Revr-1730/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1730/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Viktoriji Lovrić u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., zastupana po punomoćniku B. L. odvjetniku u Z. protiv tuženika V. l. d.d., Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-131/10-2 od 17. kolovoza 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda posl. br. Pr-1186/09

od 26. listopada 2009., 28. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 13.737,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 153/04) od 2. studenog 2006. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i nadoknaditi joj troškove parničnog postupka od 9.465,00 kn sa zateznim kamatama od 26. listopada 2009. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda (st. I. izreke) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu (st. II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP-a, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava jer se radi o predmetu u kojemu odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – a o kojem revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, sve budući se može očekivati da će drugostupanjski sudovi o njemu imati različita shvaćanja (glede pravne interpretacije odredaba kolektivnih ugovora koje sudovi primjenjuju kao da se radi o kogentnom propisu), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 84/08), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.

Budući da vrijednost predmeta spora u ovoj parnici ne prelazi 100.000,00 kuna, to revizija tuženika nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju.

Revizija revidenta, uz to što nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju – prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a, nije dopuštena ni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja zakonskih odredbi,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. tog članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U ovom predmetu tuženik je reviziju podnio protiv drugostupanjske presude kojom je osnovanim ocijenjen tužbeni zahtjev na njegovo obvezivanje da tužiteljici isplati utuženi iznos na ime dijela tzv „božićnice ili 13. plaće“ za 2005., i to s pripadajućim kamatama, a sve na temelju Kolektivnog ugovora zaključenog između njega i Sindikata… Podružnica „V. l.“ od 29. ožujka 1996.

Tuženik je u predmetu osporavao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tvrdnjom da utuženi iznos nije bio u obvezi isplatiti obzirom da je u njegovom poslovanju ostvaren gubitak, a da je prava volja stranaka Kolektivnog ugovora bila da se odredbe ugovora primjenjuju u skladu s njegovim materijalnim mogućnostima.

Međutim, osim što je u reviziji naznačio da je podnosi prema odredbama čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP-a, dakle kao izvanrednu, revizija tuženika se u suštini svodi samo na izlaganje razloga kojima je osporavao tužbeni zahtjev, odnosno na obrazlaganje stvarne volje stranaka Kolektivnog ugovora prema kojemu je odlučeno o tužiteljičinoj tražbini, a time nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost podnijete revizije.

Konkretno, sama okolnost što je shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj presudi o razlozima osnovanosti zahtjeva tužiteljice, i to shvaćanje odredbi Kolektivnog ugovora u dijelu kojim je uređeno pitanje prava na tzv. „božićnicu ili 13. plaću“, protivno njegovom shvaćanju, ne može predstavljati razlog za izvanrednu reviziju – i ne može biti predmetom meritornog razmatranja u povodu revizije podnijete u smislu odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Izvanredna revizija se ne može podnijeti samo pozivom na to da je u parnici trebalo drugačije činjenično (u ovome slučaju gleda sadržaja „prave volje“ stranka Kolektivnog ugovora) ili pravno ocijeniti određene okolnosti konkretnog slučaja, a sve obzirom na već navedeno: izvanredna revizija se može podnijeti samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, dakle ne i ako ovisi samo od ocjene konkretnih činjenica i primijenjenog prava, i to od važnosti samo za konkretan predmet. Tuženik pored isticanja argumenata za svoja shvaćanja o relevantnim činjenicama te materijalnom pravu koje treba primijeniti na te činjenice, nije određeno naznačio zbog kojih je pravnih pitanja reviziju podnio – u svezi kojih bi revizijski sud trebao ili mogao iznijeti svoje načelno shvaćanje.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se takva pitanja moguće u navodima tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Takvim bi se ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, a revizijski sud bi se doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

Sukladno tome, budući podnesena revizija ne udovoljava zakonom propisanim pretpostavkama za dopuštenost redovite revizije po vrijednosnom kriteriju, ali ni izvanredne revizije u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, valjalo ju je odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 4. ZPP-a.

U Zagrebu, 28. veljače 2011.

Sutkinja:

Viktorija Lovrić, v.r.