P-5914/2018-14 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 30 P : P-5914/2018-14

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja pod 1) M. S. ud. N.,OIB:…,pod 2) I. S. pok. N., OIB:…, i 3) V. S. pok. N.,OIB:…, svi iz S., , protiv tuženika G. S.,OIB:..., radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 2019 g., na ročištu za objavu presude dana, 2019 g.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici svaki za po 1/3 dijela nekretnina upisanih u ZU 9879 kao čest. zem.6761 (kat. čest.1675/1) i čest. zem.6762/1 (kat. čest. 1378/1) te 4/385 dijela čest. zem.6764/2 (kat. čest.1378/3) upisane u ZU 14501 za KO S., i to baš dijela naznačene nekretnine označene u vještvu vještva Z. R. od 14.10.2009.g. kao lik B-C-K, površine 4 m2, pa je dužan tuženik trpjeti upis tužitelja kao vlasnika svakog za po 1/3 dijela označenih nekretnina uz istovremeni izbris istih sa imena tuženika.

r i j e š i o j e

I Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere slijedećeg sadržaja:"Zabranjuje se tuženiku otuđenje i opterećenje nekretnina upisanih u z.k. kao čest. zem.6761,6762/1,6764/2,6770/3, sve u ZU 9879 KO S.Određuje se zabilježba postojanja ove privremene mjere u zk. označene nekretnine. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka."

Obrazloženje

Kod ovog suda je dana 30. kolovoza 2007.g. zaprimljena tužba tužitelja, protiv tuženika, radi utvrđenja. U tužbi se navodi da su tužitelji nasljednici N. S., pok. I., te su putem svojih prednika preko stotinu godina u posjedu nekretnine, zemljišta ZK oznake čest. zem.6761, površine 475 m2 i 6762/1 površine 4125 m2, kao i dijela čest. zem.6764/2, površine cca 150 m2, se upisane u Z.U.9879 za K.O. S. Naprijed navedene nekretnine prednik tužitelja, njihov pradjed, pok. I. S., pok. N., je kupio još 1902.g. od E. G. i B. J., temeljem pogodbe sačinjene pred notarom L. K. od 13. srpnja 1902.g., Ugovorena kupoprodajna cijena je iznosila ondašnjih 1.800 kruna. U povijesnom ZK izvatku pod stavkom 8 vlasničkog lista u istom Z.U. dana 14. siječnja 1932.g. pod brojem 294/32 zabilježena je agrarna prijava na ime N. S. pok. I. i družine iz S., u pogledu prava vlasništva bića 6. Međutim, u zemljišniku nadležnog suda temeljem postupaka i propisa koji su bili na snazi prije i poslije II Svjetskog rata, prednici tužitelja nisu uspjeli utužene nekretnine upisati kao svoje vlasništvo, već je do stupanja na snagu propisa o nacionalizaciji nakon 1945.g. u vlastovnici ostala upisana prodavateljica predmetnih nekretnina i to je postupak i odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u S., od 16. studenog 1948.g. broj A-18/47 i od 22. ožujka 1949.g. br.994, donesena i provedena u odnosu na upisane vlasnike, ali je ista dostavljena i prednicima tužitelja kao obrađivačima navedenih nekretnina to konkretno L. S. ženi P.. Kako su tužitelji putem svojih predaka i nakon upisa agrarnih odluka nastavili obrađivati utužene nekretnine, te na taj način neprekidno od 1902.g. ostali njeni zakoniti, pošteni i istiniti posjednici sve do danas, ostvarili su se razlozi za stjecanje prava vlasništva naznačenih nekretnine dosjelošću, pa je predloženo da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su tužitelji svaki za po 1/3 suvlasnici nekretnina upisanih u Z.K. Općinskog suda u S., kao čest. zem.6761,6762/1,6763,6764/2,6770/3, sve Z.U.9879 K.O. Split, te se tuženik obvezuje trpjeti upis tužitelja kao suvlasnika označenih nekretnina uz istodobni izbris utuženih nekretnina sa imena tuženika.Ujedno je zatraženo izdavanje privremene mjere kao u izreci.

Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući kako tužitelji nisu dokazali svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku, a niti u činjeničnim navodima tužbe dokazuju osnov stjecanja prednika tužitelja, pa je predloženo tužbeni zahtjev odbiti uz obvezu tužitelja na snašanje parnično troška. Ujedno se tuženik usprotivio prijedlogu tužitelja za donošenjem privremene mjere.

Podneskom od 27. ožujka 2009.g. tužitelji su konačno uredili tužbeni zahtjev na način kao u izreci presude.

Presudom posl. br. IP-1587/07 od dana 30. travnja 2010 godine u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, povodom žalbe tuženika Županijski sud u S. rješenjem od dana 07. srpnja 2014 godine ukinuo navedenu odluku i vratio ovom sudu na ponovni postupak. Podneskom od dana 18. rujna 2015 godine tužitelji navode u ukidnom rješenju Županijski sud iznosi tvrdnju da tužitelji nisu dokazali da su vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjelošću do 06. travnja 1941 g. zato što se pozivaju na činjenicu da su Pogodbom od 13. srpnja 1902 g. od tadašnjih vlasnika kupili težačka prava, te da su stoga u posjedu predmetnih nekretnina bili kao obrađivači, pa da su znali da nekretnine nisu njihovo vlasništvo.

Na kraju ukidnog rješenja Županijski sud upućuje na činjenicu da su tužitelji eventualno stekli pravo vlasništva utuženih nekretnina po nekom drugom osnovu. U dokazne svrhe tijekom postupka dostavljena je naprijed cit. kupoprodajna pogodba kao i dopis predstavka od 22.III 1949.g. kojim su prednici tužitelja tražili od Ministarstva poljoprivrede „odsjeka za agrarnu reformu kolonizaciju da im prizna pravo vlasništva na predmetnim nekretninama pozivom na Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 23.12.1947.g., jer su po sili tog zakona stekli vlasništvo utuženih nekretnina kao obrađivači istih.

