Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-350/2011-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on construction contract validity and damages due to waiver of defects.

Case Number Rev-x-350/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling ordering payment for construction work. The court found that while a written contract was missing for additional work, the defendant's conduct validated the agreement under the Civil Obligations Act. Furthermore, the defendant lost the right to claim damages for defects because they failed to notify the contractor in a timely manner as required by law. Consequently, the appeal was rejected as unfounded, and the plaintiff's claim for payment and VAT was upheld.

Legislator headnote

AI generated

čl. 73. ZOO/91; čl. 641. u vezi čl. 614. i 616. ZOO/91: A contract lacking the required written form is valid if parties have fully performed obligations, and a contractor loses the right to claim damages for defects if they fail to notify the client of issues in a timely manner.

Keywords

AI generated
construction contract validity formal requirements waiver timely notification defects damages for non-performance contractual performance

Cited Legislation

AI generated
čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku
čl. 67. st. 2. ZOO/91
Također, i iz odredbe čl. 67. st. 2. ZOO/91 proizlazi da sve kasnije izmjene i dopune ugovora za čije se sklapanje zahtjeva pisani oblik moraju biti učinjene u pisanom obliku.
čl. 73. ZOO/91
Dakle, iako ne postoji tuženikova i izričita pisana suglasnost za izvedene radove, on se suglasio s dodatnim radovima koje je izveo tužitelj te su ispunjene pretpostavke o konvalidaciji ugovora kojemu nedostaje pisani oblik propisane odredbom čl. 73. ZOO/91.
čl. 641. u vezi čl. 614. i 616. ZOO/91
U odnosu na protutužbeni zahtjev treba reći da je u provedenom postupku utvrđeno da tuženik o nedostacima nije pravodobno obavijestio tužitelja kao izvođača u smislu odredbi čl. 641. u vezi čl. 614. i 616. ZOO/91.
čl. 393. ZPP
Na osnovu svega izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao i oni na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
čl. 155. ZPP
Ujedno je na temelju odredbe čl. 155. ZPP valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 350/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o. za graditeljstvo i trgovinu, S. B., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika K. B. iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., radi isplate, i po protutužbi tuženika kao protutužitelja K. B. (u daljnjem tekstu: tuženika) protiv tužitelja kao protutuženika D. d.o.o. (u daljnjem tekstu: tužitelja), radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1358/09-2 od 29. ožujka 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1352/99-42 od 24. veljače 2009., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2016.

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 423.511,45 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu 25.502,73 kn.

Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu 186.782,27 kn, dok je protutužbeni zahtjev kojim je tražena naknada štete u iznosu 273.192,47 kn sa zateznim kamatama odbijen u cijelosti.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim su prihvaćeni i odbijeni dijelovi tužbenog zahtjeva te kojim je odbijen protutužbeni zahtjev, dok je ukinuta odluka o troškovima postupka i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i odbijen protutužbeni zahtjev reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se reviziju tuženika odbije kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, kao i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U predmetnom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koja se odnosi na stranačku i parničnu sposobnost za zastupanje stranaka.

Također, u odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valja reći da nižestupanjske presude imaju navedene razloge o odlučnim činjenicama, kako glede glavnom zahtjeva uključujući obrazlaganje poreza na dodanu vrijednost i protutužbenog zahtjeva, a tako i glede zahtjeva za isplatu zateznih kamata (od podnošenja tužbe do isplate), zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja kao izvođača za isplatu građevinskih radova uključujući i naknadno izvedene radove, kojima je došlo do određenog odstupanja od projekta, a predmet protutužbenog zahtjeva je naknada štete zbog nedostatka na građevini.

U provedenom postupku u bitnome utvrđeno je:

- da je tužitelj kao izvođač sklopio s tuženikom kao naručiteljem ugovor o građenju broj 05/98/1D 23. svibnja 1998., kojim se obvezao izvesti građevinske radove na objektu tuženika (Poslovnom centru S. o.) za cijenu od 1,031.211,79 kn bez uključenog poreza na dodanu vrijednost,

- da je u ugovoru navedeno da će svako odstupanje u radovima utvrditi izvođač (tužitelj) i nadzorni inženjer te na temelju građevinske knjige izvršiti obračun prema stvarno izvršenim radovima,

- da je tužitelj izveo kao neophodne, opravdane i dodane radove tako da ukupna vrijednost svih stvarno izvedenih radova prema provedenom vještačenju Fakulteta u O. iznosi 1,466.639,45 kn prema cijenama iz 1998., uključujući i porez na dodanu vrijednost,

- da je tuženik bio upoznat sa svim potrebnim izmjenama projekta te ih je odobrio, odnosno za njih dao suglasnost, a riječ je i o tome da su ti radovi bili nužni te su pridonijeli stabilnosti građevine,

- da je objekt, pored ostalog, povišen za 20-30 cm u odnosu na projektno rješenje radi povezivanja sa kanalizacijom i sl.,

- da su sve izmjene upisane u građevinski dnevnik uz nadzor ovlaštenog inženjera kao nadzornog tijela,

- da je tuženik platio tužitelju 1,041.128,00 kn te je preostala razlika u iznosu 423.511,45 kn prema provedenom građevinskom vještačenju, time da je objekt prethodno uredno predan tuženiku 20. studenoga 1998.

