II Kž-21/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 21/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Primorac Vladimira kao predsjednika vijeća, te Mikor Milivoja i Svedrović Marijana kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. Z.S. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi javnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Osijeku od 14. siječnja 1993.g. br. Kio 931/92 (Kv 7/93), u sjednici održanoj 22. siječnja 1993.g.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba javnog tužitelja, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem na temelju čl. 197. st. 2. ZKP odbijen je prijedlog istražnog suca za produljenje pritvora u istrazi preko mjesec dana protiv okr. Z.S., protiv kojeg se provodi istraga zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu javni tužitelj s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv okrivljenika produlji.

Žalba je osnovana.

Po ocjeni ovog suda osnovano tvrdi javni tužitelj u svojoj žalbi da prvostepeni sud nije iznio valjane i uvjerljive razloge zbog čega ne postoje pritvorske osnove iz čl. 191. st. 2. toč. 3. i 4. ZKP. Naime, obrazloženje rješenja u odnosu na ove pritvorske osnove je toliko sumarno da se njegova pravilnost i zakonitost ne može valjano ispitati.

Sam način izvršenja krivičnog djela i njegove posljedice, a naročito događaji koji su potom uslijedili i okolnosti pod kojima je okrivljenik uhićen, po ocijeni ovog Vrhovnog suda,

II Kž 21/93

upućuju na to da je sud prvog stupnja bio dužan temeljitije ocjenjivati te okolnosti u pravcu da li je zbog svih okolnosti događaja došlo do takvog uznemirenja građana da je zbog nesmetanog vođenja krivičnog postupka bilo nužno određivanje pritvora protiv okrivljenika.

Osim toga zbog okolnosti pod kojima je djelo počinjeno (alkohol, nejasan motiv i duševno stanje okrivljenika), sud prvog stupnja trebao je te okolnosti vezati u pravcu da li su one takve osobite okolnosti, a kako sada stvari stoje, jesu takve da opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boraveći na slobodi mogao učiniti istovrsno ili neko drugo krivično djelo. Kako je sud prvog stupnja odbijanje prijedloga za produljenje pritvora po ovim zakonskim osnovama sumarno obrazložio, dakle nije iznio valjane razloge, trebalo je uvaženjem žalbe pobijano rješenje, temeljem čl. 397. st. 3. ZKP, ukinuti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. siječnja 1993.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v.r.

Primorac Vladimir, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši

stručni referent:

/Vladimir

Vuletin/