Rev-1834/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1834/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. b. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u O., protiv prvotuženika F. Č. iz Č., OIB: ..., te drugotužene J. Č. iz Č., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. V. i P. J., odvjetnici u O., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1997/2015-2 od 10. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-318/2014-23 od 14. travnja 2015., u sjednici održanoj 18. lipnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I/ Ugovor o darovanju zaključen dana 16. veljače 2010. g. između prvotuženika F. Č. iz Č., ..., OIB ... i M. Č. (kao darodavatelja) i drugotužene J. Č. iz Č., ..., OIB ... (kao daroprimatelja) temeljem kojeg je ugovora prvotuženik prenio na drugotuženu pravo vlasništva ½ idealnog suvlasničkog dijela nekretnine:

- 5 etaža: 2300/10000 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine kč. br. 2311/4 , stambena zgrada broj ... G i dvorište, H., površine 320 m2, stambena zgrada broj ... G, površine 143 m2, dvorište površine 177 m2, povezano s vlasništvo stana S5 u potkrovlju zgrade sadržaja: dnevni borak, kuhinja, kupaonica, hall, soba i tri terase neto korisne površine 59,72 m2, parkirno mjesto oznake P10 u prizemlju neto korisne površine 2,88 m2, u nacrtu označeno crvenom bojom, upisana u zk. ul. broj 36096 poduložak broj 5 k.o. K. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u cijelosti gubi učinak prema tužitelju P. b. d.d. iz Z., ..., OIB ..., u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 34.643,80 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i 200,00 kn od čega:

- 26.875,81 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s osnova glavnice sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju propisuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od 3. siječnja 2012. g. pa do isplate,

- 1.240,30 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s osnova redovne kamate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju propisuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od 18. siječnja 2012. g. pa do isplate,

- 6.527,69 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s osnova zatezne kamate obračunato do 3. siječnja 2012.g.,

- 200,00 kn s osnova troškova opomene sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju propisuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od 18. siječnja 2012. g. kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate,

- kao i troškova ovog parničnog postupka.

II/ Drugotužena J. Č. dužna je trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 34.643,80 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i 200,00 kn od čega:

- 26.875,81 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s osnova glavnice sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju propisuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od 3. siječnja 2012. g. pa do isplate,

- 1.240,30 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s osnova redovne kamate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju propisuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od 18. siječnja 2012. g. pa do isplate,

- 6.527,69 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s osnova zatezne kamate obračunato do 3. siječnja 2012.g.,

- 200,00 kn s osnova troškova opomene sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju propisuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a koje teku na navedeni iznos od 18. siječnja 2012. g. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate,

- kao i troškova ovog parničnog postupka,

- prodajom ½ idealnog suvlasničkog dijela sljedeće nekretnine:

5 etaža: 2300/10000 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine kč. br. 2311/4 , stambena zgrada broj ... G i dvorište, H., površine 320 m2, stambena zgrada broj ... G, površine 143 m2, dvorište površine 177 m2, povezano s vlasništvo stana S5 u potkrovlju zgrade sadržaja: dnevni borak, kuhinja, kupaonica, hall, soba i tri terase neto korisne površine 59,72 m2, parkirno mjesto oznake P10 u prizemlju neto korisne površine 2,88 m2, u nacrtu označeno crvenom bojom, upisana u zk. ul. broj 36096 poduložak broj 5 k.o. K. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

III/ Nalaže se prvotuženiku F. Č. iz Č., ..., OIB ... i drugotuženoj J. Č. iz Č., ..., OIB ... da tužitelju P. b. d.d. iz Z., ..., OIB ... naknade prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

kao neosnovan.