Predmetna pismena dostavljena su uz samu tužbu i podnesak od 17.03.2009.g. U kupoprodajnoj pogodbi u čl.1 jasno piše da su prodavateljice prodale predniku tužitelja cit:“sa potpunim prijenosom vlasnosti i postavljanja u posjed Ivanu S. N. koji kupuje 2/3 težačkih prava i poboljšica, te zidove sagrađene na čest. zem. 6761 neplodno,6762,6763,6764 i 6770 vinograd, biće 6 uloška br.311 K.O. Split. Međutim, temeljem iznijetog pravni prednici tužitelja nisu se upisali u z.k. vlasnicima predmetnih nekretnina, mada su u „C“ u Z.U.311 K.O.

Split bili upisani kao obrađivači z.k. tijela 6. tj. predmetnih nekretnina, dočim je u „B“ listu kao vlasnica ostale upisane Š. J. rođena G. koja je sa prednikom tužitelj sklopile naprijed cit. kupoprodajnu Pogodbu.Zbog iznijetog Agrarna odluka iz 1955 provedena je Z.K. u odnosu na prodavateljicu predmetnih nekretnina, te su istovremeno iz „C“ lista brisani prednici tužitelja kao obrađivači istih nekretnina, nekretnine su prenešene u novi Z.U. i nakon toga u „B“ list kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan je zemljišni fond ONI kao organ upravljanja NO S..

Ni nakon toga nekretnine o kojima je riječ nisu oduzete iz posjeda prednicima tužitelja. Dakle, tužitelji su dokazali sudu da su njihovi prednici, i bez obzira što se nisu uknjižili vlasnicima predmetnih nekretnina nakon što su vlasništvo stekli po sili zakona kao obrađivači istih, ostali u njihovom nesmetanom posjedu od početka 1900 pa do danas, te da su cijelo vrijeme imali kvalificirani posjed. To što njihov status obrađivača predmetnih nekretnina koji je Zakon iz 1947 g. pretvorio u vlasništvo, a koje nije upisano u Z.K. kao takvo, nije prepreka da se tužitelji utvrde vlasnicima, već upravo suprotno.

Ponavlja se. Posjed im je ostao nesmetan do danas i bez obzira što su brisani kao posjednici iz Z.K. nakon provedbe Agrarne odluke u odnosu na formalno upisanu vlasnicu, J. G., koja u to vrijeme, zbog naprijed iznijetog, nije imala nikakvih prava na utuženim nekretninama.Iz svega iznijetoga tužitelji su dokazali da su preko svojih pravnih prednika do 06. travnja 1941 g. bili u posjedu predmetnih nekretnina kao njezini obrađivači preko 50 godina, da su po sili zakona iz 1947.g. Kao obrađivači postali vlasnici, da se nisu upisali vlasnicima nikada, te da su u nesmetanom posjedu, kao kvalificirani posjednici istih, preko svojih prednika, više od stotinu godina, pa imaju pravni interes predmetnom tužbom dokazati da su vlasnici i tražiti izbris tog prava sa imena tuženika.

Radi svega, iznijetoga tužitelji smatraju da su dokazali osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti pa predlažu isti usvojiti, s tim što uređuju tužbu u pogledu čest. zem.6764/2 k.o. S., na način da se iz postavljenog tužbenog zahtjeva briše 4/385 dijela, i ostaje samo dio teksta koji glasi „dio čest. zem.6764/2 k.o. S. pov.4m2 i to baš onog, realnog dijela navedene nekretnine koji je u vještvu vještaka Z. R. od 14.10.2009.g. označen kao lik B-C-K“.

Presudom posl.br.Pst-721/14 od dana 23. prosinca 2015 g. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, povodom žalbe tužitelja, Županjski sud u S. rješenjem posl.br. Gž- 1821/16 od dana 21. rujna 2017 godine ukinuo je navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovni postupak.

Podneskom od 18. rujna 2015.g. tužitelji navode u ukidnom rješenju Županijski sud iznosi tvrdnju da tužitelji nisu dokazali da su vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjelošću do 06. travnja 1941.g. zato što se pozivaju na činjenicu da su Pogodbom od 13. srpnja 1902 g. od tadašnjih vlasnika kupili težačka prava, te da su stoga u posjedu predmetnih nekretnina bili kao obrađivači, pa da su znali da nekretnine nisu njihovo vlasništvo. Na kraju ukidnog rješenja Županijski sud upućuje na činjenicu da su tužitelji eventualno stekli pravo vlasništva utuženih nekretnina po nekom drugom osnovu.

U odnosu na iznijeto u dokazne svrhe tijekom postupka dostavljena je naprijed cit. kupoprodajna pogodba kao i dopis predstavka od 22.III.1949.g. kojim su prednici tužitelja tražili od Ministarstva poljoprivrede, odsjeka za agrarnu reformu i kolonizaciju da im prizna pravo vlasništva na predmetnim nekretninama pozivom na Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 23.12.1947.g., jer su po sili zakona stekli vlasništvo utuženih nekretnina kao obrađivači istih. Predmetna pismena dostavljena su uz samu tužbu i podnesak od 17.03.2009.g. i u kupoprodajnoj pogodbi u čl.1 jasno piše da su prodavateljice prodale predniku tužitelja cit:" sa potpunim prijenosom vlasnosti i postavljanja u posjed I. S. N. koji kupuje 2/3 težačkih prava i poboljšica, te zidove sagrađene na čest. zem.6761 neplodno, 6762,6763,6764 i 6770 vinograd, biće 6 uloška br.311 K.O. S.." Međutim, temeljem iznijetog pravni prednici tužitelja nisu se upisali u z.k. vlasnicima predmetnih nekretnina, mada su u "C" u Z.U.311 K.O. S. bili upisani kao obrađivači z.k.tijela 6. tj. predmetnih nekretnina, dočim je u "B" listu kao vlasnica ostale upisane Š. J. rođena G. koja je sa prednikom tužitelja sklopile naprijed cit. kupoprodajnu Pogodbu.

