I Kr-72/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-72/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Marijana Hranjskog, Milana Gudelja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. G. zbog kaz. djela iz čl. 34. st. 2. toč. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Bjelovaru od 4. ožujka 1999. br. K- 58/97 (Kv-72/99), u sjednici održanoj 3. lipnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. N.G. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 27. studenoga 1997. br. K-58/97, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. ožujka 1998. br. I Kž-29/98, N.G. je osuđen zbog kaz. djela ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 31. ožujka 1997. godine, pa nadalje.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u KZ L. (l. 430).

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik, po branitelju J.D., odvjetniku iz G., i navodi da se je razbolio i da se njegovo zdravstveno stanje iz dana u dan pogoršava, da su njegovi roditelji teško oboljeli, a kako je on, osuđenik, vodio brigu o njima i ostvarivao prihode za njih, to da se sada nema tko o njima brinuti (l. 410).

Dostavljajući osuđenikov zahtjev, Županijski sud u Bjelovaru je predložio da isti odbije, županijski državni odvjetnik je mišljenja da osuđenik nije naveo okolnosti od značaja za izvanredno ublažavanje kazne (l. 451), a negativno je i mišljenje državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, prema liječničkoj svjedodžbi bolnice KZ Lepoglava, osuđenik je u više navrata liječen zbog kroničnog bronhitisa, a kod njega je utvrđen i poremećaj osobnosti (l. 432), pa imajući u vidu ranije provedeno psihijatrijsko vještačenje pregledom i posmatranjem osuđenika (l. 276-310, 320-321) nikako ne proizlazi da je osuđenik tako teško obolio i da bi njegovo zdravstveno stanje bilo tako pogoršano, pa da bi se moglo raditi o novoj okolnosti u smislu čl. 414. ZKP/97.

Osim toga, nisu istiniti navodi u zahtjevu da su roditelji osuđenika teško obolili, da je on vodio brigu o njima i ostvarivao za njih prihode, te da se sada nema tko o njima brinuti.

Jer, suprotno proizlazi iz izvješća Centra za socijalnu skrb u B., prema kojemu osuđenikov otac prima mirovinu iz SR Njemačke u iznosu od 700 DEM, majka je domaćica, oboje obrađuje 2 kj okućnice i gaje stoku za svoje potrebe, dakle, imaju stalni izvor prihoda i u stanju su da se brinu o sebi. Upravo su osuđenikovi roditelji pomagali osuđeniku i osuđenik je bio pretežno uzdržavan od njih, ne obrnuto (l. 439).

Stoga nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 414. ZKP/97 za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku, pa je njegov zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97.

U Zagrebu, 3. lipnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.