Revr-588/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 588/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. N. iz P., … koju zastupa punomoćnik M. M., protiv tuženika „P. P.-P.“ d.o.o. iz Č.,

…, kojeg zastupaju

punomoćnice K. S., N. M. – Đ. i N. J., odvjetnice u Z. odvjetničkom uredu u Č., radi utvrđenja nezakonitosti prekida radnog odnosa i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Čakovcu poslovni broj Gž-957/08 od 31. srpnja 2008., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-254/08 od 19. svibnja 2008., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2009.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Utvrđuje se da je tuženik „P. P. - P.“ d.o.o. Č. nezakonito prekinuo radni odnos tužiteljici N. D. iz P. s danom 31. siječnja 2008. godine.

Nalaze se tuženiku da tužiteljicu vrati natrag na rad na poslove radnika na rasjecanju i pakiranju, te da joj prizna sva prava iz radnog odnosa počev od 1. veljače 2008. godine, pa nadalje, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, a tužiteljici je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 910,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud pobijanu presudu ukine odnosno preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženik je odgovorio na reviziju tužiteljice. Reviziju smatra neosnovanom i predlaže da je revizijski sud odbije. Zahtjeva da mu se nadoknade troškovi odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje ZPP), koja se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je tužiteljici nezakonito prestao radni odnos kod tuženika 31. siječnja 2008. te vraćanje na rad i priznanje svih prava iz radnog odnosa.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužiteljica radila kod tuženika na poslovima rasjecanja i pakiranja mesa i to na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 1. siječnja 2007., da je tuženik 15. veljače 2008. poštom dostavio tužiteljici odjavu obveznih osiguranja, poreznu karticu i radnu knjižicu zaključenu s danom 31. siječnja 2008. Također je utvrđeno da je sačinjen sporazum o prestanku ugovora o radu tužiteljici kojeg je tužiteljica primila 1. veljače 2008., a ispod teksta sporazuma nalazi se potpis tužiteljice.

Sporno je predstavlja li potpis tužiteljice na tom sporazumu samo potvrdu da je tužiteljica primila taj sporazum ili potpis tužiteljice ispod teksta sporazuma predstavlja i njezinu suglasnost s tekstom sporazuma.

Drugostupanjski sud je u razlozima presude kojom je preinačena presuda suda prvog stupnja ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio sporazum o prestanku ugovora o radu te je primjenom odredbe čl. 373. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

Po ocjeni revizijskog suda drugostupanjski sud je pravilno zaključio da potpis tužiteljice ispod teksta sporazuma ne predstavlja samo potvrdu da je tužiteljica primila sporazum, već se u trenutku potpisivanja sporazuma o prestanku ugovora o radu suglasila s njegovim odredbama pa ga je zbog toga i potpisala.

Prema tome, kako je ugovor o radu tužiteljici prestao sporazumom sklopljenim između tužiteljice i tuženika (čl. 110. Zakona o radu, „Narodne novine“ – pročišćeni tekst broj 137/04) drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

Zbog toga ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st 1. t. 3. ZPP).

U reviziji tužiteljica ocjenjuje i provedene dokaze te izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini drugostupanjski sud. Revidentica time ističe prigovor činjenične naravi. Međutim, prema odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može osnovano izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena je kao neosnovana.

Odbijen je zahtjev tuženika da mu tužiteljica nadoknadi troškove odgovora na reviziju, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 22. siječnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.