Rev-x-436/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 436/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Gasparini, kao predsjednice vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz P., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u P., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika K. K. iz K., Njemačka, kojeg zastupa punomoćnica L. S., odvjetnica u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž-884/07 od 8. rujna 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli broj P-767/04 od 5. listopada 2006., u sjednici održanoj 10. veljače 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 119.396,24 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 37.974,54 kn teče od 1. siječnja 1995. do 24. siječnja 1997., na iznos od 45.689,70 kn od 1. siječnja 1996. do 24.siječnja 1997., te na iznos od 119.396,24 kn od 5. listopada 2006. (toč. I. izreke).

U preostalom dijelu u visini od 130.237,76 kn, te u dijelu kojem je na iznos glavnice izgubljene zarade zatraženo plaćanje zatezne kamate počev od 25. siječnja 1997. pa do isplate – tužiteljev je tužbeni zahtjev odbijen (toč. II. izreke).

Ujedno je odlučeno da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 30.371,59 kn (toč. III. izreke), a tužitelj umješaču u iznosu od 63.088,87 kn (toč. IV. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 338. st. 4. ZPP-a, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj revidira i u odnosu na dosuđeni parnični trošak umješaču.

Predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u skladu s navodima revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

U smislu čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) pobijana presuda ispituje se u revizijskoj fazi postupka samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je naknada štete iz prometne nezgode koja se dogodila 22. srpnja 1994. koju je skrivio osiguranik umješača (riječ je o vozilu strane registracije), kada je naletio na prikolicu tužitelja kojom prilikom su uništene četiri košnice s pčelama, a tužitelj ozlijeđen. Između stranaka je nesporna visina obične štete tzv. izravne štete u iznosu od 120.732,00 kn, a sporne su visine izgubljene zarade za 1994. i 1995., koju tužitelj potražuje zbog radne nesposobnosti kao posljedice prometne nezgode jer nije bio u mogućnosti obilaziti svoje pčele u Gorskom Kotaru gdje su bile smještene u 76 košnica tako da su one oboljele, raspršile se ili bile plijenom grabeži što da je dovelo do njihove potpune propasti.

I u revizijskoj fazi postupka tužitelj ističe, a što je navodio i u žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju nije sankcionirao ni drugostupanjski sud, jer je protivno provedenim dokazima u postupku izveo pogrešan zaključak o proizvodnji meda po košnici za godinu 1994. i 1995. utvrdivši 50 kg meda godišnje umjesto oko 100 kg meda godišnje kako tvrdi tužitelj u postupku.

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je, cijeneći činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda s osnovom zaključio da tužitelj takvim tvrdnjama ne može dovesti u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda koja se temelje na vrlo iscrpno provedenom dokaznom postupku, kako saslušanjem svjedoka, tužitelja tako i stručnim mišljenjima ovlaštenih vještaka Hrvatske strukovne udruge eksperata, cijeneći pritom činjenicu da je tužitelj tek 1. srpnja 1994. dobio status profesionalnog medara, a nezgoda se dogodila 22. srpnja te godine, te da su sporne godine bile sušne i u okolici F., gdje su pčele bile na ispaši, a što su potvrdili ostali pčelari sa istarskog područja.

No, bez obzira što tužitelj u reviziji ne prikazuje činjenično stanje u svjetlu cjelokupnih rezultata provedenih dokaza u revizijskoj fazi postupka nije dopušten revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a na što upravo upućuju revizijski prigovori, pa ovaj sud ocjenjuje da označena bitna povreda nije učinjena.

Drugostupanjski sud je pak vrlo iscrpno ocijenio sve one žalbene navode koji su od odlučnog značenja postupajući tako prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, pa se pravilnost i zakonitost obiju presuda može ispitati.

Prema odredbi čl. 189. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91 i dr. – dalje: ZOO) pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Na bazi proizvodnje meda po košnici u 1994. i 1995. od 50 kg godišnje sudovi su utvrdili gubitak tužitelja u zaradi za 1994. u iznosu od 37.974,54 kn, a za 1995. 45.689,70 kn. Utvrđujući ovu visinu naknade štete (koju tuženik ne osporava) sud je pravilno primijenio čl. 190. ZOO-a kojim je ustanovljeno načelo potpune naknade prema kojem se naknada ima dosuditi u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem se nalazila da nije bilo štetnikove radnje ili propuštanja.

Sud je visinu izgubljene zarade utvrdio na temelju provedenog vještačenja mr. sc. S. M. M. i dipl. ing. I. K., od 15. studenoga 2005. kojim obračunom se ukupni dohodak umanjuje za troškove poreza i doprinosa (kako je detaljno prikazano u tabeli broj 1, list 246), s obzirom da bi svoje prihode u navedenim godinama tužitelj ostvarivao kao profesionalni pčelar.

Prigovor tužitelja svodi se na dosuđenu visinu izgubljene zarade i zbog pogrešno obračunatog poreza na prihod budući da u smislu Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 109/93) od 1. siječnja 1994. obrtnicima se oporezuje dohodak. Istaknuti prigovori ne mogu dovesti u sumnju utvrđenja nižestupanjskih sudova u tom dijelu, jer takvo što ne proizlazi iz dopusnog nalaza gore imenovanih vještaka na kojima je sud utemeljio svoju odluku, kao i priloženih rješenja Porezne uprave za tužitelja kao poreznog obveznika (list 103-108).

Revizijski navod tužitelja da su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 312. ZOO-a kada su isplatu umješača tužitelju u iznosu od 85.000,00 kn, koja je izvršena dana 24. siječnja 1997. (list 97) uračunali u izgubljenu zaradu i ovaj sud smatra neosnovanim.

Naime, na ročištu održanom 16. travnja 1998. umješač je određeno naveo da je iznos od 85.000,00 kn isplaćen tužitelju po osnovi izgubljene zarade (list spisa 73), a koji navod tužitelj nije osporio. Ovaj sud prihvaća zaključak drugostupanjskog suda da je dužnik tada odredio redoslijed namirenja, iako to nije učinio (prema navodu tužitelja u trenutku ispunjenja), ali kako se tužitelj tome nije usprotivio sud utvrđuje da je prihvatio redoslijed namirenja određen na ročištu.

Odluka o parničnom trošku je također na zakonu osnovana i temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Sudovi su pritom cijenili da su tužitelj i umješač bili zastupani po odvjetnicima, da je trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, važećoj u vrijeme poduzimanja određene radnje sukladno vrijednosti spora označenoj po tužitelju. Utvrđujući ujedno da je vrijednost spora u trenutku kad je umješač stupio u parnicu iznosila 872.997,00 kn, a troškovi su ocijenjeni u smislu čl. 155. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je i u tom dijelu prigovor tužitelja neosnovan.

Valjalo je stoga primjenom čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. veljače 2010.

Predsjednica vijeća:

Gordana Gasparini, v. r.