Legislator Case Law & Legislation
Rev-1065/1994-2 AI generated

Supreme Court partially allows appeal, increasing mental pain damages for traffic accident victim due to reduced life activity.

Case Number Rev-1065/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted the plaintiff's appeal against a lower court's decision in a traffic accident damages case. The court found that while the legal application regarding physical injuries was correct, the assessment of mental pain damages for reduced life activity was insufficiently high. Consequently, the court increased the awarded compensation for mental suffering by 5,000 Kuna and ordered the defendant to cover the entire litigation costs.

Legislator headnote

AI generated

čl. 200. ZOO; čl. 395. st. 1. ZPP: The Supreme Court may revise a final judgment if it finds that the amount of compensation for mental pain resulting from reduced life activity is not appropriate, even if the legal application regarding other damages was correct.

Keywords

AI generated
traffic accident damages mental pain compensation reduced life activity reduced life activity assessment Supreme Court revision ZOO Article 200 ZPP Article 395

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broi: Rev 1065/1994-2

P R E S U D A

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E !

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz V. G., koju zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 7. prosinca 1993. godine br. Gž-8697/93-2, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. lipnja 1993. godine br. Pn-5099/91, u sjednici održanoj dana 13. rujna 1995. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice djelomično se prihvaća te se preinačuje presuda Okružnog suda u Zagrebu od 7. prosinca 1993. godine br. Gž-8697/93-2 tako da se tuženica obvezuje isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 5.000 kn sa zakonskom zateznom kamatom na isti iznos od 11. lipnja 1993. godine do isplate i naknaditi troškove cijelog postupka u iznosu od 2.400 kn sve u roku 15 dana.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1.) Tuženik je dužan isplatiti tužiteljici B. M. s naslova naknade štete iznos od 38.594.000 HRD, uz zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja I st. presude (11. lipnja 1993.) do isplate, po stopi određenoj čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate, kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 2.151.370 HRD, sve to u roku od 15 dana.

2.) Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.500.000 HRD."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Zagreb broj Pn-5059/91. od 11. lipnja 1993. godine, u odbijajućem dijelu pod točkom 2.

Broi: Rev 1065/1994-2

izreke.

Broi: Rev 1065/1994-2

II Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje ista presuda pod točkom 1. izreke, u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da plati tužiteljici preko 23.300.000 HRD do 32.300.000 HRD, dakle, za iznos od 9.000.000 HRD, sa zakonskim zateznim kamatama na isti iznos od dana presuđenja do isplate.

III Preinačuje se ista presuda pod točkom 1. izreke, u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da plati tužiteljici preko 32.300.000 HRD do 38.594.000 HRD, dakle, za iznos od 6.294.000 HRD, sa zakonskom zateznom kamatom na isti iznos od 11. 6. 1993. do isplate, te u odluci o troškovima parnice i sudi:

"Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 6.294.000 HRD sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na isti iznos od 11. 6. 1993. godine do isplate.

Tužena je dužna naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.698.755 HRD-u roku od 15 dana"."

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica pobijajući presudu u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva a zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava navedenog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92) ovaj revizijski sud je utvrdio da ne postoji rečena bitna povreda, a da je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava djelomično ostvaren.

U fazi ovog revizijskog postupka prijeporno je samo pitanje visine naknade nematerijalne štete koju tužiteljica zahtijeva u iznosu od 12.500 kn za fizičke bolove, 30.000 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, 8.000 kn za pretrpljeni strah, te isto toliko za duševne bolove zbog naruženosti.

Sud prvog stupnja utvrdio je i tužiteljici dosudio naknadu za fizičke bolove u iznosu od 6.000 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 25.000 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 3.000 kn, te za duševne bolove zbog naruženosti 4.000 kn, dok je sud drugog stupnja utvrdio i tužiteljici pravomoćno dosudio naknadu za fizičke bolove u iznosu od 5.000 kn i naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 20.000 kn, a u dijelu kojim je odlučeno o odštetnim zahtjevima s osnova pretrpljenog straha i duševnih bolova zbog naruženosti prvostupanjsku presudu je potvrdio. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za odlučivanje o visini rečenih odštetnih zahtjeva.

Tako je utvrđeno da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi kao putnik u osobnom vozilu kada je došlo do sudara osobnih vozila, da je u tom štetnom događaju zadobila prijelom nosnih kostiju sa pomakom, posjekotinu kože nosa, potres mozga, prijelom drugog rebra i natučenje kralježnice i prsnog

Broi: Rev 1065/1994-2

koša, da je zbog tih ozljeda trpjela fizičke bolove - jake 10-12 dana, srednje jake povremeno 10-15 dana i slabe povremeno oko tri mjeseca, da su ozljede ostavile kod tužiteljice trajne posljedice u vidu otežanog disanja kroz nos sa desne strane, posttraumatske encefalopatije i bolnosti gornjih rebara i prsne kosti na pritisak i udar i kod fizičkih opterećenja, a zbog toga su smanjene životne aktivnosti tužiteljice od 30 do 35%, da je zbog okolnosti štetnog događaja i zadobivenih ozljeda tužiteljica pretrpjela strah - primarni jaki kratkog trajanja, sekundarni jaki dva do tri dana, srednje jaki sedam do osam dana i tzv. kasni strah daljnja dva mjeseca, te da su na licu tužiteljice zaostali ožiljci koji predstavljaju naruženost manjeg stupnja.

Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, osobito težinu tjelesnih ozljeda, jačinu i trajanje fizičkih bolova, jačinu i trajanje pretrpljenog straha te stupanj naruženosti, dob (rođena 1967. godine) i spol tužiteljice i po ocjeni ovog revizijskog suda pravomoćno dosuđeni iznosi naknade za fizičke bolove, za pretrpljeni strah i za duševne bolove zbog naruženosti predstavljaju primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine" br. 53/91), pa u tom dijelu pobijane drugostupanjske presude nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Međutim, imajući u vidu sve kriterije i mjerila propisana navedenim odredbama, a posebno cijeneći opseg smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, te pojavne oblike kroz koje se smanjenje životne aktivnosti očituje, kao i životnu dob tužiteljice, ovaj revizijski sud je ocijenio da pravičnu novčanu naknadu s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti predstavlja iznos od 25.000 kn, a u kojem iznosu je ovu naknadu utvrdio prvostupanjski sud.

Utvrdivši dakle da je u dijelu pobijane presude kojim je odlučeno o odštetnom zahtjevu s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice materijalno pravo pogrešno primijenjeno, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP revizija je prihvaćena kao djelomično osnovana i pobijana presuda preinačena tako da je tužiteljici pored pravomoćno dosuđenog iznosa naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti dosuđen i daljnji iznos od 5.000 kn.

Odluka o troškovima cijelog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. a u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

U Zagrebu, 13. rujna 1995.

Predsjednik vijeća: dr. Ivo Grbin, v.r.