Rev-2424/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2424/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Petra Milasa, Ivke Zlokić i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz V., koga zastupa K.-S. L., odvjetnica u V., protiv tuženika V. D. iz V., koga zastupa I. J., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 10. srpnja 1997. godine br. Gž-1010/97-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici od 29. listopada 1996. godine br. P-304/96-10, u sjednici održanoj 12. srpnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.000 DEM u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 36.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. travnja 1993. godine do isplate, uz naknadu troškova spora u iznosu od 5.280,00 kn i sve to u roku od 15 dana. Ta je presuda pobijanom odlukom djelomično preinačena u odnosu na plaćanje kamata tako da je na dosuđeni iznos dosuđena devizna kamata koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju počev od 14. srpnja 1993. do 7. lipnja 1995. godine, a zatim od 8. lipnja 1995. godine do isplate zakonska zatezna kamata, dok je za razliku u kamatama dio zahtjeva odbijen. Odlučeno je da svaka strana podmiruje svoje troškove.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tuženik iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače i zahtjev tužbe u cijelosti odbije.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjvljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revident ponavlja žalbene navode da su odluke sudova nejasne i nerazumljive, da na odlučne žalbene navode nije odgovoreno, a zatim analizira iskaze svjedoka i smatra da je na temelju pravilne ocjene izvedenih dokaza trebalo zahtjev tužbe kao neosnovan odbiti.

Bitna povreda procesnog prava na koju je revident upozorio (čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP) nije se ostvarila, jer su odluke sudova jasne i razumljive, nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, izneseni razlozi u tim odlukama nisu u proturječju sa stanjem spisa, a sud drugog stupnja je u svojoj odluci ocijenio one žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja (čl. 275. st. 1. ZPP).

U postupku se nije ostvarila ni ona bitna povreda postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Suprotno mišljenju revidenta nižestupanjske odluke kojima je prihvaćen zahtjev tužbe nisu donesene uz pogrešnu primjenu propisa materijalnog prava.

Naime, u postupku je na temelju iskaza svjedoka, saslušanja stranaka, kao i na temelju činjenice višegodišnjeg prijateljstva i povjerenja između stranaka utvrđeno, da je tužitelj pozajmio tuženiku 11.500 DEM da je tuženik od toga iznosa vratio tužitelju svega 1.500 DEM, pa su nižestupanjski sudovi s pravom na temelju takvog utvrđenja uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava prihvatili tužbeni zahtjev na isplatu duga od 10.000 DEM u odgovarajućoj kunskoj protuvrijednosti.

Tuženik te činjenice i ne može sa uspjehom osporavati u revizijskom postupku (čl. 385. st. 3. ZPP), a njegova tvrdnja da je tužitelju daleko "od oka i uha javnost" na virovitičkoj tržnici u cijelosti vratio pozajmicu i pri tome bez navođenja konkretnih dokaza, pravilnost i zakonitost donesenih odluka ne dovodi u stanje sumnje, niti takova tvrdnja stvra mogućnost za drugačije rješenje spora.

S obzirom na istaknute razloge trebalo je reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. srpnja 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.