Zbog iznijetog Agrarna odluka iz 1955.g. provedena je z.k. u odnosu na prodavateljicu predmetnih nekretnina, te su istovremeno iz "C" lista brisani prednici tužitelja kao obrađivači istih nekretnina, nekretnine su prenešene u novi Z.U. i nakon toga u "B" list kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan je zemljišni fond ONI kao organ upravljanja NO S.. Ni nakon toga nekretnine o kojima je riječ nisu oduzete iz posjeda prednicima tužitelja. Dakle, tužitelji su dokazali sudu da su njihovi prednici, i bez obzira što se nisu uknjižili vlasnicima predmetnih nekretnina nakon što su vlasništvo stekli po sili zakona kao obrađivači istih, ostali u njihovom nesmetanom posjedu od početka 1900 pa do danas, te da su cijelo vrijeme imali kvalificirani posjed. To što njihov status obrađivača predmetnih nekretnina koji je Zakon iz 1947.g. pretvorio u vlasništvo, a koje nije upisano u z.k. kao takvo, nije prepreka da se tužitelji utvrde vlasnicima, već upravo suprotno.Ponavlja se, posjed im je ostao nesmetan do danas i bez obzira što su brisani kao posjednici iz k.k. nakon provedbe Agrarne odluke u odnosu na formalno upisanu vlasnicu, J. G., koja u to vrijeme, zbog naprijed iznijetog, nije imala nikakvih prava na utuženim nekretninama. Iz svega iznijetog tužitelji su dokazali da su preko svojih pravnih prednika do 06. travnja 1941.god. bili u posjedu predmetnih nekretnina kao njezini obrađivači preko 50 godina, da su po sili zakona iz 1947.g. kao obrađivači postali vlasnici, da se nisu pisani vlasnicima nikada, te da su u nesmetanom posjedu, kao kvalificirani posjednici istih, preko svojih prednika, više od stotinu godina, pa imaju pravni interes predmetnom tužbom dokazati da su vlasnici i tražili izbris tog prava sa imena tuženika.Radi svega iznijetoga tužitelji smatraju da su dokazali osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti pa predlažu isti usvojiti, s tim što uređuju tužbu u pogledu čest. zem.6764/2 k.o. S., na način da se iz postavljenog tužbenog zahtjeva briše 4/ 385 dijela, i ostaje samo dio teksta koji glasi:"dio čest. zem.6764/2 k.o. S. pov. 4 m2 i to baš onog, realnog dijela navedene nekretnine koji je u vještvu vještaka Z. R. od 14.10.2009.g. označen kao lik B-C-K".

Podneskom od dana 15. veljače 2018 godine tužitelji navode ukidnim rješenjem drugostupanjski sud upućuje na potrebu ispitati jesu li tužitelji konkretnom slučaju stekli pravo vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama i prije 08. lipnja 1991.g., tj. jesu li do tog dana mogli dosjedati na nekretninama u društvenom vlasništvu, s obzirom na izraženi stav Europskog suda za ljudska prava u predmetima Radobolja i drugi protiv RH, te J. protiv RH. U navedenim presudama Sud ukazuje na činjenicu da se moglo vlasništvo stjecati dosjelošću i na nekretninama u društvenom vlasništvu. Stoga drugostupanjski sud upućuje na potrebu ispitivanja činjenice je li vlasništvo na predmetnoj imovini prenešeno tužiteljima prema zakonu u vrijeme kad je čl.388 st.4. ZVDSP-a iz 1996 g. bio na snazi u obliku u kojem je izvorno sročen, tj. za Sud je odlučeno je li došlo do stjecanja vlasništva temeljem Zakona u vrijeme kad je izvorna odredba čl.388 st.4. ZVDSP bila na snazi.

Tužitelji smatraju da su tijekom postupka dokazali da se u konkretnom slučaju ostvarilo upravo sticanje vlasništva po zakonu, tj. dosjelošću u vrijeme kada je na snazi bila izvorna odredbe čl.388 st.4. ZVDSP iz 1996 koji je stupio na snagu 1.1.1997.g. Tužitelji napominju činjenicu da je u postupku dokazano da su pravni prednici tužitelja tj. pok. I. S. puno prije sklopljene kupoprodajne pogodbe sa Š., tj. prije 1900 godine neprekidno obrađivali predmetne nekretnine kao svoje te su njegov sin P. i supruga L. S. nastavili posjedovati i obrađivati iste nekretnine prije i nakon što su iste upisana u z.k. kao općenarodna imovina. Naime, nakon smrti S. P., koji je umro 10.10.1960.g. predmetne nekretnine su u p.l. 2695 bile upisane na ime njegove supruge L. S. te je takvo stanje trajalo do 1965 g. kada se kao posjednik spornih nekretnina upisuje Skupština Općine S. temeljem stanja Z.K., a briše se S. L., koja je ostala upisana samo na djelu č.z.6761 (kat. čest. 1675/1 pov. 475 m 2, te nakon njene smrti 1981.g. upisuju se njeni sinovi A. S. i I. S.. Međutim, u spisu predmeta je dokaz da je A. S. i majka L. S. preselili u Z. prije 1962.g. a nakon preseljenja A. S. i njegove majke L. S. u Z. zemlju je nastavio obrađivati I. A. S. sa svojom obitelji, te je u izvatku iz katastra iz 1999.g., samo on upisani posjednik čest. zem.6762 zv. Glavčine. pov.75 m2, o čemu također postoji dokaz u predmetu. Isti je spornu zemlju obrađivao zajedno sa suprugom S. S., te sinom N. i njegovom obitelji sve do odlaska u Dom „Z.“1984, a nakon njihovog preseljenja u starački dom zemlju je nastavio obrađivati sada pok. sin N. sa svojom obitelji, te nakon njegove smrti 14.2.2003.g. istu su nastavili obrađivati tužitelji. Slijedom iznijetog tužitelji smatraju da su u postupku dokazali da su neprekidno bili i da su danas u posjedu spornih nekretnina preko svojih pravnih prednika i nakon što su iste postale društveno vlasništvo, pa tako i u vrijeme kada je izvorna odredba čl.388 st.4. ZVDSP-a iz 1996. g. bila na snazi, radi čega su se na njihovoj strani ostvarili zakonski razlozi za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa se predlaže usvojiti tužbu tužitelja u cijelosti.

Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom povijesnog ZK izvatka Z.U. 311 K.O. S., izdanog od Općinskog suda u S. pod brojem Si-10525/99 od 04. listopada 1999.g., pregledom zaključka Apelacionog suda u S. pod poslovnim brojem Žagr.-777/35/1, pregledom predstavke upućene Ministarstvu poljoprivrede, Odsjeka za agrarnu reformu i kolonizaciju od 08. travnja 1949.g., pregledom ZK izvatka za čest. zem.6762/1, Z.U.9879 K.O. S., čest. zem.6761/1, Z.U. 9879 K.O. S., pregledom zaključka Kotarskog suda u S. od 26. rujna 1929.g., pregledom dosudnice koju je donio Kotarski sud u S. pod brojem R-57/27/5 od 27. rujna 1959.g., pregledom zaključka Kotarskog suda u S. od 07. ožujka 1950.g., pregledom dosudnice poslovni broj A-394/31 od 22.ožujka 1933.g., pregledom zaključka pod poslovnim brojem A-394/31, pregledom Odluke Sreskog suda Banovine Hrvatske, pregledom javnobilježničkog spisa od rednim brojem 344, za godinu 1938.g., pregledom zaključka pod poslovnim brojem 1140/38 od 12. kolovoza 1938.g., pregledom rješenja Kotarskog suda u S. pod poslovnim brojem Z-307/63 od 15. svibnja 1963.g., pregledom rješenja o nasljeđivanju iza umrlog P. S. pod poslovnim brojem O-860/60 od 25. listopada 1961.g., pregledom zaključka Sreskog suda u S. od 23. ožujka 1936.g., pregledom smrtnog lista za P. S., izdanog od Matičnog ureda S. Klasa:223-04/97-01 ur broj:2181-10-97-02/MM od 07. travnja 1997.g. pregledom rodnog lista za I.

A. S. izdanog od Matičnog ureda S. pod brojem Klasa:22306/06- 06/22909 Ur. broj:2181-06-06-2 od 18. listopada 2006.g., pregledom vjenčanog lista Matičnog ureda S. Klasa:223-06/06-08 Urbroj:2181-06-06-2 od 18. listopada 2006.g. pregledom rodnog lista Matičnog ureda S. za N. S. K.:223-06/07-06-2006.g., pregledom rodnog lista Matičnog ureda S. za N. S. K.:223-06/07-06-2076 Ur broj:2181-06-07-2 od 12.srpnja 2007.g., pregledom smrtnog lista za S. M. Z. izdanog od Matičnog ureda S. Klasa:223-06/05-10/2843 Ur broj:2181-06-05-2 od 15. srpnja 2005.g., pregledom vjenčanog lista izdanog od Matičnog ureda S. Klasa:223-06/08-08-803 Ur broj:2181-06-08-2 od 25. veljače 2008.g., pregledom smrtnog lista izdanog od Matičnog ureda S. Klasa:223-06/07- 10/4298 Ur broj:2181-06-07-2 od 12. srpnja 2007.g., pregledom rodnog lista izdanog od Matičnog ureda S. Klasa:223-06/05/06/17013 Ur broj:2181-06-05-2 od 15. srpnja 2005.g., pregledom rodnog lista izdanog od Matičnog ureda S. Klasa:223-06/05-06/17211 Ur broj: 2181-06-05-2 od 19. srpnja 2005.g., pregledom rodnog lista izdanog od Matičnog ureda S. Klasa:223-06/05-06/1720210 Ur broj: 2181-06-05-2 od 19. srpnja 2005.g., pregledom smrtnog lista izdanog od Matičnog ureda S. za I.

A. S.,Klasa:223-06/06-10/5757 Ur broj:2181-06-06-2 od 18. listopada 2006.g., pregledom posjedovnog lista 2695 od 02.kolovoza 2005.g., pregledom prerisa mape Ureda za katastar od 03. rujna 1951.g, pregledom izvoda iz opisa promjena od 02. kolovoza 2005.g. pregledom izvatka iz Katastra zemljišta izdanog od Ureda za katastarsko-geodetske poslove Splitsko-dalmatinske županije Klasa:935-07/99-01/1741 Ur broj:2181-05-79-2 od 31. kolovoza 1999.g., pregledom prerisa katastarskog plana od 09. srpnja 2001.g. pregledom izvatka iz Katastra zemljišta Područnog ureda za katastar S. Državne geodetske uprave RH Klasa:935-07/05-01/2744 Ur broj:541-23- 2/12-05-2 od 25.srpnja 2005.g., pregledom prerisa katastarskog plana od 12. srpnja 2005.g., pregledom prijavnog lista za katastar br.948/85 od 30. kolovoza 1985.g, pregledom spisa Općinskog suda u S. br.

