I Kž-1049/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-1049/93-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr.Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr.Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i sudske savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K. M., zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 27. listopada 1993. g. K-65/93, u sjednici održanoj 5. listopada 1994., saslušavši zamjenika Državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Baldu

p r e s u d i o je:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. K. M. kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je opt. K. M. krivim zbog kriv. djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, te mu je po čl. 47. st. 1. i čl. 48. st. 1.OKZRH izrečena uvjetna osuda i primjenom čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 3. 0KZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, s rokom kušnje od 2 godine, te pod daljnjim uvjetom da je dužan podvrgnuti se obaveznom liječenju alkoholičara na slobodi u trajanju od 2 godine.

Po čl. 90. st. 1. u vezi čl. 87. st. 2. ZKP optuženik je obvezan na naknadu troškova krivičnog postupka u iznosu od 354.706 HRD, te na platež paušala u iznosu od 5.000 HRD.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženik.

Državni odvjetnik je podnio žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji i predložio da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora i sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara u ustanovi za izvršenje kazne, ili da se optuženiku utvrdi kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona, te predložio da se pobijana presuda preinači i on oslobodi optužbe.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se uvaži žalba državnog odvjetnika, a da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, koja žalbena osnova posebno i nije obrazložena, a ispitujući pobijanu presudu i u vezi istaknute žalbene osnove, ovaj sud takvih povreda nije našao.

Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede krivičnog zakona.

Optuženik smatra da u njegovim radnjama nisu sadržana obilježja krivičnog djela razbojništva za koje je oglašen krivim jer da se na njegovoj strani nije radilo o ozbiljnoj prijetnji i da to prijetnja češljem i ne može biti.

Suprotno toj žalbenoj tvrdnji, a kao što je to već ispravno ocijenio sud prvog stupnja, u okolnostima - kada optuženik, nakon što su iz prodavaonice izašli ostali kupci, traži od prodavačice N. B. novac, jer da ima nož u ruci, a pritom vadi desnu ruku iz džepa, ali kako ju je spustio iza pulta prodavačica nije vidjela što drži u ruci, te mu je predala sav novac iz registar kase - i nije odlučno da optuženik nije imao nož u ruci, već češalj, jer to prodavačica N. B. uplašena od njegovih prijetnji i stoga što je pult zaklanjao optuženikovu desnu ruku nije mogla primijetiti. No bitno je da je ona izraženu prijetnju shvatila ozbiljno i da je to optuženik htio, te da je upravo pod utjecajem te prijetnje predala optuženiku novac.

Obzirom na to s pravom je sud prvog stupnja zaključio da se u ovom slučaju radi o kriv. djelu razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH.

Neosnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o krivičnoj sankciji.

Naime, imajući u vidu optuženikov prijašnji život i njegovu dosadašnju neosuđivanost, osobne prilike i narušeno zdravlje, zatim bitno smanjenu uračunljivost kod počinjenja djela, držanje nakon počinjenog krivičnog djela, te da je oduzeti novac vraćen oštećenici, tada i ovaj sud nalazi da će u ovom slučaju i upozorenje uz prijetnju kaznom dovoljno utjecati na optuženika da više ne čini krivična djela, a nema potrebe niti da se utvrđuje kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o krivičnoj sankciji, jer je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 369. ZKP u pogledu odluke o krivičnoj sankciji našao da je sud prvog stupnja prilikom odabira vrste i visine krivične sankcije vodio računa o svim okolnostima iz č1. 37. OKZRH, te optuženiku izrekao primjerenu krivičnu sankciju koja odgovara težini djela i stupnju krivične odgovornosti optuženika, te će se njome postići svrha kažnjavanja, a isto tako je pravilno optuženiku odredio i drugi uvjet, odnosno da se podvrgne obaveznom liječenju alkoholičara na slobodi za vrijeme od 2 godine.

Zbog svih iznesenih razloga trebalo je o podnesenim žalbama presuditi kao u izreci (č1. 374. ZKP).

U Zagrebu, 5. listopada 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana,v.r.

Dr.Novoselec Petar,v.r.