Rev-x-1269/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1269/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Marini Paulić, u pravnoj stvari tužitelja I protutuženika V. S. iz R., kojeg zastupa punomoćnica G. L. P., odvjetnica u R., protiv I tuženice-protutužiteljice F. B. iz T., koju zastupa skrbnica E. G. iz M., koju zastupa punomoćnica G. L., odvjetnica u R., II tuženice-protutužiteljice O. B. iz T., privremeno u …, koju zastupa punomoćnica G. L., odvjetnica u R., II protutuženika L. S. iz I., te umješača na strani tužitelja R. S. iz R., kojeg zastupa punomoćnica G. L. P., odvjetnica u R., radi priznanja prava vlasništva te iseljenja, predaje u posjed i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja I. protutuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1864/08 od 9. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5722/00 od 27. rujna 2007., 24. siječnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja I. protutuženika V. S. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5722/00 od 27. rujna 2007. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja V. S. da je kao zakonski nasljednik pokojne M. C. stekao pravo vlasništva stana u R., …, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, hodnika, kupaonice s WC-om ukupne površine 94 m2, a nalazi se u zgradi izgrađenoj na kč. br. 1157 upisanoj u zk. ul. 3895 k.o. R., sa zahtjevom da mu tuženice izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnom stanu te sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova (točka I. izreke). Istom presudom protutuženi V. S. i L. S. dužni su protutužiteljicama F. i O. B. plaćati mjesečni iznos 682,44 kune od 15. svibnja 2005. pa do 3. studenog 2005. s 15% zateznih kamata tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa (točka II. izreke). Prema točki III. izreke odbijen je dio protutužbenog zahtjeva na isplatu 3.317,56 kuna (najamnina od 15. svibnja do 30. studenog 2005.), kao i protutužbeni zahtjev da su V. i L. S. dužni predati protutužiteljicama stan u R., …, te plaćati 4.000,00 kn mjesečno od 4. studenog 2005. pa do predaje u posjed stana. Prema točki IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove, osim u odnosu na sudsku pristojbu (200,00 kuna) koju su dužni tužitelj i prvotuženik nadoknaditi protutužiteljicama.

Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1864/08 od 9. ožujka 2011. odbijene su žalbe tužitelja-protutuženika V. S. i umješača na strani tužitelja R. S. kao neosnovane i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5722/00 od 27. svibnja 2007. u točkama I., II. i IV. izreke presude. Ujedno je odbijen zahtjev tuženica- protutužiteljica za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj I. protutuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu drugostupanjskog suda na način da prihvati zahtjev tužitelja I. protutuženika i odbije protutužbeni zahtjev tuženice- protutužiteljice ili podredno prihvati revizije i ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženice-protutužiteljice se protive navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.

Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koji je tužitelj naznačio u tužbi.

Vrijednost predmeta spora tužitelj u tužbi naznačuje u iznosu 200.0000,00 kuna.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjev u tužbi proizlazi iz raznih osnova vrijednost premeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

U konkretnom slučaju tužitelj I. protutuženik je istakao dva nenovčana zahtjeva, od kojih je jedan stvarnopravni – na utvrđenje prava vlasništva i drugi obveznopravni zahtjev – na izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnu knjigu, pa se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. U takvom slučaju se vrijednost predmeta spora svakog od dvaju zahtjeva kad je tužitelj vrijednost predmeta spora označio u jednom iznosu, određuje tako da se naznačena vrijednost spora dijeli s dva.

U konkretnom slučaju utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu 200.000,00 kuna, dijeli se s brojem zahtjeva pa vrijednost predmeta spora za svaki tužbeni zahtjev na temelju čl. 37. st. 2. ZPP iznosi 100.000,00 kuna.

Budući da vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude u odnosu na svaki od postavljenih tužbenih zahtjeva ne prijelaz iznos 100.000,00 kuna to tužiteljeva I. protutuženikova revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena u odnosu na tužbeni zahtjev. Revizija tužitelja I. protutuženika nije dopuštena niti u odnosu na protutužbeni zahtjev jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kuna. Pored toga protutužbeni zahtjev je istaknut protiv dva tuženika pa se vrijednost predmeta spora također dijeli sa dva jer se od tuženika ne traži isplata kao od solidarnih dužnika niti se u tužbi navode solidarni dužnici, pa svaki od njih može biti u obvezi isplatiti navedeni iznos, odnosno jedan od njih može biti u obvezi a drugi ne mora. Dakle, jedan je zahtjev na isplatu istaknut prema tuženiku–protutužitelju V. S., a drugi je zahtjev istaknut prema L. S. kao prema drugotuženiku.

Budući da vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude i u odnosu na protutužbeni zahtjev ne prelazi iznos 100.000,00 kuna to tužiteljeva-protutuženikova revizija iz čl. 387. st. 1. ZPP nije dopuštena niti u odnosu na protutužbeni zahtjev.

U ovom sporu tužitelj–protutuženik je mogao pobijati presudu izvanrednom revizijom iz čl. 382. st. 2. ZPP koju stranke mogu podnijeti radi osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u slučajevima kada je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP. Revizija međutim ne sadrži ni jedan materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje pa time nije naznačeno ni da bi to pitanje bilo važno po čl. 382. st. 2. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Zato je valjalo odbaciti revizije kao nedopuštene po čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 24. siječnja 2013.

SUTKINJA:

Marina Paulić, v.r.