Legislator Case Law & Legislation
II Rev-9/1993-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismissed appeal on commercial debt, ruling partial judgment valid despite counterclaim.

Case Number II Rev-9/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a partial judgment ordering payment of commercial debt and interest. The court found that issuing a partial decision was legally permissible because the defendant's counterclaim was compensatory and both claims were monetary. Consequently, the lower court's decision to rule on the plaintiff's claim first did not constitute a procedural violation.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 329. st. 2.; čl. 354. st. 1.; Sud je ovlašten donijeti djelomičnu presudu u slučaju kompenzabilne protutužbe ako je sazrio za odluku samo za jedan zahtjev, čime se izbjegava ponovno sudjenje.

Keywords

AI generated
commercial debt partial judgment counterclaim procedural violation interest calculation commercial procedure law remittitur

Cited Legislation

AI generated
čl. 351. st. 1. u vezi sa čl. 329. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 329. st. 2. ZPP
Donošenjem djelomične presude u odnosu na zahtjev tužbe iako je u toku postupka tuženik podnio protutužbu sa zahtjevom za novčanu obvezu tužitelja nije počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 329. st. 2. ZPP.
čl. 314. Zakona o obveznim odnosima
Naime, s obzirom da stranke nisu ugovorile rok do kojeg bi tuženik bio dužan platiti cijenu za isporučenu robu primjenjuje se zakonska odredba o roku ispunjenja obveze dužnika - odredba čl. 314. Zakona o obveznim odnosima (preuzet kao zakon Republike Hrvatske temeljem čl.
čl. 324. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
čl. 277. st. 1. ZOO
Zakona o obveznim odnosima kada nije izvršio svoju novčanu obvezu i time ostvario zakonsku pretpostavku za daljnju obvezu - obvezu plaćanja zatezne kamate na zakašnjeno ispunjenje novčane obveze (čl. 277. st. 1. ZOO).
čl. 393. ZPP
Prema izloženim razlozima ukazuje se i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava neosnovanim, pa je valjalo reviziju tuženika odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP kao neosnovanu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 9/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. s.n.c. iz C., Republika Italija, zastupanog po punomoćniku N.K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M. O. kao pravnog sljednika O. export-import OOUR Vanjska trgovina iz O., zastupanog po punomoćniku J.B., odvjetnici iz O., radi plateža, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Privrednog suda Hrvatske od 16. IV. 1991. godine, kojom je potvrdjena djelomična presuda Okružnog privrednog suda u Osijeku od 28. II. 1992. godine posl. br. P-2320/83-68, u sjednici održanoj dana 5. svibnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Djelomičnom presudom Okružnog privrednog suda u Osijeku tuženik je obvezan da plati tužitelju 71,592.336 talijanskih lira sa zateznom kamatom od 8% koja teče od 2. XII. 1983. godine pa do isplate glavnice uz naknadu parničnog troška u iznosu od 61.776 HRD, a sve u roku od 15 dana. Odbijen je dio tužbena zahtjeva za sporedno potraživanje iznad 8% zateznih kamata.

Presudom Privrednog suda Hrvatske odbijena je žalba tuženika i potvrdjena takva djelomična presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava ali i sadržajem revizije iznosi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 351. st. 1. u vezi sa čl. 329. st. 2. Zakona o parničnom postupku (taj zakon se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - NN br. 53/91), uz prijedlog da se ukinu obje presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tužitelju i nadležnom javnom tužitelju, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Donošenjem djelomične presude u odnosu na zahtjev tužbe iako je u toku postupka tuženik podnio protutužbu sa zahtjevom za novčanu obvezu tužitelja nije počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 329. st. 2. ZPP.

Prema uvodnim navodima o sadržaju usvojena tužbena zahtjeva proizlazi novčana obveza tuženika. Zahtjev tuženika istaknut u protutužbi takodjer je novčani zahtjev što ukazuje na kompenzabilnu protutužbu.

Prema odredbi čl. 329. st. 2. ZPP sud je ovlašten da odluči djelomičnom presudom i u slučaju kada je podnesena protutužba ako je sazrio za odluku bilo samo zahtjev (ili dio zahtjeva) tužbe ili pak zahtjev (ili dio pak zahtjeva) protutužbe, što znači da nije vezan kompenzabilnošću takvih zahtjeva odnosno da o istima mora odlučiti jednom presudom.

Prema utvrdjenju sudova tuženik nije izvršio svoju novčanu obvezu prije nastupa vremena dospijeća odnosno nije platio ugovorenu cijenu za isporučenu robu od strane tuženika.

Naime, s obzirom da stranke nisu ugovorile rok do kojeg bi tuženik bio dužan platiti cijenu za isporučenu robu primjenjuje se zakonska odredba o roku ispunjenja obveze dužnika - odredba čl. 314. Zakona o obveznim odnosima (preuzet kao zakon Republike Hrvatske temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima - NN br. 53/91) prema kojoj odredbi je dužnik dužan odmah ispuniti obvezu kada to vjerovnik zahtijeva osim ako bi svrha posla, priroda obveze i ostale okolnosti zahtijevale stanovito vrijeme za ispunjenje obveze, što pak u premdetnom sporu nije utvrdjeno kao razlog produženja roka ispunjenja obveze tuženika. Dostavom računa tuženiku u kojem nije naznačen rok plaćanja smatra se da je vjerovnik zahtijevao odmah plaćanje, pa je tuženik došao u zakašnjenje u smislu odredbe čl. 324. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kada nije izvršio svoju novčanu obvezu i time ostvario zakonsku pretpostavku za daljnju obvezu - obvezu plaćanja zatezne kamate na zakašnjeno ispunjenje novčane obveze (čl. 277. st. 1. ZOO).

Prema izloženim razlozima ukazuje se i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava neosnovanim, pa je valjalo reviziju tuženika odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP kao neosnovanu.

U Zagrebu, 5. svibnja 1993.

Predsjednik vijeća

Dr. Ivo Grbin v.r.