Rev-397/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 397/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L.V. iz V.K., . ., koju zastupa punomoćnik Š.I., odvjetnik iz S.B., protiv tuženih M.K. rođ. K., sada C. iz B. bb i T.K. iz B. ., obje zastupane po punomoćniku T.P. -N., odvjetnici u S.B., radi utvrđivanja prava vlasništva nekretnina dosjelošću, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 19. listopada 1994. godine, br. Gž 1058/94-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. svibnja 1994. godine, br. P 828/93-8, u sjednici održanoj dana 14. rujna 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen njen tužbeni zahtjev sljedećeg sadržaja:

"Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica k.č.br. 153/2b voćnjak kod kuće u selu, u zk.ul.br. 436 k.o. V.K., što odgovara novoj izmjeni k.č.br. 213, selo kuća u dvorištu, u posjedovnom listu br. 682. k.o. V.K., te se tuženima nalaže da tužiteljici izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini koju će u protivnom zamijeniti ova presuda i da su joj dužne naknaditi parnični trošak."

Tužiteljica je obvezana naknaditi parnični trošak tuženima u iznosu od 1,200.000 HRD.

Protiv drugostupanjske presude je tužiteljica pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da se ukinu obje presude i vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, pred izmjenjenim vijećem.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je tražila da se utvrdi kako je dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine (kuće i dvorišta), sudovi su odbili utvrdivši da ona nije bila ni savjestan niti zakoniti posjednik. Ona je od 1967. godine živjela u vanbračnoj zajednici sa bivšim suprugom i ocem tuženih stranaka. Tužene su zemljišno-knjižni vlasnici spornih nekretnina.

Okolnost da je tužiteljica bila u vanbračnoj zajednici, stanovala u kući, popravljala je sa vanbračnim suprugom i u nju ulagala - kako tvrdi, ne daje joj pravo na zaključak da bi ona znala ili mogla znati da je kuća bila njeno vlasništvo. Kada je u istu ušla i suposjedovala je zajedno sa vanbračnim mužem, ako i nije znala da su te nekretnine vlasništvo tuženih, mogla je i morala vjerovati da su one vlasništvo njenog vanbračnog supruga. A život u vanbračnoj zajednici nije osnov za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Prema odredbi čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) dosjelošću se može stjecati pravo vlasništva nekretnina ako je posjed zakonit i pošten - savjestan. Zakonit je onaj posjed koji se zasniva na pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Tužiteljica nije dokazala bilo kakav osnov.

Pošten (savjestan) posjed postoji kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova - dakle, kada opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika.

Bračni drug tužiteljice umro je 1993. godine.

Tužiteljica nije imala razloga vjerovati da su nekretnine njezino vlasništvo, jer - kako je navedeno - u najmanju ruku imao je razloga da vjeruje kako je kuća vlasništvo njezinog vanbračnog supruga ako nije znala da su one vlasništvo tuženih koje su bile upisane kao vlasnici u zemljišnim knjigama.

Zato su sudovi pravilno primjenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, jer nema osnova za utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku - a koji ukazuje tužiteljica - nije ostvarena. Na glavnoj raspravi koja je održana pred drugim - izmijenjenim vijećem 26. svibnja 1994. godine (list 13) postupak je počet iznova, saslušane su stranke, a punomoćnici stranaka bili su suglasni, kako je utvrđeno u zapisniku, da se pročitaju iskazi prije saslušanih svjedoka.

Razlozi obje presude su jasni, razumljivi i mogu se presude ispitati, pa nije ostvarena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku.

Revizija dakle nije osnovana, pa ju je trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 14. rujna 1999.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.