Rev-593/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 593/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske vode, pravne osobe za upravljanje vodama iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. A., odvjetnik u Z., protiv ovršenika M.

V. iz O., OIB: …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-2438/2014-2 od 20. siječnja 2015., kojim je potvrđeno i preinačeno rješenje Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj Ovr- 973/13-2 od 11. ožujka 2014., u sjednici održanoj 18. travnja 2018.,

r i j e š i o j e:

1. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukida rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-2438/2014 od 20. siječnja 2015. u točki II i III izreke i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja je na temelju ovršnih isprava konačnih i izvršnih rješenja ovrhovoditelja donesenih u upravnom postupku po službenoj dužnosti: klasa: UP/I- 325-08/06-12/0005897, Ur. broj: 374-3111-2-06-4 od 26. listopada 2006., klasa: UP/I-325- 08/11-07/0442956, Ur. broj: 374-3111-2-11-1 od 26. veljače 2011., određena predložena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika po računima kod banaka pljenidbom i prijenosom tražbine radi naplate za iznos od 1.020,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Preinačava se rješenje Općinskog suda u Ogulinu o ovrsi poslovni broj Ovr- 973/13-2 od 11. ožujka 2014. u dijelu kojim je određena visina obveze ovršenika, na način da se ostvaruje tražbina ovrhovoditelja u iznosu 360,00 kuna, zajedno sa zakonsko zatezno kamatom koje na pojedine iznos teče kako slijedi:

-na iznos od 60,00 kuna počevši od 15.03.2011.godine pa do isplate

-na iznos od 60,00 kuna počevši od 15.06.2011.godine pa do isplate

-na iznos od 60,00 kuna počevši od 15.09.2011.godine pa do isplate

-na iznos od 60,00 kuna počevši od 15.06.2012.godine pa do isplate

-na iznos od 60,00 kuna počevši od 15.03.2013.godine pa do isplate

-na iznos od 60,00 kuna počevši od 15.06.2013.godine pa do isplate

II. Odbija se preostali dio ovršnog zahtjeva u iznosu 660,00 kuna koji se odnosi na potraživanje glavnice i zakonske zatezne kamate za naknadu za uređenje voda počam od 15. srpnja 2007. godine do 15. listopada 2010. godine.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja radi naknade štete troška sastava odgovora na žalbu.“

Protiv dijela drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odbijen prijedlog za ovrhu za iznos od 660,00 kuna, koji se odnosi na potraživanje glavnice i zakonske zatezne kamate počam od 15. srpnja 2007. godine do 15. listopada 2010. godine, reviziju je podnio ovrhovoditelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 . dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju materijalnopravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih pred zakonom o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a o kojemu revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje. Predlaže preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje tako da se potvrdi prvostupanjsko rješenje u cijelosti podredno da se ukine drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i predmet vrati drugostupanjskome sudu na ponovni postupak. Ovršenik je podnio odgovor na reviziju kojim predlaže da sud odbije „prijedlog“ ovrhovoditelja odnosno reviziju.

Revizija je osnovana.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je rješenjem ovrhovoditelja od 26. listopada 2006., koje je izvršnim postalo 7. studenog 2006., utvrđeno da je mjesečni iznos naknade za uređenje voda 15,00 kn za nekretninu navedenu u rješenju te da je ovršenik dužan ovrhovoditelju platiti naknadu za uređenje voda u dva petomjesečna obroka koji iznose 75,00 kn, a dospijevaju 15. studenog 2006. i 15. prosinca 2006., a za svaku narednu godinu u tri četveromjesečna obroka koji iznose 60,00 kn, a koji dospijevaju 15. ožujka 2006., 15. srpnja 2006. i 15. listopada 2006.

- da je rješenjem ovrhovoditelja i od 26. veljače 2011. koje je izvršnim postalo 18. ožujka 2011. utvrđeno da je mjesečni iznos naknade za uređenje voda 15,00 kn za nekretninu navedenu u rješenju te da je ovršenik dužan ovrhovoditelju platiti naknadu za uređenje voda u tri obroka koji iznose od 60,00 kn, a za svaku narednu godinu u tri obroka u iznosu od 60,00 kn, sve uz točno određene datume dospijeća

- da je na temelju navedenih rješenja ovrhovoditelj 17. prosinca 2013. podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate 1.020,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose do isplate.

Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio ovršni prijedlog dok je povodom žalbe ovršenika drugostupanjski sud djelomično odbio pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je ovrha određena za iznos od 660,00 kn, koji se odnosi na potraživanje glavnice i zakonske zatezne kamate za naknadu za uređenje voda počevši od 15. srpnja 2007. do 15. listopada 2007. i u tom dijelu je prijedlog za ovrhu odbio.

Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP samo u dijelu kojem se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija podnesena ovaj sud je utvrdio da je revizija osnovana.

