Gž-342/2009-2 · Županijski sud u Bjelovaru

Broj: Gž 342/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od suca Ljubana Batinca kao predsjednika vijeća, te sutkinja Davorke Hudoletnjak i Antuna Dominko kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz D., zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz B., protiv tuženika Tehničke škole D., D., zastupanog po punomoćnici S. D., odvjetnici iz D., radi utvrđenja ništavosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Daruvaru, br. P-144/08-89 od 29. siječnja 2009. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2009. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Daruvaru, br. P-144/08-89 od 29. siječnja 2009. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su odluke tuženika od 12. srpnja 2004. godine i od 27. srpnja 2004. godine ništave, te da radni odnos tuženika kod tužitelja nije prestao, kao i zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na posao na njegovo ranije radno mjesto – ravnatelja Tehničke škole D. ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovom zvanju profesora mehanike i strojarstva.

Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 13.405,00 kn u roku od 8 dana.

Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj i žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Tužitelj u tužbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, tvrdeći da je izreka presude protivna dokazima iz kojih ne proizlaze zaključci o odlučnim činjenicama koje je u obrazloženju presude naveo prvostupanjski sud. Ovi navodi žalbe nisu osnovani, jer izreka presude ne proturječi razlozima presude, a prvostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju tužitelj ukazuje u žalbi.

Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 392.a ZPP-a. To iz razloga što je u tom predmetu pravnim shvaćanjem a kojem se temelji rješavanje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

Pravno shvaćanje koje je izrazio Vrhovni sud RH u rješenju br. Revr-630/07-2, kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju i odluka kojom je odbijen zahtjev tužitelja za vraćanje na rad, odnosi se na primjenu materijalnog prava u vezi izvanrednog otkaza ugovora o radu, a koji prema izraženom pravnom shvaćanju treba ocjenjivati prema ugovoru o radu od 26. ožujka 1996. godine, te utvrditi da li su ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 114., čl. 117. i čl. 152. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/04 i 68/05 – pročišćeni tekst, dalje: ZR).

Prvostupanjski sud je sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, te iznesenom pravnom shvaćanju utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi zakonitost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu primjenom odredaba Zakona o radu.

enja

Što se tiče tvrdnje da je sud bio dužan neposredno izvesti dokaze radi utvrđ odlučnih činjenica, valja odgovoriti da ovi navodi žalbe nisu osnovani, jer je punomoćnik tužitelja na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. lipnja 2008. godine (l 545), predložio da se izvedeni dokazi ne izvode ponovo, već da se pročitaju svi provedeni dokazi, a predložio je nastavno saslušanje stranaka. Kako je došlo do izmijene suca koje je odlučivalo u ovoj pravnoj stvari, na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 21. siječnja 2009. godine (l 560- 561), a obzirom da su stranke, odnosno tužitelj nakon izmijene sastava suda ostao kod svih navoda danih tijekom postupka (zapisnik od 12. prosinca 2008. godine – l 559), a čemu se tuženik nije protivio, dakle očigledno se s tim suglasio, pročitani su svi izvedeni dokazi, pa i iskazi saslušanih svjedoka, dok su stranke, kako je to predložio tužitelj, nastavno saslušane. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u vezi čl. 224. st. 1. ZPP-a, odnosno nije povrijeđeno načelo neposrednosti izvođenja dokaza, kako to tvrdi žalitelj.

Činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud utvrdio odlučne, a sporne činjenice o kojima ovisi primjena materijalnog prava u ovom predmetu, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donesena u zakonom propisanom roku iz čl. 114. st. 4. ZR, time da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je taj rok počeo teći od dana donošenja odluke odnosno rješenja školskog odbora tuženika o razrješenju tužitelja kao ravnatelja, odnosno od 7. srpnja 2004. godine, jer je toga dana imenovan v.d. ravnatelj.

Nadalje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je postupak otkazivanja proveden pravilnom primjenom odredbe iz čl. 152. ZR, jer se tuženik o namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu savjetovao sa radničkim vijećem, te je predsjednik radničkog vijeća istoga dana kada je donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu – 12. srpnja 2004. godine dostavio v.d. ravnatelju suglasnost na odluku o izvanrednom otkazu u pisanom obliku (poleđina lista 100), a što je potvrdio i u svom iskazu, time da je bio upoznat sa svim važnim činjenicama, obzirom da je sudjelovao na sjednicama školskog odbora bez prava glasa, pa je tako bio prisutan i sjednici školskog odbora 5. i 8. srpnja 2004. godine.

