I Kr-45/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Neve Šibl, Vesne Vrbetić i Zlate Lipnjak- Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. R. zbog kaznenog djela iz čl. 127. st. 2. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2000. br. K-19/93 (Kv-I-41/00), u sjednici održanoj 11. svibnja 2000.,
Legislator headnote
AI generatedI Kr-45/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Kv-I-476/98 (K-19/93) od 12. travnja 1999. godine M.R. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci zbog kaznenih djela iz čl. 127. st. 1. i 2. KZRH i čl. 125. st. 1. KZRH, u koju kaznu mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 30. studenog do 21. prosinca 1992., te na izdržavanju kazne od 16. srpnja 1998. godine pa nadalje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr-45/00-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Neve Šibl, Vesne Vrbetić i Zlate Lipnjak- Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. R. zbog kaznenog djela iz čl. 127. st. 2. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2000. br. K-19/93 (Kv-I-41/00), u sjednici održanoj 11. svibnja 2000.,
r i j e š i o j e :
Odbija se zahtjev os. M.R. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Kv-I-476/98 (K-19/93) od 12. travnja 1999. godine M.R. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci zbog kaznenih djela iz čl. 127. st. 1. i 2. KZRH i čl. 125. st. 1. KZRH, u koju kaznu mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 30. studenog do 21. prosinca 1992., te na izdržavanju kazne od 16. srpnja 1998. godine pa nadalje.
Nakon pravomoćnosti te presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem ističe, da je došlo do pogoršanja materijalne situacije njegove obitelji, kćer R. rođena 1991. godine da se teško razbolila od kronične bronhijalne astme, a 1995. godine rođeno mu je i drugo dijete, sin J., što sve predstavlja dodatno opterećenje za njegovu suprugu. Ujedno ističe, da je nositelj Spomenice Domovinskog rata 1990.-1992. godina pa smatrajući da su istaknute okolnosti nove okolnosti predlaže, da se njegov zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne prihvati.
Zahtjevu je priložio izvadak iz Matice rođenih za J.R. rođenog 1995. godine, preslik Spomenice Domovinskog rata, potvrdu da je sudjelovao u Domovinskom ratu i da je bio pripadnik profesionalnog sastava vojne pošte … u P.
Dostavljajući svoj obrazloženi prijedlog, Županijski sud u Zagrebu je predložio, da se zahtjev osuđenika odbije, a negativni su i prijedlozi županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.
Zahtjev nije osnovan.
Okolnosti koje se tiču pogoršane materijalne situacije u obitelji osuđenika ne mogu predstavljati osnov za izvanredno ublažavanje kazne, jer se radi o okolnostima koje redovito nastupaju nakon odlaska na izdržavanje kazne nekog člana obitelji koji je pridonosio uzdržavanju obitelji.
Osim toga, u konkretnom slučaju iz izvješća Centra za socijalni rad proizlazi, da osuđenik ni do odlaska na izdržavanje kazne nije posjećivao pažnju svojoj obitelji a niti je doprinosio njezinom uzdržavanju, budući da nije ni živio u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom i djecom, a u poboljšanje tih odnosa supruga izražava ozbiljnu sumnju.
Okolnost pak, da je osuđenik bio u Hrvatskoj vojsci i na bojištima za vrijeme Domovinskog rata, isticana je već tijekom prvostupanjskog postupka i bila je dakle poznata sudovima kod izricanja presude pa i nije nova okolnost.
Slijedom iznijetog proizlazi, da nije udovoljeno zakonskim uvjetima iz čl. 414. ZKP za izvanredno ublažavanje kazne, pa je zahtjev osuđenika trebalo odbiti, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97.
U Zagrebu, 11. svibnja 2000.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Katušić-Jergović v.r.
Katica Jelić v.r.