Rev-1612/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1612/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te

Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Zlatka Crnića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja J. J. iz G., zastupan po punomoćniku R. N., odvjetniku iz O., protiv tužene J. S. iz G., zastupane po punomoćniku Š. T., odvjetniku iz D. M., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 8. veljače 1990. br. Gž 364/90, kojom je potvrdjena u pobijanom dijelu presuda Općinskog suda u Osijeku od 30. listopada 1989. br. P-422/89, u sjednici održanoj dana 16. kolovoza 1990.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda razveden je brak koji su stranke sklopile dana 13.XI 1971. u M. P.. Zajednička djeca stranaka mldb. R. rodj. 1973., mldb. D. rodj. 1975. te mldb. S. rodj. 1977. povjereni su na odgoj i čuvanje majci, a tužitelj je obvezan da doprinosi za uzdržavanje djece mjesečno ukupno 3,300.000 prijašnjih dinara (3.300 dinara konvertibilnih) na način pobliže naveden u izreci te presude. Odlučeno je i o načinu održavanja osobnih odnosa djece s tužiteljem. Riješeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Drugostepeni je sud odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i presudu prvostepenog suda u pobijanom dijelu potvrdio.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda kojom je odlučeno o povjeravanju mldb. djece majci revidira tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navedeni se revizioni razlozi konkretiziraju navodima da o mldb. djeci isključivo brigu vodi baka djece po ocu - tužitelju, da se majka ne nalazi u Jugoslaviji pa da je stoga nelogično da se djeca njoj povjeravaju. S obzirom na tako činjenično stanje stvari da je sud trebao obvezati tuženu da doprinosi za uzdržavanje djece. Predloženo je da se revizija prihvati i nižestepene presude ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Na utvrdjeno činjenično stanje: da je majka podobna da čuva i odgaja svoju mldb. djecu, da se i do sada o njima neposredno brinula uz pomoć majke tužitelja kod koje su djeca smještena, da tužitelj nije u dobrim odnosima sa svojom majkom, da tužitelj za sada ne može djeci osigurati uvjete za njihov normalan psihofizički razvoj (živi u vanbračnoj zajednici sa vanbračnim djetetom u nesredjenim stambenim uvjetima) sudovi su pravilno ocijenili da je u interesu mldb. djece da se povjere na odgoj i čuvanje majci i na taj način zadrži postojeća situacija u kojoj se djeci osigurava normalan razvoj. To što tužena povremeno odlazi na rad u inozemstvo da bi priskrbila materijalna sredstva i za uzdržavanje djece ne otklanja njezinu podobnost da joj djeca budu povjerena na odgoj i čuvanje jer su djeca, kako je to utvrdjeno u postupcima, a što proizlazi i iz podataka i mišljenja Centra za socijalni rad D. M. i zato vrijeme adekvatno zbrinuta. Prigovor revizije ne može dovesti u pitanje niti osnovanost presude u dijelu u kojem je tužitelj dužan da doprinosi za uzdržavanje djece, jer je i on kao roditelj dužan uzdržavati svoju mldb. djecu (čl. 72. Zakona o braku i porodičnim odnosima).

S obzirom na navedeno revizija tuženog nema osnova zbog čega je odlučeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 16. kolovoza 1990.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.