Z-2752/85, pregledom spisa Z-2735/85, pregledom ZK izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem.6770/3, Z.U.12841 K.O. S. od 29. siječnja 2009.g., pregledom ZK izvatka za čest. zem.6762/1 Z.U.9879 K.O. S.od 28. siječnja 2009.g., pregledom ZK izvatka za čest. zem.6761 Z.U.9879 K.O. S. od 27 siječnja 2009.g., pregledom ZK izvatka za čest. zem. 6764 Z.U.14501 K.O. S.od 10. ožujka 2009.g., pregledom otpravka Pogodbe S.

13. srpnja 1902.g.", pregledom zaključka Kotarskog suda u S. pod poslovnim brojem K-174/24 od 26. rujna 1929.g., pregledom zaključka Kotarskog suda u S. od 07. ožujka 1930.g., pregledom zaključka poslovni broj A-394/31 Sreskog suda u S. od 23. veljače 1934.g., pregledom Pogodbe-darovštine između A. S. i P. S. od 17. veljače 1936.g, pregledom javnobilježničkog spisa pod rednim brojem 344 iz 1938.g. kod javnog bilježnika iz Splita B. K., pregledom javnobilježničke isprave pod poslovnim brojem 1263 iz travnja 1941.g, pregledom rješenja o nasljedstvu poslovni broj O-124/41 od 18. listopada 1947.g, pregledom rješenja Kotarskog suda, Odjela za zemljišne knjige od 10. prosinca 1954.g, pregledom primki-povratnica, pregledom rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-860/60 od 11. listopada 1961.g., pregledom potvrde kućnog savjeta u S. od 07. ožujka 1962.g, pregledom rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-3253/81 od 05. listopada 1981.g., pregledom Ugovora o zasnivanju osobne služnosti od 01.lipnja 2001.g., pregledom podneska N. S. Ž.

S.- dalmatinske, Uredu za imovinsko-pravne poslove od 12. rujna 2001.g., pregledom zahtjeva za naknadu imovine temeljem odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine od 29. lipnja 1997.g., očevidom, vještačenjem po sudskom vještaku za geodeziju Z. R., te saslušanjem svjedoka V. Z. L., te je pregledana ostala pisana dokumentacija koja prileži spisu.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva nekretnina označenih kao čest. zem.6761 i 6762/1, Z.U.9879, te 4/385 dijela čest. zem.6764/2 Z.U.14501, sve K.O. S., zvanih "Glavičine", kao i radi upisa prava vlasništva navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama na njihovo ime.

Između parničnih stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika, jer nije sporno da su utužene nekretnine, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S. nekretnine označene kao čest. zem.6761 i 6782/1, Z.U.9879 K.O. S., upisane kao vlasništvo tuženika, a nekretnina čest. zem.6764/2 Z.U.14501, K.O. S.. kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja tuženikovog prednika, Općine S.…..

Prijeporno je jesu li prednici tužitelja na temelju dosjelosti orginarnim putem stekli vlasništvo jesu li tužitelji nastavili posjedovati iste nekretnine kao svoje i jesu li one ikada bile izuzete iz posjeda prednicima tužitelja ili tužiteljima.Tužitelji tvrde da su njihovi pravni prednici prije 06. travnja 1941.g. po tada važećim propisima stekli pravo vlasništva dosjelošću i da su oni, u odnosu na predmetne nekretnine, jedini njihovi nasljednici.

Odredbom čl.388 st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96,68/98,137/99,73/00,114/01,79/06,141/06,146/08, dalje ZV) predviđeno je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecaja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a odredbom st.4. istog članka ZV-a da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

Pregledom Pogodbe sklopljene pred notarom L. K. u S., dana 13. srpnja 1902 god., razvidno je da su E. G. i B. J. prodale I. S., kao obrađivaču,sa potpunim prijenosom vlasništva i postavljanja u posjed, čest. zem.6761,6762,6763,6764 i 6770, bića 6 uloška br.311 K.O. S., ovlašćujući potonjeg na uživanje i raspolaganje kao sa svojim bez ikakvog ograničenja, na korištenje 2/3 težačkih prava i poboljšica, te postojećih zidova na navedenim nekretninama.

Dakle, I. S. pok.N. je kao obrađivač, kupoprodajnom pogodbom od 13. srpnja 1902 g., kupio nekretnine čest. zem.6761,6762,6763,6764 i 6770, sve Z.U. 311 K.O. S. od E. G. i B. J., zapravo težačka prava i poboljšice, također i postojeće zidove na nekretninama.

Iz Zaključka Kotarskog suda u S. od 26. rujna 1929.g. proizlazi, I. S. pok. N., preminulog dana 02. svibnja 1924.g., naslijedili su njegovi sinovi N., F., P. i Ante za po 2/10, a I. S. 2/10 ležeće ostavine, među ostalim nekretninama i predmetnu, zvanu G. Z.U.311.

Prema Dosudnici od 27. rujna 1929.g. I. S. pok. Ivana, koji je umro dana 11. rujna 1926.g., naslijedila je majka M. S. za 4/8, te braća N., F. P. i A. za po 1/8 od njegove 2/10, što znači da je M. S. naslijedila 4/40 predmetne nekretnine (4/8 od 2/10).

Iz povijesnog zk izvatka je razvidna zabilježena agrarna prijava dana 14. siječnja 1932.g. pod brojem 294/32 na ime S. N. p. I. i dr., iz Splita u pogledu prava vlasništva bića 6 u Z.U.311.

