II Kž-569/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 569/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi opt. I. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. kolovoza 2008. godine, br. Kv-I-761/08 (K-Us-5/08) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. rujna 2008.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. I. G., ukida pobijano rješenje u odnosu na ovog optuženika i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. R. P., opt. I. G., opt. I. P., opt. A. P. i opt. J. P. na osnovi odredbe čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela primanja mita iz čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06-u daljnjem tekstu: KZ) i drugih.

Protiv toga rješenja žali se opt. I. G. po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalbe je osnovana.

S pravom ističe žalitelj da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz odredbe čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP s obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

II Kž 569/08

Naime, rješenjem suda prvog stupnja br. Kv-I-520/08 od 27. svibnja 2008. godine razdvojen je kazneni postupak protiv opt. I. G. i opt. S. S. od kaznenog postupka protiv ostalih optuženika s obrazloženjem da između kaznenih djela za koje se teret navedeni optuženici i kaznenih djela za koje se terete ostali optuženici ne postoji međusobna veza i isti dokazi.

Unatoč tome, u pobijanom rješenju razlozi za produljenje pritvora protiv žalitelja po osnovi odredbe čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, dakle zbog posebno teških okolnosti kaznenog djela, obrazlažu se sumarno kao i za ostale optuženike uz naglašavanje „nesporne važnosti i značaja Hrvatskog fonda za privatizaciju (u daljnjem tekstu: HFP) u gospodarskom životu Republike Hrvatske, te uloge optuženika u inkriminiranim aktivnostima i činjenici da su obnašali određene funkcije u HFP, te da su te funkcije zloporabili počinivši „mnoge nepravilnosti i lažno prezentirajući zakonitost potrebnih radnji s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi“, da bi se zaključilo kako „ovakav razlog ujedno predstavlja upravo onaj individualni razlog u odnosu na predmetne optuženike koji je razlogom za produljenje pritvora iz navedene osnove“.

Da bi se odredio ili produljio pritvor iz bilo koje pritvorske osnove koje propisuje odredba čl. 102. st. 1. ZKP, pa tako i u odnosu na pritvorsku osnovu iz točke 4. st. 1. čl. 102. ZKP, potrebno je da uvjeti koje zakon propisuje budu precizno i jasno određeni u odnosu na svakog okrivljenika ponaosob.

Kada je riječ o pritvorskom uvjetu iz odredbe čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, onda rješenje o određivanju ili produljenju pritvora mora sadržavati i objašnjenje o tome koje su to posebno teške okolnosti kaznenog djela, a koje prelaze uobičajene okolnosti pod kojima je to djelo izvršeno. Pri tome se moraju navesti radnje kojima je određeno djelo koje se optuženiku stavlja na teret počinjeno i u čemu se sastoje posebno teške okolnosti ukoliko se one odnose na samu radnju izvršenja djela, a ako se odnose na druge okolnosti onda razloge zbog kojih su te okolnosti posebno teške. I u jednom i u drugom slučaju treba posebno teške okolnosti djela cijeniti i u odnosu na one okolnosti koje inače predstavljaju zakonska obilježja određenog kaznenog djela.

S obzirom da pobijano rješenje ne sadrži neophodne razloge za produljenje pritvora protiv optuženika, valjalo je žalbu prihvatiti i pobijano rješenje ukinuti, u odnosu na opt. I. G., te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će postupiti po uputi iz ovoga rješenja i donijeti novo rješenje koje će biti na zakonu zasnovano. Pri tome sud će posebnu pažnju posvetiti činjenici da za daljnju opstojnoj pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a postojanje osnovane sumnje kako je utvrđeno za pravomoćnost optužnice nije dostatna te da bi se, nakon stanovitog proteka vremena, opravdao pritvor po toj pritvorskoj osnovi potrebno je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava i zauzetim stavovima Ustavnog suda Republike Hrvatske, u takvim slučajevima razmotriti postojanje dva uvjeta za njegovu daljnju primjenu. To su a) je su li razlozi da ga opravdavaju i dalje i dalje „relevantni i dostatni“, te b) jesu li sud u vođenju postupka iskazala „posebnu marnost“, te samo u slučaju ako su oba ova uvjeta ispunjena razdoblje provedeno u pritvoru može se smatrati razboritim. U propitivanju ovih uvjeta sud će morati posebnu pažnju posvetiti činjenici da je pritvor poseban procesni instrument sa strogo određenim ciljem i da nikada ne smije predstavljati „kaznu“ prije nego li je krivnja optuženika utvrđena.

II Kž 569/08

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. rujna 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Damir Kos, v.r.