoj u zk. ul. 371 k.o. K., koja u naravi predstavlja pašnjak površine 9452m2.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan ocijenivši da nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje ZVDSP) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Nadalje, odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da kad je podnesena izvanredna revizija moraju biti ispunjene određene zakonske (formalne) pretpostavke da bi revizijski sud uopće mogao pristupiti ocjeni osnovanosti revizije, odnosno upustiti se u ispitivanje je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Da bi izvanredna revizija bila dopuštena potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: u reviziji revident mora određeno navesti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu i revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Ispitujući dopuštenost tužiteljeve revizije u odnosu na prvo pravno pitanje postavljeno u reviziji, koje revident označava kao postupovnopravno pitanje: "Može li se prvostupanjska presuda dijelom temeljiti na vlastoručnoj izjavi drugotuženice predane sudu nakon zaključenja glavne rasprave, odnosno može li se ovakova izjava uopće koristiti kao dokaz, te da li pozivanje prvostupanjskog suda na tu izjavu predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka ili apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 4. i 6. ZPP?" treba reći da tužitelj u odnosu na to pravno pitanje u reviziji nije naveo razloge zbog kojih smatra da bi se to pravno pitanje trebalo smatrati važnim u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Nadalje, odlučujući o dopuštenosti tužiteljeve revizije u odnosu na drugopostavljeno pitanje u reviziji: "Može li se tužitelj odbiti s tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva spornog pašnjaka, kojeg drži preko svoga oca pok. L., u kontinuiranom, savjesnom posjedu, od vremena usmenog darovanja 1942. god., od nikoga neometan, vremenski period od gotovo 70 godina, isključivo vršeći na njemu sve posjedovne čine, a prije 30 godina na istom je izgradio štalu za svoje ovce od 120 m2, koja po svojoj vrijednosti prelazi samu vrijednost sporne k.č. 3856/27, kraj nesporne činjenice da tuženici i njihove prednice M. F. i P. V., na spornom pašnjaku nikada nisu vršili faktičnu vlast, niti ga dali u zakup tužitelju ili njegovim prednicima?" te u odnosu na trećepostavljeno pitanje u reviziji: "Može li drugostupanjski sud potpuno zanemarivati 70-godišnju faktičnu vlast tužitelja na spornoj nekretnini, koju ne poriču niti tuženici, a koja traje kontinuirano od vremena usmenog darovanja zajedničkog pravnog prednika stranaka pok. A. F. 1942. godine, samo zbog toga što smatra, da bi takovo usmeno darovanje da je realizirano, .... (citat).. "pratilo stanje na katastru i zemljišnim knjigama"... (str. 5. odjeljak II)? treba reći da tako formulirana pitanja, bazirana na činjeničnim navodima tužitelja iznošenim tijekom postupka, ne predstavljaju pravna pitanja (niti materijalnopravno niti postupovnopravno) koja bi u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

S obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene formalne pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije propisane čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP ovaj sud u postupku u kojem odlučuje o izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP nije ovlašten ispitivati jesu li sudovi pravilno primijenili materijalno pravo ili nisu. To stoga što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Budući da prema ocjeni ovog revizijskog suda predmetna izvanredna revizija ne sadrži sve ono što je potrebno da bi izvanredna revizija bila dopuštena u smislu naprijed citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. lipnja 2014.

Sutkinja:

Renata Šantek, v.r.