Rev-x-540/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 540/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Katića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, Brune Frankovića i dr. sc. Ante Perkušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz Š., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2342/14-5 od 18. veljače 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-604/13 od 23. lipnja 2014., u sjednici održanoj 26. travnja 2016.

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-2342/14-5 od 18. veljače 2015. i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-604/13 od 23. lipnja 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Dužan je tuženik platiti tužitelju na ime izgubljene zarade za razdoblje od 01. 03. 2001. godine do 23. lipnja 2014. godine iznos od po 453,60 kn mjesečno s kamatom tekućom na svakomjesečni iznos od prvog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate i to po stopi od 18% godišnje za razdoblje do 30. lipnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. godine, a od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, s tim da mu dospjele obroke plati odjednom, te mu počevši od 24. lipnja 2014. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plaćati na ime rente za izgubljenu zaradu svakomjesečni iznos od po 453,60 kn najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom u slučaju neplaćanja po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. U preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 453,60 kn mjesečno za cijeli utuženi period pa do zatraženog iznosa od 2.759,00 kn mjesečno za isti period te za preko dosuđenog mjesečnog iznosa od 453,60 kn, a do zatraženog mjesečnog iznosa od 2.759,00 kn za ubuduće odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tuženika i prvostupanjska presuda preinačena u odluci o troškovima postupka, dok su u preostalom dijelu odbijene žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim tužbeni zahtjev nije prihvaćen tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva.

U odgovoru na reviziju tuženika tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizije su osnovane.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog gubitka dodatne zarade u poljoprivredi.

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su djelomično osnovanim utvrdivši pri tome visinu štete na temelju utvrđenja o gubitku prihoda u gospodarstvu.

U odnosu na reviziju tužitelja:

Na temelju članka 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP jer da su razlozi nižestupanjskih presuda o odlučnoj činjenici – opsegu gubitka radne sposobnosti tužitelja za koji je odgovoran tuženik, nejasni i proturječni.

Suprotno tvrdnji revidenta nižestupanjski sudovi dali su jasne, dostatne te neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Tako drugostupanjski sud, ocjenjujući neosnovanim žalbene navode tužitelja o proturječnosti razloga prvostupanjske presude s nalazima i mišljenjima vještaka, daje jasne razloge o tome zbog čega, jednako kao i prvostupanjski sud, zaključuje da se nalazi i mišljenja vještaka V.1 i vještaka V. u bitnom razilaze, jer vještak V. smatra da je tužitelj do ozljeđivanja u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran tuženik uz zdravstvene tegobe koje je imao (giht i degenerativne promjene na kralješnici) ipak bio radno sposoban u poljoprivredi, dok je nakon ozljeđivanja nastupila potpuna radna nesposobnost, dok vještak V.2 (kao i vještak B.) smatraju da je ozljeđivanje tužitelja u štetnom događaju dovelo do smanjenja radne sposobnosti u omjeru od 30%.

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji se poziva tužitelj.

Ističući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj, jednako kao i tuženik, ali uz drugo obrazloženje, osporava pravilnost načina utvrđivanja izgubljene zarade.

U odnosu na reviziju tuženika:

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik kao takvo važno pitanje navodi

"Da li je kod utvrđivanja izgubljene zarade iz čl. 193. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO) oštećenik dužan poduzeti razumne mjere kako bi smanjio štetu, što kod naknade izgubljene zarade iz poljoprivrede može značiti da je oštećenik dužan pokušati pronaći zamjenskog radnika za obavljanje poljoprivrednih poslova koje poslove oštećenik zbog nezgode više ne može obavljati?"

Dakle, sadržajno postavlja pitanje na koji način se utvrđuje šteta zbog izgubljene zarade oštećenika poljoprivrednika.

Obrazlažući važnost navedenog pitanja ukazuje na veći broj odluka ovog suda u kojima je u bitnom izraženo shvaćanje da je oštećenik dužan poduzeti radnje radi smanjenja štete što konkretno znači angažirati tuđu radnu snagu koja će obaviti radove koje je on kao oštećenik do ozljeđivao obavljao, slijedom čega će se šteta sastojati u visini troškova tuđe radne snage.

O navedenom pitanju izjasnio se ovaj sud u rješenju broj Rev-1616/2000-2 od 7. siječnja 2004. u kojem se određeno navodi da u situaciji kad oštećenik koji se bavi zemljoradnjom ne može više obavljati određene poslove ima pravo na naknadu troškova za tuđu radnu snagu radi obavljanja poslova koje više ne može obavljati, a tek u slučaju da u mjestu ne postoji osoba koja bi umjesto oštećenika obavljala takve poslove da ima pravo na naknadu u visini gubitka prihoda u gospodarstvu.

Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su visinu štete utvrđivali na temelju utvrđenja o gubitku prihoda u gospodarstvu, a da prethodno nisu raspravili je li tužitelj mogao angažirati tuđu radnu snagu, u kojem slučaju bi se šteta svela na troškove tuđe radne snage.

Budući da nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu raspravili činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, pa nema mjesta preinaci nižestupanjskih presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti revizije stranaka, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 26. travnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Dragan Katić, v.r.