II Kž-46/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 46/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća te Ileane Vinje i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 298. st. 3. i 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. M. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 23. prosinca 2011. broj K-Us-10/10, o produljenju pritvora nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj dana 1. veljače 2012.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. M. B., preinačuje se pobijano rješenje te se pritvor protiv optuženika ukida i optuženik se ima odmah pustiti na slobodu.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon nepravomoćno izrečene presude, kojom je opt. M. B. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 298. st. 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00. i 51/01., dalje u tekstu: KZ), te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest godina, dok su opt. J. N. i opt. D. B. oslobođeni od optužbe da bi počinili kazneno djelo iz čl. 298. st. 3. i dr. KZ- a, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP/97) produljen je pritvor protiv opt. M. B. iz osnove u čl. 102. st. 4. ZKP/97.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu opt. M. B. osobno, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje na način da mu se ukine pritvor.

Žalba optuženika je osnovana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio da u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja nije protekao maksimalni rok trajanja pritvora iz čl. 109. st. 1. ZKP/97, pa s pravom žalitelj upućuje na činjenicu da je pobijano rješenje nezakonito.

II Kž 46/12-4

Naime, iako je opt. M. B. stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 298. st. 4. KZ-a, za koje je moguće izreći kaznu zatvora u trajanju do osam godina te počinjenje kaznenih djela iz čl. 335. st. 2. KZ-a i čl. 312. st. 2. KZ-a za koja je moguće izreći kaznu zatvora u trajanju do pet godina, nepravomoćnom presudom proglašen je krivim za počinjenje kaznenih djela iz čl. 298. st. 3. KZ-a, čl. 335. st. 2. i čl. 312. st. 2. KZ-a, za koja je moguće izreći kaznu zatvora do pet godina. Stoga se u konkretnoj situaciji rok trajanja pritvora iz čl. 109. st. 1. ZKP/97 sada više ne utvrđuje prema kazni zapriječenoj za kazneno djelo iz čl. 298. st. 4. KZ-a, već prema kazni zapriječenoj za kazneno djelo iz čl. 298. st. 3. KZ-a, za koje je, između ostaloga, optuženik nepravomoćno proglašen krivim.

Prema tome, s obzirom na to da se opt. M. B. nalazi u pritvoru od 15. srpnja 2010., sukladno odredbi čl. 109. st. 1. toč. 2. ZKP/97, prema kojoj do donošenja presude suda prvog stupnja pritvor može trajati najdulje godinu dana, ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do pet godina minimalni rok trajanja pritvora istekao je 15. srpnja 2011. pa se optuženik mora pustiti na slobodu bez obzira na stadij u kojemu se postupak nalazi i bez obzira na kaznu koja mu je u međuvremenu nepravomoćno izrečena.

Slijedom svega navedenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 1. veljače 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.