Slijedom izloženog, neosnovane su žalbene tvrdnje da postupak savjetovanja nije pravilno proveden, jer da tuženik nije radničkom vijeću dostavio potrebnu dokumentaciju, pogotovo što tužitelj niti ne navodi koja je to dokumentacija trebala biti dostavljena radničkom vijeću.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, nije bilo opravdano očekivati od tuženika da ponovno omogućuje tužitelju iznošenje obrane, jer mu je ta mogućnost bila dana, a prije donošenja rješenja o razrješenju sa dužnosti ravnatelja, pa tuženik i unatoč toga što nije omogućio iznošenje obrane tužitelju, nije postupao protivno odredbi čl. 117. st. 2. ZR. Zbog navedenog neosnovane su žalbene tvrdnje da je odluka tuženika nezakonita i iz razloga što tuženik nije omogućio tužitelju iznošenje obrane.

Što se tiče razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze, te utvrdio da je tužitelj postupao nesavjesno i počinio propuste u organizaciji provođenja mature i završnih ispita, a što je moglo izazvati veće smetnje u obavljanju djelatnosti tuženika, jer su mogle biti poništene provedene mature u ljetu 2004. godine, ali to nije učinjeno zbog interesa 135 učenika. Ovakovo postupanje tužitelja, a kako to proizlazi iz izvedenih dokaza kojima je sud poklonio vjeru, teško je narušilo odnose između tužitelja i ostalih profesora, te kako su naveli saslušani svjedoci, kod tuženika je nastao kaos, nije se znalo tko što radi, predsjednici ispitnih komisija dolazili su kod tajnice škole i tražili pomoć jer im je tužitelj prijetio otkazom ugovora o radu. O poremećenosti međusobnih odnosa detaljnije je iskazao svjedok Z. S. (l 136-139), a čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao uvjerljiv i istinit, a koji svjedok je predsjednik školskog odbora kod tuženika od 2001. godine. U svom iskazu, između ostalog, naveo je da je zaključak i školskog odbora bio da će bivši ravnatelj – tužitelj kod tuženika i nakon razrješenja destruktivno djelovati, te paralizirati rad škole, a odluka o izvanrednom otkazu donesena je i zbog ponašanja tužitelja koji je preko nekih kolega poručivao ostalima da će on biti ili pukovnik ili pokajnik, prijetio je da će padati glave, navodeći da se djeca igraju, a također je rekao "jebat ću im majku u 9. mjesecu svi lete van", pa je ocjenjeno da su to okolnosti zbog kojih radni odnos tužitelja kod tuženika više nije bio moguć.

Navode ovog svjedoka potvrdili su svjedokinja Lj. P.-M., svjedokinja I. H., te svjedok D. L..

Po ocjeni ovoga suda propusti u radu tužitelja, a koji se odnose na provođenje mature i otkazivanje ugovora o radu jesu razlozi za razrješenje sa dužnosti ravnatelja, ali ne čine istovremeno osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, što bi bio opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, ali ponašanje tužitelja prema drugim profesorima, poremećenost odnosa između tužitelja i ostalih profesora do te mjere da se izriču prijetnje o padanju glava, po ocjeni ovoga suda ugrozile su i obavljanje odgojno-obrazovnog rada u nastavi, kao i njegov ugled kao nastavnika, odnosno pedagoga, pa su upravo to osobito važne činjenice koje, uz uvažavanje okolnosti interesa ugovornih stranaka, čine nastavak radnog odnosa nemogućim, slijedom čega su postojali opravdani razlozi za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

Iako u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu nisu navedene sve okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, te okolnosti i osobito važne činjenice utvrđene su tijekom postupka, a iz čega slijedi da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

Ne mogu se kao osnovani prihvatiti niti navodi žalbe da propusti tužitelja u organizaciji završnog ispita nisu tuženiku bili poznati sve do donošenja rješenja prosvjetne inspektorice, a koje je kod tuženika zaprimljeno 13. srpnja 2004. godine, a to iz razloga što razlog za razrješenje tužitelja ravnateljem škole i donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije rješenje prosvjetne inspektorice, već njegovo nesavjesno postupanje, te izazivanje loših međuljudskih odnosa u kolektivu, time da je podnesen pismeni prijedlog za razrješenje ravnatelja s obrazloženjem, potpisan od strane članova školskog odbora (l 88 i 89), a u vezi rada tužitelja zatražen je i inspekcijski nadzor od strane nastavnika škole, koji je obavljen 30. lipnja 2004. godine.

Temeljem izloženog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je odluka tuženika kojom se tužitelju izvanredno otkazu ugovor o radu, pravilna i zakonita, pa stoga nije osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim odluka tuženika, kao niti zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Bjelovaru, dana 9. travnja 2009. godine

Predsjednik vijeća:

Ljuban Batinac