Kotarski sud u S. je, kako proizlazi iz dosudnice od 22. ožujka 1933.g., utvrdio da je M. S. (umrla 14. lipnja 1931.g.) oporučno ostavila sinovima N., P. i A. svakome po 1/3, slijedom čega je određeno u zemljišniku izvršiti upis u ulošku broj 311 za njezinih 4/40 dijela težačkog prava na teret 6-og bića.

Pogodbom darovštine od 17. veljače 1936.g., razvidno je da je A. S. darovao svom bratu P. S., težačka prava i poboljšice, kao i sva prava vlasništva koja mu kao težaku

pripadaju u agrarnom postupku na teret 31/120 dijela predmetnih nekretnina koje čine biće 6 Z.U.311.

Nadalje, iz Nagodbe sklopljene pred javnim bilježnikom B. K. dana 03. lipnja 1938.g., proizlazi da F. S., uknjižen za 27/120 dijelova težačkih prava na čest. zem.6761,6762,67636764 i 6770, tijelo 6, sve Z.U. 311, iste ustupa u neograničenu vlasnost P. S., te je time P. S. pripadalo sveukupno 89/120 dijela.

Preostali dio od 31/120 predmetnih nekretnina zvanih "Glavičine" pripadao je N. S., koji je umro dana 09. veljače 1941.g,. oporučno ih ostavivši A. S., sinu P., što je sve razvidno iz Rješenja o nasljeđivanju koje je donio Kotarski sud u S.pod brojem O-124/41 dana 18. listopada 1947.g. uz utvrđenje da će se prema rezultatu ostavinske rasprave izvršiti upis u zemljišnu knjigu radi uknjižbe prava vlasništva, među ostalim i u Z.U.311 K.O.S.

Sukladno rješenju o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-860/60 od 25. listopada 1961.g., u pogledu predmetne zemlje zvane "Glavičina" pok P. S. naslijedili su njegovi sinovi A. S., I. S. supruga L. S., svi po 1/3, međutim potonji nisu upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici ove nekretnine.

Naime 1955.g. je Kotarski narodni sud u S. donio Rješenje pod poslovnim brojem Z- 396/55, sukladno prijedlogu Narodnog odbora grada S., zaprimljenog pred tim sudom dana 17.ožujka 1955.g., kojim je na temelju Odluke kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u S. od 16. studenog 1948.g. broj A 18/47 i pravomoćne Odluke Oblasne kolonizacije u S. od 16. studenog 1948.g. broj A 18/47 i pravomoćne Odluke Oblasne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u S od 22. ožujka 1949.g. broj 994, dozvolio u zemljišnoj knjizi za K.O. S. otpis predmetnih čest. zem.6761,6762,6763,6764 i 6770 iz tijela 6 Z.U.311 K.O. S. i pripis istih novom ulošku br.9879, sastavljajući tijelo 1 Istim Rješenjem dozvoljena je i uknjižba prava vlasništva prednjih nekretnina na ime Zemljišnog fonda općenarodne imovine pod upravom Narodnog odbora grada S. a za cijelo uz istodobno brisanje toga prava sa imena J. Š., te brisanje svih tereta uknjiženih na tim nekretninama, s tim da je o tome obaviještena J. Š. kao uknjižena vlasnica, ali i S. L. kao obrađivač, za se i za članove domaćinstva.

Slijedom prednjih utvrđenja proizlazi da se na dan 06. travnja 1941.g. u posjedu, zemlje zvane "Glavičina", uživajući je i obrađujući,nalazio P. S. i njegova obitelj, koju je činila supruga L. S., te njihovi sinovi A. i I., budući je na P. S., potom i na članove njegove obitelji, predmetna nekretnina prešla sa njegovog oca I. S..

Pregledom, Pogodbe utvrđeno je između prodavateljica E. G. i B. J., te I. S., kao kupca predmetnih nekretnina, koja je sklopljena dana 13. srpnja 1902.g., ali se iz njezina sadržaja razabire da je i prije sklapanja I. S. kao obrađivač iste posjedovao. Tako je Sreski sud u S., u obrazloženju svog zaključka od 12. veljače 1936.g., utvrdio kako bi se iz navedene Pogodbe dalo zaključiti da je sporni agrarni odnos nastao prije godine 1900. Uostalom uglavkom X spomenute Pogodbe bio je ovlašten I. S. zatražiti uknjižbu brisanja prava zaloga što tereti predmetnu nekretninu, a koji zalog je uknjižen na temelju zaključka Okružnog suda u S. od 15. listopada 1900.g. pod poslovnim brojem 791. Pojašnjenje navedenog uglavka sud nalazi u pismu upućenom punomoćniku prednika tužitelja od 23. listopada 1939.g., gdje se navodi da je pok. I. S. bio težak prednika J. Š. i obrađivao odnosnu zemlju zvanu "Glavičine" više godina ranije od 1902 god., što su dokazali i mogu ponovo dokazati mnogi svjedoci osobito J. M.-Glumac koja je pozajmila I. S. svoj zlatni nakit da ga dade do sklapanja Pogodbe predniku J. Š., kao zalog izvršenja svega onoga što je za taj ugovor bilo usmeno dogovoreno i poslije u sam ugovor uneseno. Nakon što je ugovor potpisan, i unesen u javne knjige, zlatni nakit dat kao zalog je vraćen, jer je na mjesto zabilježene hipoteke, zaloga, stupio notarijalni ugovor.Za zaključiti je, da je I. S. pozajmio zlatni nakit i dao ga predniku prodavateljice predmetne nekretnine kao zalog da će prethodno postignuti usmeni ugovor o prodaji biti izvršen, budući je već tada obrađivao predmetnu nekretninu, uzdržavajući ostvarenim prihodima svoju obitelj. U predstavci Ministarstvu poljoprivrede od 22. ožujka 1949.g., P. i L. S. se navodi da je I. P. priveo kulturi čest. zem.6761,6762,6763,6764 i 6770, zvane "Glavičine" puno prije sklopljene Pogodbe, da se vršilo i vrši se, kroz punih 50 godina neprekidno obrađivanje navedenih čestica od njihovog prethodnika i njegova četiri sina. U smislu prednjih utvrđenja, proizlazi da je pok. I. S. 15. listopada 1900.g., posjedovao i obrađivao kao svoju spornu nekretninu zvanu "Glavičina", te su njegov sin P. S., kao i supruga potonjega L. S., nastavili posjedovati i obrađivati prije no što je sporna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama kao općenarodna imovina.

