Rev-1682/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1682/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Mladena Žuvele i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja C. F. iz S., koga zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz K., protiv tuženika C. I. iz H., zastupaju ga punomoćnici V. R. i M. R.-F., odvjetnici iz K., radi uzdržavanja i pravne stvari C. I. kao tužitelja protiv C. F., kao tužene, radi utvrdjivanja prestanka obveze uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženog - protutužitelja I. C., protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 15.III 1990. br. Gž 643/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 19.XII 1989. br. P 963/89, u sjednici održanoj dana 8. kolovoza 1990.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženog-protutužitelja I. C. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom (pod I. izreke) naloženo je tuženom da za uzdržavanje tužiteljice počam od 10. srpnja 1989. g. do 19. prosinca 1989. g. plaća iznose navedene u tom dijelu izreke, a od 19. prosinca 1989. pa nadalje 15% od svog netto osobnog dohotka sa pripadajućim kamatama, te da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 88 dinara.

Pod II izreke prvostepene presude tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

Pod IV izreke prvostepene presude odbijan je tužbeni zahtjev tuženog kojim je tražio da se ukine njegova obveza da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice.

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženi - protutužitelj izjavio je reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženi predlaže da se nižestepene presude preinače i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice a usvoji njegov tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U postupku su utvrdjene, raspravljene i ocijenjene sve sporne činjenice odlučne za ishod spora u ovom predmetu pa se zbog toga u reviziji neosnovano tvrdi da nije postupljeno u skladu s odredbom čl. 7. ZPP.

I drugostepeni sud je ocijenio sve odlučne žalbene navode pa u postupku drugostepenog suda nije učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 375. ZPP kako se to neosnovano tvrdi u reviziji.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč.

10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz izloženog slijedi da se revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario.

U postupku je utvrdjeno da je tuženi presudom Općinskog suda u Bjelovaru br. P 1053/87 počam od 24. kolovoza 1987. dužan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznos od 30.000 dinara.

Utvradjeno je da se od tada do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu materijalne prilike na strani tužiteljice nisu promijenile.

Činjenica da je tužiteljica prodala svoj dio iz zajednički stečene imovine u braku u travnju mjesecu 1989. za iznos od 8,000.000 dinara i od toga oročila 6,000.000 dinara na koji način ostvaruje kamate nije na strani tužiteljice u tolikoj mjeri poboljšali materijalne prilike da ne bi imala pravo na uzdržavanje. To tim prije, jer tužiteljica stanuje kao podstanar zbog čega ima znatne izdatke kako je to u postupku utvrdjeno.

Iznosi koje je tuženi obvezan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice nisu ni izdaleka dovoljni da pokriju sve izdatke za njezino uzdržavanje a što znači da će ostatak sredstava morati sama podmiriti kako to već i čini zaradom od čuvanja djece i na drugi način.

Kako dakle u postupku tuženi nije dokazao da tužiteljica više nema pravo na uzdržavanje njegov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se njegova obveza uzdržavanja tužiteljice ukine pravilno je odbijen.

Iznosi koje je tuženi dužan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice u skladu su s materijalnim mogućnostima tuženog i zato je tužbeni zahtjev tužiteljice za povišenje visine doprinosa za uzdržavanje kako je to presudjeno u točki 1. izreke prvostepene presude pravilno usvojen_ pa revizija tuženog-protutužitelja ni u tom dijelu nije osnovana.

Kako se dakle nije ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, revizija je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 8. kolovoza 1990.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.