Legislator Case Law & Legislation
Rev-556/2009-2 AI generated

Supreme Court dismisses extraordinary appeal as inadmissible due to lack of need for uniform law application.

Case Number Rev-556/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the extraordinary appeal filed by a railway company against a second-instance judgment. The appellant argued that lower courts incorrectly applied the General Obligations Act instead of the Railway Safety Regulations regarding lost profits from locomotive downtime. However, the court found that it had already established a consistent legal interpretation on this specific issue in a prior identical case. Consequently, the appeal was rejected because the contested decision did not violate the requirement for uniform application of the law.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP: An extraordinary appeal is inadmissible if the lower court's decision is based on a legal interpretation consistent with the Supreme Court's prior ruling on the same issue, thereby ensuring uniform application of the law.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal uniform application of law inadmissible appeal legal interpretation railway liability

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 556/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Gordane Matasić-Špoljarić i mr. sc. Lucije Čimić, članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja HŽ-I. d.o.o. iz Z., II-tužitelja HŽ-C. d.o.o. iz Z., III-tužitelja HŽ-P. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik V. B., dipl. iur., i IV-tužitelja HŽ-V. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika E. d.d. iz Z., kojeg zastupa Odvjetničko društvo G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji IV- tužitelja HŽ-V. d.o.o. Z., protiv presude Županijskog suda u Virovitici poslovni broj Gž- 559/08 od 26. siječnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-586/06-32 od 22. veljače 2008., u sjednici održanoj 31. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija IV-tužitelja HŽ-V. d.o.o. Z. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. naloženo je tuženiku da tužiteljima isplati iznos 1.425,23 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 19. siječnja 2004. do isplate. Pod toč. II. odbijen je dio tužbenog zahtjeva na isplatu preko dosuđenog iznosa od 1.425,23 kn do zatraženog iznosa 4.017,23 kn (2.592,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama. Pod toč. III. svaka stranka snosi troškove postupka.

Drugostupanjskom presudom žalba je odbijen kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude drugostupanjskog suda (za odbijajući dio – toč. II. i III. izreke) IV- tužitelj podnio je reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava a na temelju čl. 382. st. 2. toč. 1. i toč. 2. Zakona o parničnom postupku. Navodi da su sudovi glede odbijenog tužbenog zahtjeva (2.592,00 kn) na osnovi izmakle dobiti zbog nemogućnosti korištenja oštećene lokomotive primijenili odredbu čl. 189. st. 3. Zakona o obveznim odnosima umjesto Pravilnik o naknadama štete koji je opći akt tužitelja donesen na temelju Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu (čl. 64. i čl. 65.). Predlaže da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju IV-tužitelja.

Revizija IV-tužitelja HŽ-V. d.o.o. Z. (dalje: tužitelj) nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Primjerice: ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, te ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različito shvaćanje (različito tumačenje određenih zakonskih odredaba), odnosno ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi st. 3. toga članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknade štete koja je nastala kada je cestovno motorno vozilo osigurano kod tuženika, na cestovnom prijelazu preko željezničke pruge naletjelo na vlak.

U revizijskom postupku ostala je sporna daljnja šteta na ime izmakle dobiti zbog nemogućnosti korištenja oštećene lokomotive za vrijeme popravka – iznos 2.592,00 kn (budući je tuženik u mirnom postupku podmirio štetu troškova popravka lokomotive, kao i daljnju običnu štetu nastalu uslijed zastoja – 1.425,23 kn).

U ovom postupku sudovi su zaključili da u slučaju kad je tuženik osporio osnov i visinu štete, tužitelju zbog nemogućnosti korištenja oštećene lokomotive, da su tužitelji bili dužni dokazati da su gubili konkretnu zaradu koju su očekivali, a ne samo činjenicu da lokomotivu nisu mogli koristiti, sve polazeći od odredbe čl. 189. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO). Zbog toga da se u ovom slučaju ne primjenjuje Pravilnik o štetama kao interni akt tužitelja donijet na temelju Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu („Narodne novine“ broj 77/92).

Međutim, o tom materijalnopravnom pitanju, važnom za jedinstvenu primjenu zakona (čl. 382. st. 2. ZPP) je li se u ovom slučaju, a glede nastanka visine štete (izmakle dobiti zbog nemogućnosti korištenja oštećene lokomotive) primjenjuje Pravilnik o štetama tužitelja ili ZOO kao opći propis, a zbog kojeg je revizija podnesena, ovaj revizijski sud je već zauzeo pravno shvaćanje u istovrsnom predmetu poslovni broj Rev-1220/08 od 18. ožujka 2009.. U konkretnom slučaju presudom drugostupanjskog suda Gž-559/08 od 26. siječnja 2009. kojom je potvrđena presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-586/06-32 od 22. veljače 2008. (kojom je tužbeni zahtjev odbijen) o postavljenom materijalnopravnom pitanju zauzeto je pravno shvaćanje koje je u skladu s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda.

Zbog izloženog proizlazi da je pobijana presuda, suprotno navodima revizije, utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju zauzetom u predmetu poslovni broj Rev-1220/08, dakle nije utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovoga suda, zbog čega je ostvarena jedinstvena primjena zakona i ravnopravnosti građana. Pored toga revident se poziva na različitu praksu drugostupanjskih sudova, ne navodeći koji sudovi u kojim odlukama su zauzeli drugačija pravna shvaćanja.

Imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke u smislu odredbe toč. 3., 1., i 2. st. 2. čl. 382. ZPP za dopuštenost revizije u ovom predmetu, pa se ne radi o pravnom pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 31. ožujka 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.