Prema odredbi iz čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine broj 112/12 i 25/13 - dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, stranke koje ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, mogu podnijeti reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

U reviziji ovrhovoditelj postavlja dva pitanja:

1. „Koliko je zastarni rok potraživanja utvrđenog pravomoćnim rješenjem Hrvatskih voda-pravne osobe za upravljanje vodama kao ovršnom ispravom na kojem se temelji potraživanje s osnove naknade za uređenje voda?“

2. „Kada nastupa zastara prava zahtijevati ispunjenje obveze utvrđene pravomoćnim rješenjem Hrvatskih voda-pravne osobe za upravljanje vodama kao ovršne isprave?“

Ovrhovoditelj pri tome navodi da revizijski sud o navedenim pitanjima nije zauzeo shvaćanje a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova na koju se ovrhovoditelj u reviziji poziva (presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 4227/2013 od 7. studenoga 2013., rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 4217/2013 od 29. listopada 2013., rješenje Županijskog suda u Zagrebu Stalne službe u Zlataru poslovni broj Gžovr-5345/2013 od 9. listopada 2013., rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1155/2014 od 3. lipnja 2014., Gž-586/2014 od 24. ožujka 2014. i Gž-571/2014 od 9. travnja 2014.)

Odlučujući o dopuštenosti revizije tužitelja u odnosu na postavljeno pravno pitanje ovaj sud je ocijenio da revizija tužitelja u tom dijelu sadrži sve zakonom navedene elemente te da je odluka suda drugog stupnja utemeljena na pogrešnom pravnom shvaćanju o kojemu revizijski sud do sad nije zauzeo shvaćanje pa je predmetna revizija dopuštena i osnovana.

Drugostupanjski sud svoju odluku temelji na shvaćanju da je djelomično osnovan žalbeni razlog zastare potraživanja koja proizlaze iz predmetnih ovršnih isprava. To obrazlaže time da, sukladno odredbi iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), potraživanja utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti zastarijevaju u roku od 10 godina, dok je stavkom 2. istog članka određeno da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja (čl. 226. st. 1. ZOO).

U revizijskom stadiju ovoga postupka sporan je zaključak drugostupanjskog suda da potraživanja iz rješenja Hrvatskih voda kojima se utvrđuje mjesečna naknada za uređenje voda i obvezniku nalaže njihovo plaćanje u jednakim obrocima zastarijevaju sukladno odredbi iz čl. 233. st. 2. ZOO, što bi u konkretnom slučaju iznosilo tri godine.

Drugostupanjski je sud, odlučujući povodom žalbe na rješenje o ovrsi, o osnovanosti prigovora zastare zaključio na temelju pogrešnog pravnog pristupa pozivajući se na odredbu čl. 233. st. 2. ZOO i 226. st. 1. ZOO, a zbog čega je osnovana ovrhovoditeljeva revizijska tvrdnja da je drugostupanjski sud zauzeo pogrešno shvaćanje po pitanju zastare potraživanja iz predmetnih ovršnih isprava.

Prema odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" 153/09, 90/11 i 56/13 - dalje: ZFVG) naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. tog Zakona kojim je propisano da naknadu za uređenje voda plaćaju vlasnici ili drugi nositelji ovlasti korištenja i/ili upravljanja nekretninama iz čl. 18 tog Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (čl. 16. st. 2.).

Prema odredbi čl. 73. st. 2. ZFVG ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

Odredbom iz čl. 74. st. 1. ZFVG propisano je da se na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz st. 2. (naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj koje obračunavaju i naplaćuju isporučitelji vodnih usluga), primjenjuje Opći porezni zakon.

Iz navedene odredbe proizlazi da je u konkretnom slučaju, odlučujući o pitanju je li nastupila zastara iz ovršne isprave – rješenja o utvrđenju naknade za uređenje voda koje je donio ovrhovoditelj u okviru svojih javnopravnih ovlaštenja, sud trebao prvenstveno primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13 - dalje: OPZ), odnosno njegove odredbe čl. 94., 95. i 96. kojima je uređeno pitanje porezne zastare, a tek podredno, ako odredbama tog zakona nije uređeno drugačije, na zastaru potraživanja primijeniti odredbe ZOO (čl. 94. st. 12. OPZ).

Sukladno tome za zaključiti je da je drugostupanjski sud, slijedom toga, pogrešno primijenio odredbe čl. 233. st. 2. ZOO.

Zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa, a budući da relevantne odredbe OPZ institut zastare naplate potraživanja uređuju bitno drugačije od odredaba ZOO, valjalo je drugostupanjsku odluku u pobijanome dijelu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi ovršenika na rješenje o ovrsi u preostalom dijelu, pri čemu će drugostupanjski sud, ovisno o istaknutim žalbenim razlozima, donijeti odgovarajuću odluku.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. i čl. 21. st. 1. OZ ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Ovdje valja ukazati da je ovakvo pravno shvaćanje izraženo u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa tako i u odlukama posl. br. Rev-2846//14 od 4. svibnja 2016., posl.br. Rev-2885/16 od 4. siječnja 2017, Rev-3035/14 od 30. ožujka 2016., posl. br. Rev- 1070/15 od 3. studenoga 2016.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 18. travnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.