Legislator Case Law & Legislation
I Kž-759/2005-3 AI generated

I Kž-759/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-759/2005-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 15. lipnja 2005. broj K-13/05, u sjednici održanoj dana 03. srpnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-759/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) optuženik je obvezan naknaditi paušal u iznosu od 500,00 kn, dok će o sudskim troškovima ovog kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP sud prvog stupnja odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 759/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 15. lipnja 2005. broj K-13/05, u sjednici održanoj dana 03. srpnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. M. V. kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, Županijski je sud u Koprivnici, proglasio krivim opt. M. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi sa čl. 25. ZID KZ, pobliže činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, osudivši ga, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca.

Od optuženika je temeljem čl. 82. KZ oduzeta protupravno stečena imovinska korist u iznosu od 850,00 kn, dok je opojna droga koja je bila predmetom ovog kaznenog postupka oduzeta temeljem čl. 173. st. 7. KZ.

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) optuženik je obvezan naknaditi paušal u iznosu od 500,00 kn, dok će o sudskim troškovima ovog kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP sud prvog stupnja odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

I Kž 759/05-3

Protiv navedene presude žali se optuženik, po branitelju R. T., odvjetniku iz K., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Žalbu protiv navedene presude podnio je i državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odnosu na visinu kazne, te optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje, koje je u svom pisanom podnesku od 07. rujna 2005., broj KŽ-DO-1483705, predložilo žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, a žalbu državnog odvjetnika kao osnovanu prihvatiti, u čemu je ustrajao i na sjednici vijeća nazočan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petar Pulišelić.

Žalbe nisu osnovane.

Iako optuženik u žalbi navodi da je podnosi zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke suda o kazni, iz sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. u svezi sa čl. 9. st. 2. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Naime, iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik smatra da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP time što je presudu utemeljio na nezakonitom dokazu iz čl. 9. st. 2. ZKP, tvrdeći da ga je "policija ispitivala i prije dolaska branitelja, koji o tom dijelu ispitivanja nema nikakva saznanja, iako je istina da na ispitivanju pred braniteljem nije bilo nikakve prijetnje, niti je iskaz iznuđivan".

Međutim, nije u pravu žalitelj kada tvrdi navedeno jer iz nijedne okolnosti tijekom provedenog predkaznenog postupka ne proizlazi da bi ijedan dio njegovog iskaza, sadržanog u zapisniku o ispitivanju pred policijom, optuženik dao prije dolaska branitelja, kao niti da bi taj iskaz bio rezultat prijetnje odnosno iznude prema optuženiku.

Naime, iz zapisnika o ispitivanju optuženika pred policijom proizlazi da je branitelj optuženika, odvjetnik R. T., dana 04. studenog 2004. u 08,50 sati bio obaviješten da će optuženik biti ispitan, nakon čega je pristupio u 09,40 sati, kada je i započelo ispitivanje optuženika. Navedeni branitelj potpisao je zapisnik o ispitivanju i na prvoj i na zadnjoj stranici, potvrdivši tako svoju nazočnost cjelokupnom iskazivanju optuženika na način kako je konstatirano u navedenom zapisniku. Na provedeno ispitivanje, kako to proizlazi iz zapisnika, niti optuženik niti branitelj nisu imali nikakve primjedbe, pri čemu je optuženik prethodno bio propisno upozoren i na sva svoja prava propisana zakonom, i to kako prilikom ispitivanja, tako i prije, prilikom provođenja istražne radnje pretrage njegova stana i vozila.

Jednako tako, podaci spisa ne ukazuju da bi prema optuženiku, tijekom predkaznenog postupka, bila upotrijebljena prijetnja od strane djelatnika policije da će mu oduzeti djecu

I Kž 759/05-3

ukoliko ne iskaže na način kako je konstatiran u zapisniku o njegovu ispitivanju.ili da bi njegov iskaz bio na drugi način iznuđen.

S takovim žalbenim tvrdnjama optuženik zapravo već izloženu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, za koju neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja počinio, povezuje sa žalbenim osnovom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći da je pogrešno sud prvog stupnja otklonio njegovu obranu iz istrage da je njegov iskaz pred policijom rezultat prijetnji djelatnika policije da će mu oduzeti djecu, čime zapravo ponavlja svoju obranu i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza.