Nakon što je P. S. umro, dana 10. listopada 1960.g., predmetne nekretnine su u posjedovnom listu broj 2695 bile upisane na ime njegove supruge L. S. do 1965.g., kada se, kako proizlazi prema izvodu iz popisa promjena, kao posjednik upisuje Skupština općine S., temeljem stanja u Z.U. 9879, a briše se L. S. kao posjednik zemalja zvanih "Glavičina" površine 5513 m2, ostajući upisana samo na dijelu čest. zem.6761 (kat. oznake 1675/1) površine 475 m2, dok se po njezinoj smrti 1981.g, kao posjednici iste upisuju sinovi A. S. i I. S.. Tužitelji tvrde, a kako proizlazilo iz potvrde kućnog savjeta zgrade u S., od 07. ožujka 1962.g., nakon preseljenja A. S. u Z., a potom i njegove majke L. S., zemlju nastavlja obrađivati Ivo Ante Strigo sa svojom obitelji, koji je i jedini upisan u izvatku iz katastra zemljišta iz 1999.g. kao posjednik čest. zem.6761 površine 475 m2, zvane "Glavičine". Nakon smještaja u Dom Z. I. A. S. i njegove supruge S. S., 1984.g., a potom i njihove smrti 1994.g., odnosno 2003.g., predmetne nekretnine nastavlja obrađivati njihov sin N. S. sa obitelji, a po njegovoj smrti 14. veljače 2003.g., obrađuju ih tužitelji, supruga i sinovi pok. N. S.,

Svjedok V. Z., u svom iskazu navodi kako mu je poznato kako zemlju zvanu G. dugi niz godina ima i koristi obitelj S.. Od najranijeg djetinstva se sjeća da je još kako dijete odlazio na tu zemlju obitelji S., jer su njegovi roditelji bili prijatelji sa prednicma tužitelja. Ustvario je da je obitelj S. imala kar i konja, pa bi ukrcao svoje dvije koze u njihov kar i odlazili bi na zemlju obitelji S., u kojoj blizini je bilo i njegovo polje. Radilo se o velikoj parceli, u jednom dijelu je bio zasađenim vinogradom, u drugom pšenicom, pa povrćem i mediteranskim voćkama, višnjama,trešnjama, smokvom i bajamima. Na zemlji je bila postavljena mala baraka koja je služila za odlaganje poljskog alata, a nikada nije čio od prednika obitelji S., niti od bilo koga, da bi ih netko uznemiravao u posjedovanju predmetne zemlje u Glavičinama.

Pregledom vještva sudskog vještaka za geodeziju Z. R.,proizlazi da površina utužene čest. zem.6761 iznosi 475 m2, površina čest. zem.6762/1 iznosi 4125 m2, dok površina od dijela 4/385 čest. zem.6764/2 iznosi 4 m2, s tim da je, prema Rješenju Općinskog suda u S. poslovni broj Z-2735/85 od 04. listopada 1985.g., evidentirana dioba čest. zem.6762 u podčestice 6762/1,6762/2,6762/3, te cijepanje čest. zem.6764/1 u podčestice 6764/1 i 6764/4, a Rješenjem poslovni broj Z-2752/85 od 07. listopada 1985.g., evidentirana je dioba čest. zem.6764 u podčestice 6764/1,6764/2 i 6764/3 u Z.U.9879 za K.O. S.. Ovo znači da su čest. zem.6762/1, kao i do od 4/385 čest. zem. 6764/2, formirane diobom od prvotno, u Pogodbi označenih čest. zem.6762 i 6764.

Poštenje mora postojati kao pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću , pri čemu časom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost.U konkretnom slučaju eksproprijacijom čest zem.6764 i 6770 brisanjem težačkih prava iz zemljišne knjige te upisom prava vlasništva na nekretninama čest.zem.6761,6762,6763,6764 i 6770 u ime Zemljišnoknjižnog fonda Općenarodne imovine pod upravljanjem narodnog odbora Grada Splita, zatim cijepanjem izvornih čestica od strane zavoda za izmjeru zemljišta.

Odredbom članka 3 Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske („Narodne novine“ br.111/47) od sadašnjih vlasnika koji nisu seljaci (zemljoradnici) po glavnom zanimanju, te zemljišni posjed ne obrađuju sami sa svojom porodicom već putem zakupa ili najamnom radnom snagom, višak zemljišnog posjeda iznad 3 ha oduzima se i prelazi u državne ruke odnosno u tada stvoreni zemljišni fond za provođenje agrarne reforme i kolonizacije. Uknjižba ove imovine u zemljišne knjige provodila se temeljem Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državno nepokretnoj imovini (Službeni list broj 58/47), odnosno poslije Zakonom o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (Službeni list 12/65, preuzet kao Republički zakon „Narodne novine“, br.52/17), a prestao važiti tek stupanje na snagu Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, br.91/96,68/98,137/99,114/01 i 100/04, dalje:ZZK).