Na osnovu izloženih odlučnih činjenica sudovi u postupku koji je prethodio reviziji prihvatili su dio tužbenog zahtjeva u iznosu 423.511,45 kn, što prihvaća i revizijski sud. S obzirom na ponovljene prigovore nedostatka pisanog oblika u odnosu na ugovor o izvođenju naknadnih radova, treba naglasiti kako je Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) u interesu stranaka zbog uobičajene složenosti predmeta ugovora o građenju propisao pisanu formu (čl. 630. st. 2. ZOO/91).

Kako svako odstupanje od ugovorenih radova predstavlja izmjenu ugovora, to je i za svaku takvu izmjenu propisana pisana forma (čl. 633. ZOO).

Međutim, i neformalno sklopljen ugovor može pod određenim pretpostavkama proizvoditi valjane učinke. U predmetnom slučaju to znači da okolnost da za naknade radove nije sklopljen formalni – pisani ugovor sama po sebi ne oslobađa naručitelja radova obveze na isplatu cijene tih radova, kao što to nije ni nužna posljedica izostanka naknadne pisane suglasnosti ovlaštene osobe.

Naknadna pisana suglasnost predstavlja osiguranje ustanovljeno u korist naručitelja radova kojega štiti od samovoljnog odstupanja izvođača od ugovora u pogledu vrste radova i njihove količine. Međutim, u predmetnom slučaju je utvrđeno da je tuženik kao naručitelj odobrio sve naknadno izvedene radove.

Također, i iz odredbe čl. 67. st. 2. ZOO/91 proizlazi da sve kasnije izmjene i dopune ugovora za čije se sklapanje zahtjeva pisani oblik moraju biti učinjene u pisanom obliku.

No, odredbom čl. 73. ZOO rečeno je da se i ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisana forma smatra pravovaljanim iako nije sklopljen u toj formi ako su ugovorne stranke izvršile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana očito ne proizlazi nešto drugo.

U predmetnom slučaju utvrđeno je da su stranke sklopile valjani ugovor o građenju u pisanom obliku te je utvrđeno da je tužitelj osim ugovorenih radova izveo i dodatne radove koji nisu obuhvaćeni pisanim ugovorom, no sa čijim izvođenjem se tuženik suglasio. Nalaganjem tuženiku da tužitelju isplati 423.511,45 kn sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su pravilno primijenili materijalno pravo.

Dakle, iako ne postoji tuženikova i izričita pisana suglasnost za izvedene radove, on se suglasio s dodatnim radovima koje je izveo tužitelj te su ispunjene pretpostavke o konvalidaciji ugovora kojemu nedostaje pisani oblik propisane odredbom čl. 73. ZOO/91.

U odnosu na protutužbeni zahtjev treba reći da je u provedenom postupku utvrđeno da tuženik o nedostacima nije pravodobno obavijestio tužitelja kao izvođača u smislu odredbi čl. 641. u vezi čl. 614. i 616. ZOO/91. Time je izgubio pravo i na naknadu štete jer naručitelj koji nije uredno i pravodobno obavijestio izvoditelja o nedostatku gubi pravo na naknadu štete budući da je pravodobna obavijest o nedostatku pretpostavka i za naknadu štete.

Konačno, u odnosu na onaj dio zahtjeva u koji je uključen i PDV treba reći da u graditeljskoj djelatnosti obveza obračuna poreza na dodanu vrijednost nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je ovjerena situacija o stvarno izvedenim radovima od strane nadzornog tijela. Zbog toga je pravilno novčana obveza tužitelja uvećana i za porez na dodanu vrijednost, pri čemu još treba reći da se u ovom predmetu ne raspravlja o pitanju zastare plaćanja poreza na dodanu vrijednost tužitelja kao obveznika poreza poreznom tijelu, dok su i zatezne kamate dosuđene zakonito u okviru postavljenog zahtjeva (od podnošenja tužbe).

Na osnovu svega izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao i oni na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Ujedno je na temelju odredbe čl. 155. ZPP valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Zagreb, 7. rujna 2016.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.