II/ Nalaže se P. b. d.d. iz Z., ..., OIB ... da prvotuženiku F. Č. iz Č., ... OIB ... i drugotuženoj J. Č. iz Č., ...., OIB ... naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 42.968,75 kn, u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), obzirom da je u postupku utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 260.000,00 kn. Tužitelj presudu suda drugoga stupnja pobija zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati, obje nižestupanjske presude ukinu, te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutog revizijskog razloga počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio navedenu povredu. Naime, tvrdnja drugostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao insolventnost dužnika, odnosno da se tužitelj mogao upisati kao punopravni vlasnik nekretnine u vlasništvu društva A. Č. d.o.o., može predstavljati eventualno pogrešan zaključak drugostupanjskog suda, a nikako bitnu povredu na koju ukazuje revizija.

U konkretnom slučaju zahtjev tužitelja je odbijen iz razloga što prvotuženik ima u vlasništvu i drugu nekretninu čija je vrijednost dovoljna za namirenje tražbine tužitelja, a sama činjenica da se ta nekretnina nije mogla prodati na javnoj dražbi, jer nije bilo potražnje na tržištu, nema utjecaja na odluku u ovom predmetu. Pri tome je utvrđeno je da je ta druga nekretnina procijenjena na iznos od 72.600,00 EUR, a što je daleko više od potraživanja tužitelja u ovom predmetu, pri čemu ovu tvrdnju tuženika tužitelj ni na koji način nije osporio.

Osim toga, drugostupanjski sud konstatira da je tužitelj fiducijarni vlasnik nekretnine koja je u vlasništvu društva A. Č. d.o.o., koja se također htjela prodati na javnoj dražbi, ali bez uspjeha.

Slijedom navedenog zaključak je nižestupanjskih sudova da prvotuženik ima u vlasništvu drugu nekretninu, čija je vrijednost dovoljna za namirenje tražbine tužitelja, a činjenica da se nekretnine, zbog stanja na tržištu, nisu mogle prodati nije razlog da bi se usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužitelj u reviziji prije svega ističe da je obveza prvotuženika obveza koja postoji na temelju potpisane i akceptirane mjenice koju je prvotuženik izdao kao jamac platac u glavnom poslu sklopljenom između tužitelja i društva A. Č. d.o.o. Prema shvaćanju revizijskog suda navedena činjenica nije od relevantne važnosti u ovom predmetu, a to iz razloga što su nižestupanjski sudovi jasno utvrdili da prvotuženik ima u vlasništvu drugu nekretninu, čija je vrijednost dostatna za namirenje tražbine tužitelja, pa činjenica da se ta nekretnina nije mogla prodati na javnoj dražbi nije od utjecaja za donošenje odluke u ovom predmetu. Već ta činjenica je dostatna za odbijanje zahtjeva tužitelja u ovom predmetu, a identično shvaćanje izraženo je u odluci revizijskog suda br. Rev-1008/05 (Izbor odluka br. 1/06-15). Naime, u toj odluci izraženo je shvaćanje da nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika kada dužnik osim darovanih nekretnina ima u vlasništvu druge nekretnine kojih je vrijednost dovoljna za namirenje vjerovnikove tražbine. Pri tome nije sporno da tužitelj ima pravo namiri svoju tražbinu od glavnog dužnika ili jamca platca, kakav je u konkretnom slučaju prvotuženik, a u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su i ocijenili mogućnost naplate tražbine tužitelja upravo od strane prvotuženika kao jamca platca iz osnovnog ugovora, odnosno kao mjeničnog dužnika.

Nisu od relevantne važnosti odluke na koje se poziva tužitelj u reviziji, budući se iste temelje na drugačijoj činjeničnoj situaciji od one koja je u ovom predmetu.

Stoga je pravilno odbijen zahtjev tužitelja, budući da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi prvotuženik bio insolventan, a što je jedna od pretpostavki u smislu odredbi čl. 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, - dalje: ZOO), odnosno tužitelj, na kojem je teret dokaza u smislu odredbe čl. 221.a ZPP, nije dokazao da bi prvotuženik bio insolventan. Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 18. lipnja 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.