Gž-1620/2012-2 · Županijski sud u Rijeci
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja RI-STAN d.o.o iz Rijeke, Šetalište A. K. Miočića 2, zastupan po punomoćnici Nadi Badurini odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika SĐ iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3531/2011 od 14. prosinca 2011. godine, dana 27. rujna 2013. godine
Legislator headnote
AI generatedGž-1620/2012-2 · Županijski sud u Rijeci: U pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utrošenu hladnu vodu sud se poziva na čl. 6. i čl. 7. Pravilnika o opskrbi vodom i izvedbi vodovodne mreže s vodovodnim priključcima (Sl. 25/94) temeljem kojih bi tuženik kao potrošač bio u obvezi plaćati utrošenu vodu prema stanju sa ugrađenog vodomjera za predmetni stan.
Full text
Poslovni broj Gž-1620/2012
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja RI-STAN d.o.o iz Rijeke, Šetalište A. K. Miočića 2, zastupan po punomoćnici Nadi Badurini odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika SĐ iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3531/2011 od 14. prosinca 2011. godine, dana 27. rujna 2013. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3531/2011 od 14. prosinca 2011. godine.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.121,47 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa navedenog u izreci presude do isplate po stopi od 14% godišnje od dospijeća do 30. lipnja 2011.g a od 01. srpnja 2011.g. do isplate po stopi od 12% odnosno po stopi koja se određuje uvećanjem za 5%-tnih poena eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu te da mu nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.310,00 kn, sve u roku od 8 dana.
Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 4.107,28 kn.
Protiv citirane odluke žalbu podnosi tuženik ne pozivajući se izrijekom na neki od žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13; u nastavku teksta ZPP).
Iako tuženik navodi da žalbu podnosi na presudu i rješenje, sadržajno žalbom pobija samo presudu suda prvog stupnja kojom mu je naloženo plaćanje utužene tražbine i troškova postupka.
Ne konkretizira žalbeni prijedlog.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Predmet postupka je zahtjev tužitelja s osnova dugovanja tuženika iz objedinjene naplate troškova stanovanja za razdoblje od mjeseca siječnja do prosinca 2009.g. i to za potrošnju hladne vode i za najamninu – nužni smeštaj u istom periodu, te za čistoću-odvoz otpada prema računu za prosinac 2009.g. sve za stan u zgradi u [adresa], u [adresa]. Tijekom postupka tužitelj je povukao tužbu za iznos od 4.107,28 kn koji se odnosi na dugovanje s osnova komunalne i vodne naknade te na dio naknade za potrošenu hladnu vodu.
Uvidom u dokumetaciju u spisu sud prvog stupnja utvrđuje da što se tiče potrošnje hladne vode, tužitelj je tuženiku smanjio troškove potrošnje sa ovoga osnova na način da je isti dužan platiti predmetnu potrošnju u količini koju je prijavio po individualnom vodomjeru bez naknadno raspoređene razlike hladne vode. Utvrđenje je suda da je tuženik imao pravo na subvenciju dijela troškova stanovanja u utuženom razdoblju od siječnja do studenog 2009.g. pa je sukladno tome i oslobođen plaćanja troškova stanovanja i to 10 m3 hladne vode mjesečno kao i plaćanja naknade za odvoz smeća, komunalne i vodne naknade te mu je smanjena naknada za najamninu od 50 %. Kako u mjesecu prosincu tuženik nije obnovio zahtjev za subvenciju troškova stanovanja, to ga tužitelj tereti za ukupnu potrošnju vode, najamninu i čistoću – odvoz otpada za mjesec prosinac 2009.g.
Daljnje je utvrđenje suda da je tužitelj dokazao osnovanost svoga zahtjeva temeljem kojeg je tuženik kao korisnik stana na adresi u [adresa] u obvezi platiti utuženo potraživanje jer nije dokazao da bi od te obveze bio oslobođen.
Vezano za dio tužbenog zahtjeva odnosećeg na najamninu sud prvog stupnja utvrđuje da je visina zaštićene najamnine koju je dužan plaćati tuženik kao korisnik predmetnog stana određena Ugovorom o najmu stana sklopljenog sa Gradom Rijeka koji kao vlasnik stana može dodijeljivati stanove putem liste prioriteta na korištenje. Sud utvrđuje da visinu najamnine, koja ovisi o kategoriji stana, određuje Poglavarstvo Grada Rijeke a izračun visine zaštićene najamnine utvrdila je i Vlada RH Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (NN 40/79).
U pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utrošenu hladnu vodu sud se poziva na čl. 6. i čl. 7. Pravilnika o opskrbi vodom i izvedbi vodovodne mreže s vodovodnim priključcima (Sl. 25/94) temeljem kojih bi tuženik kao potrošač bio u obvezi plaćati utrošenu vodu prema stanju sa ugrađenog vodomjera za predmetni stan.
U odnosu na dugovanje sa osnova čistoće-odvoza otpada sud primijenjuje odredbe Odluke o komunalnom redu (Sl. 18/03, 51/56, 6/08) koja se temelji na Zakonu o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09 i 49/11).
Na temelju takvog utvrđenja sud nalaže tuženiku isplatu utuženog dugovanja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok odluku o parničnom trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.
U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
Jednako tako nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Ovo je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a pa se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja.
Uvažavajući tuženikovo loše zdravstveno stanje na koje upućuje u svojoj žalbi, treba reći da su njegovi uopćeni žalbeni navodi potpuno irelenantni te nisu od utjecaja na zakonitost niti pravilnost pobijane presude. Žalbenim navodima tuženik zapravo izražava svoje nezadovljstvo radom državnih institucija te ističe svoju nemoć i loše zdravstveno stanje pri čemu ne isitče niti jedan relevantan žalbeni razlog, radi čega se njgova žalba ukazuje neosnovanom.
Radi navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci, dana 27. rujna 2013. godine
S U T K I NJ A
Branka Ježek Mjedenjak
OPĆINSKOM SUDU U RIJECI
Vraćamo vam spis s šest (6) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.