Criminal appeal rejected; court dismissed request for extraordinary review due to lack of legal grounds.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the convicted defendant's request for extraordinary review of his final criminal judgment. The defendant argued that the lower courts violated his right to defense by refusing to examine a witness and by sentencing him in absentee after he became available. The court ruled that the defendant's claims were either already addressed in the appeal judgment or constituted a re-examination of established facts, which is not a valid ground for extraordinary review under the Criminal Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 517. st. 1. toč. 2., 3. i čl. 468. st. 1. toč. 9., 3. ZKP/08; The court is not required to address every general appeal argument but only those decisive for its ruling, and a request for extraordinary review is inadmissible if it merely re-examines established facts or claims violations already sufficiently addressed in the appeal judgment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 80/13-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Sesvetama od 05. srpnja 2011. godine broj: K-74/09 i Županijskog suda u Bjelovaru od 10. siječnja 2013. godine, broj: Kž-377/12, u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2013. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev os. M. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom što ju čine presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini broj: K-74/09, od 05. srpnja 2011. godine i presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj: Kž-377/12, od 10. siječnja 2013. godine, M. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 2. toč. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04; 84/05 i 71/06; u daljnjem tekstu: KZ/97) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.
Protiv te pravomoćne presude os. M. B. je, u zakonskom roku dana 03. travnja 2013. godine, putem braniteljice A. M. G., odvjetnice u Z. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U zahtjevu se poziva na povredu odredbi iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 9. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08; 76/09; 80/11; 91/11; 121/11 i 143/12; u daljnjem tekstu: ZKP/08), ističući da je presudom optužba prekoračena, odnosno da je došlo do povrede zabrane "reformatio in peius". Nadalje ističe povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 468. st. 3. ZKP/08, navodeći da mu je povrijeđeno pravo obrane na glavnoj raspravi, jer je sud u ponovljenom postupku odbio dokazni prijedlog za neposrednim ispitivanjem svjedoka N. M., te da je
III Kr 80/13-4
osuđeniku presuđeno u odsutnosti, iako je on nakon zaključenja glavne rasprave postao dostupan sudu prvog stupnja. Konačno, osuđenik u zahtjevu ističe i povredu odredbi kaznenog postupka u žalbenom postupku, nalazeći je u općenitoj tvrdnji da sud drugog stupnja nije odgovorio na sve istaknute žalbene navode.
Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom zahtjeva ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Postupajući u skladu s odredbom iz čl. 518. st. 4. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić pod brojem KR-DO-367/11, od 29. svibnja 2013., podnijela je pisani odgovor na zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, te predložila da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.
Zahtjev nije osnovan.
Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08, smatrajući da je optužba prekoračena, jer nova presuda nije izmijenjena na njegovu štetu time što je presudom u ponovljenom postupku isti obvezan na isplatu imovinsko pravnog zahtjeva, jer dok je supočinitelj bio živ (postupak prije ponovljenog) takva obveza je bila solidarna, a kako je osuđenik u ponovljenom postupku ostao jedini počinitelj djela, logično je da je obveza imovinsko pravnog zahtjeva pala isključivo na njega, dok je, s druge strane osuđenik proglašen krivim za isto kazneno djelo i osuđen na kaznu zatvora u jednakom trajanju kao i u ranijoj presudi, pa istaknuta povreda zakona nije ostvarena.
U odnosu na istaknutu povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 468. st. 3. ZKP/08, valja naglasiti da istaknuta povreda zakona, suprotno tvrdnji osuđenika, također nije ostvarena. Naime, pravo je obrane da u postupku predlaže izvođenje dokaza, dok je pravo suda da određene dokaze prihvati ili ne prihvati, ukoliko smatra da su nevažni, neprikladni ili da je činjenica koju se određenim dokazom mora utvrditi već utvrđena. Iz podataka u spisu proizlazi da je svjedok N. M. već u ranijem postupku ispitan pred istim predsjednikom vijeća, pa odbijanjem prijedlog obrane za njegovim neposrednim ispitivanjem u ponovljenom postupku, nije došlo do povrede zakona na koju se podnositelj zahtjeva poziva, budući je sud prvog stupnja opravdano našao da su personalni i materijalni dokazi izvedeni na raspravi dostatni za utvrđenje svih odlučnih činjenica. Nadalje, u pogledu istaknutog prigovora o povredi prava na obranu okrivljenika, jer mu je suđeno u odsutnosti, a isti je nakon zaključenja glavne rasprave postao dostupan sudu, valja naglasiti da podnositelj zahtjeva nije u pravu. Isti je prigovor istican i u žalbi osuđenika na prvostupanjsku presudu, te je na njega sud drugog stupnja dostatno i odgovorio, smatrajući da se nisu stekli uvjeti za suđenje u odsutnosti, budući se osuđenik još uvijek nalazi u inozemstvu i nije dostižan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.
Konačno, u pogledu prigovora osuđenika da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/97, jer da je došlo do povrede odredbi kaznenog postupka u žalbenom postupku, s obzirom da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve istaknute žalbene navode, valja naglasiti da osuđenik nije u pravu. Naime, ovdje je potrebno istaći, da drugostupanjski sud nije dužan odgovoriti na sve ili uopćene žalbene navode, već je samo dužan dati ocjenu
III Kr 80/13-4
onih žalbenih navoda koje smatra odlučnim za izlaganje svog stava, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08, a u konkretnom je slučaju drugostupanjski sud toj obvezi u dostatnoj mjeri udovoljio, odgovorivši na sve bitne žalbene navode u okviru istaknutih žalbenih osnova, tako da nije ostvarena ni ova istaknuta povreda zakona.
Svi ostali prigovori osuđenika istaknuti u zahtjevu predstavljaju ponovno subjektivno razmatranje, ocjenu i analizu utvrđenih činjenica, te su u stvari prigovori utvrđenom činjeničnom stanju, a prema odredbi iz čl. 517. ZKP/08, činjenično stanje ne može biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 521. u vezi čl. 519. ZKP/08.
U Zagrebu, 11. lipnja 2013.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Jasmina Sabađija, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.