Rev-547/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 547/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Miroslave Vekić i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G.K. iz S., . ., zastupanog po punomoćniku S.P., odvjetniku iz S., protiv tuženika C.o. d.d. Z. i C.o. d.d. Z., Poslovna jedinica S., zastupanih po punomoćniku M.V., odvjetniku iz S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 12. listopada 1994.g. br. Gž 2294/94 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 9. lipnja 1994.g. br. I P 365/94, u sjednici održanoj dana 27. kolovoza 1998.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se djelomično prihvaća te se preinačuju nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Splitu od 12. listopada 1994.g. br. Gž 2294/94 i presuda Općinskog suda u Splitu od 9. lipnja 1994.g. br. I P 365/94 u odbijajućem dijelu pa se obvezuje tuženike solidarno isplatiti tužitelju, osim pravomoćno dosuđenog, i daljnji iznos naknade nematerijalne štete od 13.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 9. lipnja 1994.g. do isplate i iznos od 5.608,00 kn na ime troškova cijelog postupka, sve u roku 15 dana.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Dužni su tuženici ad 1. i 2. solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s naslova naknade štete ukupno iznos od 27.270,00 K od čega: a) s naslova naknade nematerijalne štete u iznosu od 27.000,00 K i b) s naslova naknade materijalne štete prouzrokovane tjelesnim ozljedama iznos od 270,00 K sa zateznom kamatom koja na iznos naknade nematerijalne štete od 27.000,00 K teče od dana 9. lipnja 1994.g. a na iznos naknade materijalne štete od 270,00 K od dana 29. ožujka 1993.g. sve do isplate.

Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 40.130,00 K kao i više zatražena kamata na iznos naknade materijalne štete.

II. Dužni su tuženici ad 1. i ad 2. solidarno u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.550,00 K."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Djelomično se uvažava žalba, preinačuje presuda Općinskog suda Split broj I P 365/94 od 9. lipnja 1994. godine, tako da glasi:

"I Dužni su tuženici ad 1) i 2) solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja s naslova naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 33.270.- Kn od čega s naslova nematerijalne štete iznos od 33.000.- Kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. lipnja 1994. godine, te se naslova materijalne štete iznos od 270.- Kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. ožujka 1993. godine, sve pa do isplate.

Za više traženo od daljnjih 33.000.- Kn s naslova nematerijalne štete, te više traženu kamatu s naslova materijalne štete tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan. II Dužni su tuženici ad 1) i 2) solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju na ime troškova spora iznos od 4.075,40 Kn.""

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pobijajući presudu u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude preinačene na način da se tužitelju dosudi daljnji iznos naknade nematerijalne štete od 20.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troškova cjelokupnog postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija revizijom, u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92), sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj revizijski sud je utvrdio da rečena bitna povreda ne postoji, a revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava da je djelomično ostvaren. Postojanje tog revizijskog razloga revident nalazi u odluci sudova o visini naknade nematerijalne štete koja je pravomoćno dosuđena u iznosu od 12.000,00 kn za fizičke bolove, iznosu od 15.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, iznosu od 4.000,00 kn za duševne bolove zbog naruženosti i iznosu od 2.000,00 kn za pretrpljeni strah.

U postupku su utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za odlučivanje o visini rečenih odštetnih zahtjeva.

Tako je utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi 1987.g., da je pri tom zadobio potres mozga, razderotinu na bradi i ogrebotine lica, te napuknuće nastavka goljenične i lisne kosti u lijevom nožnom zglobu, da je zbog tih ozljeda trpio fizičke bolove - jake sedam do osam dana, srednje jake tri mjeseca, te lake oko tri do četiri mjeseca, da je ozljeda noge ostavila trajne posljedice u vidu otoka na skočnom zglobu koji je ograničeno pokretljiv, javljaju se bolovi kod jačeg i dužeg opterećenja noge, a prisutno je i šepanje pri hodu, da su zbog tih posljedica smanjene životne aktivnosti tužitelja od lakog do srednjeg stupnja, da postoji i naruženost na granici lakog i srednjeg stupnja, a zbog rečenog šepanja pri hodu i zaostalog ožiljka na bradi, te da je tužitelj trpio strah jakog intenziteta koji se javio neposredno nakon što je tužitelj došao svijesti i to u trajanju od jedne do dvije minute, a potom je trpio strah uvjetovan bojazni za ishod liječenja ukupno oko četiri mjeseca, te daljnji strah u prometu oko šest mjeseci.

Imajući u vidu narav ozljeda, jačinu i trajanje fizičkih bolova i pretrpljenog straha, i po ocjeni ovoga suda pravomoćno dosuđeni iznosi pravične novčane naknade za fizičke bolove i pretrpljeni strah predstavljaju primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.), pa u dijelu pobijane presude kojim je odlučeno o visini tih odštetnih zahtjeva materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno. Međutim, pogrešna primjena materijalnog prava postoji u dijelu nižestupanjskih presuda kojim je odlučeno o visini odštetnih zahtjeva s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti.

Imajući u vidu sve kriterije i mjerila propisana odredbom iz čl. 200. ZOO, te posebno cijeneći stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja i pojavne oblike kroz koje će se smanjenje životne aktivnosti očitovati, kao i životnu dob tužitelja (41 godinu u vrijeme nastanka štete), te stupanj njegove naruženosti, po ocjeni ovoga suda primjereni iznos pravične novčane naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti predstavlja utuženi iznos od 25.000,00 kn, a za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 7.000,00 kn.

no

Slijedom navedenog na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP revizija je djelomič prihvaćena, te su preinačene nižestupanjske presude u odbijajućem dijelu potonjih odštetnih zahtjeva i tuženici obvezani isplatiti tužiteljici daljnji iznos pravične novčane naknade od 10.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i 3.000,00 kn s osnove naruženosti, ili ukupno 13.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.

Odluka o troškovima cijelog postupka temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 27. kolovoza 1998.g.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.