Rev-959/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 959/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. V. Z. i pod 2. M. Z., oboje iz S., koje zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., protiv tuženika pod 1. Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel i pod 2. Grada S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-6617/07

od 27. ožujka 2008. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1523/03 od 15. ožujka 2007., 27. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici na jednake dijelove ukupno 95/100 idealnih dijelova cjeline nekretnine označene kao čest. zgr. 2797 Z.U. 7647 K.O. S. te da su u tom dijelu ovlaštenici prava naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

II. Dužni su tuženi solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parbeni trošak.“

II. Dužni su tužitelji u roku od 215 dana naknaditi tuženiku pod 1. trošak ovog postupka u iznosu od 26.250,00 kn.“

Prvostupanjskim rješenje je odlučeno:

„Odbacuje se tužba u dijelu podrednog tužbenog zahtjeva, koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su prednici tužitelja u vrijeme nacionalizacije nekretnine označene kao

čest. zgr. 2797, upisane Z.U. 7647, K.O. S., koja je nacionalizirana rješenjem Komisije za nacionalizaciju broj N-697/6 od ... studenoga 1959. godine bili vlasnici te nekretnine, i to A. Z. pok. M. za 1/5 i J. Z. pok. M. za 4/5 idealnih dijelova navedene nekretnine.

2. Utvrđuje se da su pravno osnaženi i proizvode pravne učinke:

- nagodba sklopljena 3. srpnja 1969. godine u sudskom postupku pred tadašnjim Okružnim sudom u Splitu koji se vodio pod poslovnim brojem P-244/69 između A. Z. pok. M. i J. Z. pok. M.,

- darovni ugovor sklopljen dana 15. srpnja 1979. godine između J. Z. i A. Z.,

- darovni ugovor sklopljen dana 15. srpnja 1979. godine između K. J. i A. Z..“

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se iste preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 – dalje: ZID ZPP), stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu – što je ovdje slučaj, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi tužitelji traže da se utvrde suvlasnicima na jednake dijelove ukupno 95/100 dijelova predmetne nekretnine - time da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena sa 101.000,00 kn, a podneskom od 23. rujna 2005. (list 8 spisa) postavili su i podredni tužbeni zahtjev – u odnosu na koji nisu označili vrijednost predmeta spora.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

U ovom predmetu na aktivnoj strani su dva tužitelja, a na pasivnoj dvoje tuženika. To u konkretnom slučaju znači da vrijednost predmeta spora glede zahtjeva iz tužbe u odnosu na svakog tužitelja odnosno svakog tuženika ne prelazi 100.000,00 kn (101.000 kn podijeljeno sa 4 = 25.250,00 kn), pa slijedom toga revizija tužitelja protiv pobijane presude (kojom je odlučeno o tom zahtjevu) nije dopuštena.

Izmijenjenom odredbom čl. 40. st. 5. ZPP, koja se primjenjuje u ovom slučaju na temelju čl. 52. st. 1. ZID ZPP, propisano je da ukoliko sud ne utvrdi vrijednost predmeta spora najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

Dakle, vrijednost predmeta spora mjerodavna za dopuštenost revizije u odnosu na podredni tužbeni zahtjev je 50.000,00 kn, pa utoliko nije dopuštena niti revizija protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbačena tužba u odnosu na taj zahtjev.

Također, valja naglasiti da drugostupanjsku sud nije u izreci svoje presude i rješenja odredio da je revizija protiv njih dopuštena (čl. 382. st. 2. ZPP).

Zbog izloženog, na temelju čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. svibnja 2011.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.