Kžm-36/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 36/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. E. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi mlt. L. P., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 13. srpnja 2010. god. br. Km-2/10, u sjednici održanoj 7. listopada 2010. god., saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Jasminu Dolmagić ,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba mlt. L. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, mlt. L. P. izrečena je temeljem čl. 11. st. 1. i 4. Zakona o sudovima za mladež (u nastavku: ZSM), odgojna mjera pojačane brige i nadzora koja ne može biti kraća od šest mjeseci niti dulja od dvije godine, kao i što je temeljem čl. 9. st. 2. toč. 9. ZSM izrečena mu i odgojna mjera posebne obveze da se uz suglasnost zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti, izvršenje koje mjere se provodi uz nadzor Centra za socijalnu skrb, zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ pobliže opisanog u obrazloženju pobijanog prvostupanjskog rješenja.

Istim rješenjem mlt. E. G., temeljem čl. 9. st. 2. toč. 10. ZSM izrečena je odgojna mjera posebne obveze da se maloljetnik uključi u pojedinačni ili skupni rad Savjetovališta za mlade, koja mjera može trajati najdulje jednu godinu time da ju sud može naknadno izmijeniti ili djelomično i potpuno ukinuti.

Temeljem čl. 86. st. 1. ZSM odlučeno je da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Protiv tog rješenja žali se mlt. L. P., po svojoj braniteljici S. S., odvjetnici iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u odnosu na mlt. L. P. preinači i donese oslobađajuća odluka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon razgledavanja spisa u smislu odredbe čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske svojim dopisom od 29. rujna 2010. god. br. KŽ-DO-1639/10, predložila je da se žalba mlt. L. P. odbaci, koji prijedlog je izmijenjen na sjednici drugostupanjskog vijeća po nazočnoj zamjenici Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Jasmini Dolmagić, u prijedlog da se žalba mlt. L. P. odbije kao neosnovana.

Žalba mlt. L. P. nije osnovana.

Iz predmetne žalbe proizlazi da se žalitelj žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, s obzirom da žalitelj smatra da je iskaz koji je dao djelatnicima policije dana 29. rujna 2009. god. nezakonito pribavljen dokaz, jer je maloljetnik od strane policije bio fizički i psihički zlostavljan, ispitivan bez nazočnosti branitelja, a branitelj je pristupio kada je već bio isprintan zapisnik koji im je dan na potpisivanje, pa sud nije mogao temeljiti odluku na takvom zapisniku.

Suprotno izloženoj žalbi žalitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, smatra da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a prvostupanjska presuda sadrži sve odlučne činjenice iznesene po prvostupanjskom nakon detaljne analize provedenog dokaznog postupka i za iste je prvostupanjski sud dao valjane i jasne razloge koje prihvaća i ovaj sud.

Naime, s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio izmjenu iskaza mlt. L. P. da je iskaz pred djelatnicima policije dao pod prisilom i prijetnjama policijskih djelatnika, s obzirom da navedeni zapisnik pred djelatnicima policije je dan uz nazočnost tadašnjeg branitelja A. B. odvjetnika iz R., koji je svojim potpisom na zapisniku zagarantirao zakonitost provedenog iskaza zajedno s nazočnim ocem maloljetnika Z. P., na koji zapisnik nije bilo primjedbi, pa se ne može govoriti o nezakonito pribavljenom dokazu kako se žalbi insinuira. U predmetnom spisu je vidljivo da je dva dana prije ispitivanja mlt. L. P. pred policijom dao iskaz i mlt. E. G. uz prisutnost branitelja koji je u svom iskazu detaljno opisao i one inkriminacije koje se stavljaju na teret i samom mlt. L. P..

Također, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 379. st. 1. i 2. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

Žalbom optuženik prvenstveno polemizira s razlozima odluke ukazujući da prvostupanjski sud nije imao čvrstih i valjanih dokaza kojima je utvrdio da je mlt. L. P. počinio kazneno djelo smatrajući da je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka pogrešno zaključivao o odgovornosti maloljetnika za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, te da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

Po mišljenju ovog suda kao suda drugog stupnja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, jer iz korektno reproduciranog sadržaja provedenih dokaza, potom i ocjene i njihove analize, izmijenjena obrana mlt. L. P., se ukazuje neuvjerljivom, a materijalni dokazi kao i ostali iskazi svjedoka dostatno dovode do ispravnog zaključka prvostupanjskog suda da je mlt. L. P., ostvario obilježja inkriminiranog djela.

S obzirom na naprijed izloženo, sud prvog stupnja je u odnosu na mlt. L. P., u svemu pravilno i potpuno utvrdio odlučne i važne činjenice, te je za sve svoje činjenične zaključke dao pravilne i potpune razloge temeljem kojih je zaključio da je isti, ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.

Nije stoga, osnovana žalba optuženika niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Postupajući u smislu čl. 382. ZKP, s obzirom da je žalba izjavljena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud kao sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud u konkretnom predmetu prema mlt. L. P. pravilno i svrsishodno primijenio odredbe o izricanju odgojne mjere pojačane brige i nadzora, zajedno s odgojnom mjerom posebne obveze o podvrgavanju medicinskom postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti, te da su te odgojne mjere adekvatne postizavanju zakonom predviđenih svrha u postizanju promjene budućeg života maloljetnika.

S obzirom da se žalbom ne dovode u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, trebalo je žalbu maloljetnika odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 7. listopada 2010. god.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.