Croatian Supreme Court dismisses labor dispute appeal for lack of procedural grounds and factual basis.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against a lower court ruling that found an employee's dismissal invalid. The employer argued procedural violations and misapplication of law, but the court determined the appeal lacked necessary grounds under the Civil Procedure Act. The court upheld the dismissal as improper because a prior criminal judgment established the employee did not commit the alleged fraud, and the dismissal relied solely on facts proven in that criminal case.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP; čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 392. a. st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP: An appeal against a second-instance judgment is inadmissible if the appellant fails to demonstrate a significant procedural violation that could have influenced the judgment or fails to substantiate the grounds for the appeal.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 840/13-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz B. M., koju zastupa Z. R., odvjetnik iz O., protiv tuženika K. d.d. Z., zastupanog po E. L., dipl. pravnici, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 3389/2011-2 od 1. ožujka 2012. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-529/09 od 16. studenog 2010., u sjednici održanoj 11. ožujka 2014.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom žalba tuženika djelomično je odbijena kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđeno da je nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 19. veljače 2013., a drugostupanjskim rješenjem prvostupanjska presuda je ukinuta u preostalom dijelu i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Protiv te drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je neosnovana.
Ispitujući pobijanu presudu samo u granicama razloga zbog kojih je revizija izjavljena, sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da ti revizijski razlozi ne postoje. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP revizija se može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog te bitne povrede žalbom pobijao prvostupanjsku presudu ili ako je ta povreda učinjena tek u drugostupanjskom postupku.
Zbog navedene bitne povrede tuženik nije pobijao prvostupanjsku presudu, pa nisu od značaja revizijski navodi kojima se obrazlaže njezino počinjenje u prvostupanjskom postupku, dok se počinjenje te bitne povrede tek u drugostupanjskom postupku u reviziji ne obrazlaže, a prema odredbi čl. 386. ZPP revizijski razlozi koje stranka određeno ne navede i obrazloži neće se uzeti u obzir.
Zaključiti je stoga da navedena bitna povreda ne postoji.
U odnosu na istaknutu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u reviziji se ne navodi odredba ZPP-a koju drugostupanjski sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio, a što bi bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, pa na temelju spomenute odredbe čl. 386. ZPP, nije uzet u obzir niti taj revizijski razlog. Pobijanom presudom prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu kojim je utvrđena nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu danog tužiteljici odlukom tuženika od 19. veljače 2003.
Tužiteljici je otkazan ugovor o radu na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 64/95, 1701, 82/01 – dalje: ZR), a zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa za koju se u odluci o otkazu navodi da je tužiteljica 31. 1. 2003. u T. A. – B. M. kodiranom karticom koja služi za storno prodaje, kojom je zadužena M. R. kao poslovođa prodavaonice, obavila storniranje računa br. … na blagajni 207, a novac nije nikome prijavila, niti vratila robu u prodaju, tako da je storniranjem računa stvoren višak novca u iznosu od 1.704,54 kn, koji se trebao, a nije se iskazao na blagajni.
Odlučujući o dopuštenosti otkaza u odnosu na tvrdnju tužiteljice da nije počinila povredu radne obveze zbog koje joj je dan otkaz, sudovi su utvrdili da je u vezi navedenog nezakonitog storniranja računa protiv tužiteljice i poslovođe prodavaonice M. R. vođen i pravomoćno završen kazneni postupak, da je presudom kaznenog suda protiv tužiteljice odbijena optužba da bi u razdoblju od 2. siječnja 2003. do 31. siječnja 2003. pomagala M. R. između ostalog time da joj je ustupila blagajnu da izvrši storniranje spornog računa, da protupravno prisvoji novac i druge pokretne stvari koje su M. R. povjerene u službi, pa da bi time počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti pomaganjem u pronevjeri, dok je M. R. oglašena krivom zbog kaznenog djela pronevjere, između ostalog zbog toga što je 31. siječnja na PC blagajni broj 207 svojom storno karticom izvršila storniranje spomenutog računa za robu koja nije prodana, na koji način je nastao višak novca koji je uzela i zadržala za sebe.
Dakle, u kaznenom postupku je utvrđeno da je storniranje spornog računa izvršila M. R., a ne tužiteljica.
Osim toga, sudovi su utvrdili da tužiteljica nije niti mogla izvršiti storniranje računa jer je za postupak storniranja osim šifre blagajne potrebno imati i kodnu karticu koju tužiteljica nije imala, već je karticu imala M. R.
Utvrdivši da tužiteljica nije počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja joj je stavljena na teret, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zahtjev za otkaz ugovora o radu ocijenili nedopuštenim.
Tužiteljici je izvanrednog otkazan ugovor o radu iz razloga da je kodiranom karticom za koju je zadužena M. R. kao poslovođa prodavaonice izvršila storniranje spornog računa, pa nisu od značaja revizijski navodi da je tužiteljica prilikom napuštanja blagajne blagajnu ostavila otključanom i da je takovo njezino postupanje bilo nemarno i nesavjesno, jer se dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu može ocjenjivati samo na temelju činjenica na kojima se otkaz temeljio.
Budući da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 11. ožujka 2014.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Lucija Čimić, v.r.