U skladu s odredbom članka 15 Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu, uknjižbe izvršene na osnovi Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini, smatraju se kao uknjižbe nekretnina u društvenom vlasništvu, a naznačenje organa upravljanja kao na značenje nositelja prava korištenja. ako je kao organ upravljanja naznačen državni organ, kao nositelja prava korištenja naznačava se društveno politička zajednica čiji je taj organ. Dakle, u konkretnom slučaju je riječ o nekretnini koja je u smislu navedenih odredbi u zemljišnim knjigama upisana kao društveno vlasništvo.

Utoliko se i knjižni prednik (Članak 40 ZZK), odnosno pasivo legitimirana osoba u ovoj parnici treba odrediti prema pretvorbenim propisima.Naime, prema odredbi članka 40 ZZK upisi u zemljišne knjige dopušteni su samo protiv osobe koja je u trenutku podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava glede kojeg se upis zahtijeva ili koja bar istodobno kao takva bude uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik). U konkretnom slučaju radi se o nekretnini u bivšem društvenom vlasništvu pa se knjižni prednik određuje prema posebnoj pravnoj regulativi kojom je izvršena pretvorba tog zemljišta.

Pretvorba poljoprivrednog zemljišta, izvršena je stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br.34/91). Tako je Republika Hrvatska prema ovom Zakonu (Članak 3 stavak 1) postala vlasnik poljoprivrednog zemljišta koje je na dan stupanja na snagu ovog Zakona (24. srpnja 2001.godine) bilo u društvenom vlasništvu. Pretvorba građevinskog zemljišta počela je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, br.53/90), kojim je isto tako po sili zakona prestalo društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije bilo privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo bilo preneseno odlukama skupštine općine nakon 22. veljače 1974.godine, te je ovo zemljište vraćeno prijašnjim vlasnicima.Pretvorba je dalje nastavljena Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91), dok su neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu nad kojim su pravo korištenja imale dotadašnje općine, stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi („Narodne novine“, br.90/92-članak 67 i članak 68) preuzele općine i gradovi utemeljen zakonom o području županija gradova i općina u Republici Hrvatskoj. daljnje odredbe o pretvorbi građevinskog zemljišta sadržane su u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br.91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06, i 141/06-dalje:ZV odredbe članka 360 i 361.U ovom slučaju se radi o stjecanju vlasništva na temelju zakona tj. u ispunjenje određenih pretpostavki s trenutkom stupanja na snagu samog zakona, a temeljem kojih pretpostavki je određeni knjižni prednik nad nekretninama kojim a je izvršena pretvorba bivšeg društvenog vlasništva i neovisno o društveno pravnom subjektu koji je bio upisan kao nositelj prava korištenja tog zemljišta, Dakle, upravo određenje predstavlja li pojedino zemljište šumu odnosno šumsko zemljište,poljoprivredno zemljište prema citiranim posebnim Zakonima, ili se radi o posebnom pravnom uređenju za građevinsko zemljište, na dan izvršene pretvorbe, od odlučnog je značaja i za određenje knjižnog prednika u smislu odredbe članka 40 ZZK.Naime dosjelost je originalni način stjecanja vlasništva, a ujedno i osnova za stjecanje vlasništva na tuđoj stvar posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme.

U konkretnom slučaju eksproprijacijom čest. zem.6764 i 6770 brisanjem težačkih prava iz zemljišne knjige, te upisom prava vlasništva na nekretninama čest. zem.6761,6762,6763,6764 i 6770 na ime zemljišno knjižnog fonda Opće narodne imovine, pod upravljanjem narodnog odbora Grada S., zatim cijepanjem izvornih čestica od strane Zavoda za izmjeru zemljišta u S. i 1985.g. po nalogu prednika tuženika, posjed tužitelja i njihovih prednika nije bio ni zakonit ni istinit ni pošten, pa tužitelji nemaju kvalifikaciju za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelosti jesu sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određene zakonom. Temeljem pravnog pravila iz paragrafa 1472 bivšeg OGZ-a, (a na njega se upućuje s obzirom na započeto dosjedanje) za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini vlasništvo se moglo steći dosjelošću i posjedovanjem kroz period od 40 godina računajući do 06. travnja 1941 godine. Dakle, u ovom postupku treba primijeniti pravna pravila građanskog prava i to u smislu Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 06. travnja 1941 godine odredbe OGZ-a, dakle onih odredbi koje su bile na snazi u vrijeme posjedovanja predmetnih nekretnina od strane prednika tužitelja, a koje pretpostavke tužitelji nisu dokazali (čl.219 i 7 ZPP-a). Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci. Odredbom čl.298.st.1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96,29/99,173/03,194/03,151/04,88/05,121/05,67/08, dalje OZ-a) propisane su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, pa je određeno da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učinii vjerojatnim da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.Ovdje tužitelji nisu učinili vjerojatnom opasnosti da bi bez zatražene privremene mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje njihove tražbine time što bi promijenio postojeće stanje stvari, a niti su učinili vjerojatnim da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Time nije ispunjen drugi kumulativni uvjet nužan a bi sud mogao odrediti zatraženu privremenu mjeru, pa je prijedlog za njezino donošenje odbio kao neosnovan i riješio kao u izreci rješenja pod toč I.Odluka o parničnom trošku je izostala jer ga tuženik nije popisao.

U Splitu, 10. prosinac 2019.godine

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud u Splitu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Rj:

1. odluka nepravomoćna

2. pisarnica – vidi upisnik

3. kal .._.._.._.._.._.._.._.. dana

U Splitu, 10. prosinca 2019..godine.