Naime, prilikom ispitivanja u istrazi optuženik je iskazao da je pred policijom naprosto bio prisiljen dati iskaz kakav je dao tj. da je osim sadnje i uzgoja opojne droge marihuane, istu i prodavao na način i osobama pobliže navedenim u činjeničnom opisu izreke presude, tvrdeći da mu je policija, prije dolaska branitelja i državnog odvjetnika, prijetila da će mu oduzeti djecu ako „ne prizna i kupoprodaju“. Nadalje je iskazao i da su mu policajci govorili imena i iznose, da je on u strahu za djecu to tako i ispričao u zapisnik, uz prisutnost branitelja i državnog odvjetnika.

Međutim, pravilno je sud prvog stupnja takvu promjenu u iskazu optuženika, nakon analize i savjesne ocjene njegove obrane i ostalih dokaza provedenih tijekom postupka, otklonio kao neuvjerljivu, neživotnu i usmjerenu na umanjenje vlastite kaznene odgovornosti.

Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja dao je uvjerljive i logične razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a koji ne ostavljaju mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica, pa tako ni u pogledu inkriminirane radnje prodaje opojne droge marihuane.

S obzirom na izloženo, žalba optuženika iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne nalazi se osnovanom.

Iako optuženik u uvodu žalbe kao žalbeni osnov navodi i povredu kaznenog zakona, iz njegovog daljnjeg obrazloženja proizlazi da se zapravo žali zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona jer prigovara da je prvostupanjski sud, odredbe kaznenog zakona, nepravilno primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje što predstavlja žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne povrede kaznenog zakona. Naime, povreda kaznenog zakona postoji samo onda kada sud na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijeni kazneni zakon, što ovdje žalitelj ne tvrdi.

Kako je osnovanost žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja već prethodno cijenjena, to je ovaj sud drugog stupnja ispitao pobijanu presudu i sukladno čl.379 st.1 i 2 ZKP, kojom prilikom nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, kao niti povredu kaznenog zakona na štetu optuženika na koje pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni postojanje „okolnosti koje isključuju krivnju za djelo prodaje marihuane“, koje u žalbi samo paušalno navodi optuženik.

Nisu u pravu optuženik i državni odvjetnik kada pobijaju odluku suda prvog stupnja o kazni nalazeći je preblago, odnosno prestrogo odmjerenom.

I Kž 759/05-3

Naime, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti koje su u smislu čl. 56. KZ od utjecaja na vrstu i mjeru kazne, te ih pritom nije niti podcijenio, kako to tvrdi državni odvjetnik, a niti precijenio, kako to u svojoj žalbi sugerira optuženik.

Tako je pravilno sud prvog stupnja opt. V. olakotnim cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, sudioništvo u Domovinskom ratu od kada je i konzument opojne droge marihuane, okolnost da je u invalidskoj mirovini, te obiteljski čovjek s dvoje djece o kojima, zajedno sa zaposlenom suprugom, brine.

Uz izloženo, sud prvog stupnja optuženiku je olakotnim cijenio i priznanje dijela inkriminacija iz čl. 173. st. 2. KZ, za što pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je ukazuje na samokritičnost i svjesnost optuženika o neprihvatljivosti njegova ponašanja.

Stoga, suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju, nije potrebna preocjena okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne, pa tako niti u pogledu količine opojne droge marihuane koja je predmet ovog postupka, što sugerira državni odvjetnik, jer je sud prvog stupnja, određujući kaznu optuženiku, uz već izložene olakotne okolnosti, cijenio i brojnost radnji prodaje opojne droge marihuane, kao i time ostvarenu protupravnu imovinsku korist, te je pravilno zaključio, dovodeći navedene okolnosti u svezu s ličnošću optuženika, dosadašnjom usklađenosti njegova ponašanja sa zakonom, kao i jačinom povrede zaštićenog dobra, da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od dva mjeseca u potpunosti ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane čl. 6. i 50. KZ.

Sukladno čl.382 ZKP, ovaj sud drugog stupnja, ispitao je i odluku suda prvog stupnja o kaznenoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi, utvrdivši da su navedene mjere pravilno i zakonito primijenjene.

S obzirom na izloženo, valjalo je žalbe državnog odvjetnika i optuženika M. V. odbiti kao neosnovane i temeljem čl. 387. ZKP presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 03. srpnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v. r.

Milan Gudelj, v. r.