IV Kž-15/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-15/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. D. D. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 298. st. 1. KZ, odlučujući o žalbama okr. D. D. i Z. D., podnijetih protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 7. siječnja 1999. godine, br. Kv-4/99 (Kio-182/98), u sjednici održanoj dana 23. veljače 1999. godine,

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se kao nepravodobna žalba okr. D.D.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okr. Z.D.

O b r a z l o ž n j e

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, temeljem čl. 190. st. 3. ZKP/97, je određeno provođenje istrage protiv okr. D.D. i Z.D. zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz čl. 298. st. 1. KZ, na način, u vrijeme i mjestu opisano u izreci tog rješenja.

Protiv tog rješenja podnijeli su zajedno žalbu okr. D.D. i Z.D., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije zahtjev državnog odvjetnika za provođenje istrage protiv njih.

Žalba okr. D.D. je nepravodobna a žalba okr. Z.D. je neosnovana.

Prema podacima spisa predmeta (list, br. 1048 poleđina) okr. D.D. je pobijano rješenje uredno uručeno 10. siječnja 1999. godine. Kako je zakonski rok za žalbu protiv pobijanog rješenja tri dana (čl. 396. st. 2. ZKP/97), kako je i dana strankama pravilna uputa o tome u pobijanom rješenju, to je okr. D.D. pravodobno mogla podnijeti žalbu protiv pobijanog rješenja najkasnije istekom dana 13. siječnja 1999. godine (srijeda).

Međutim, iz podataka spisa predmeta (list br. 1050) proizlazi da je okr. D.D. podnijela žalbu protiv pobijanog rješenja preporučeno na pošti u V. 14. siječnja 1999. godine kada se smatra podnesenom i sudu (čl. 82. st. 3. ZKP/97), pa je očito žalbu podnijela nakon isteka zakonom propisanog roka, te je o njezinoj žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

Nije u pravu okr. Z.D. da ne stoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo iz čl. 298. st. 1. KZ, te stoga i nema zakonskih uvjeta za provođenje istrage protiv njega za to kazneno djelo. Suprotno tome, okr. Z.D. je sam izjavio u obrani kod istražnog suca (list, br. 983) da je, skupa s okr. D.D., za okr. D.P. (protiv kojeg se također istraga provodi zbog kaznenog djela iz čl. 298. st. 2. KZ), tijekom lipnja i srpnja 1998. najmanje dva puta provezao dio robe preko carinske crte Republike Hrvatske bez carinskog nadzora (dva kufera robe, a prethodno nije znao o kojoj se robi radi), a okr. D.D. je u obrani kod istražnog suca (list spisa, br. 987) izjavila kada je carinik pitao ih imaju li što cariniti, okr. Z.D. je rekao da imaju samo osobne stvari.

Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se provodi istraga i protiv okr. D.P. i dr. da je na istaknuti način, po okr. Z.D., te još drugim osobama koje je za to angažirao, provezao preko carinske crte Republike Hrvatske razne robe u vrijednosti 479.500,00 kn bez plaćanja carinskih i drugih davanja.

Slijedom istaknutog, a imajući u vidu da je odredbom čl. 325. Carinskog zakona ("Narodne novine", br. 53A/91 do 60/98) rečeno: "Putnik mora pri prelasku carinske crte prijaviti i na zahtjev carinskog radnika pokazati sve stvari koje nosi sa sobom", a odredbom čl. 327. istog Zakona je rečeno: "Stvari koje putnik ne prijavi do časa kad ga carinski radnik pozove da pokaže svoju osobnu prtljagu i robu smatraju se neprijavljenima", to se mora zaključiti da izbjegava mjere carinskog nadzora (zakonsko obilježje kaznenog djela iz čl. 298. st. 1. KZ) svaki onaj putnik koji, pri prelasku carinske crte, ne prijavi carinskom djelatniku robu koju ima za carinjenje, neovisno od toga prelazi li carinsku crtu na legalno označenom carinskom prijelazu, skriva li ili ne robu, te je li ga carinski djelatnik, prethodno pitao ili ne, ima li robu za carinjenje i je li izvršio prijegled robe, te stoga i stoji osnovana sumnja da je okr. Z.D. počinio kazneno djelo iz čl. 298. st. 1. KZ, čime je i ostvaren zakonski uvjet za provođenje istrage protiv njega za to kazneno djelo, kako je to pravilno i odlučeno pobijanim rješenjem.

Razumije se da će tijekom istrage biti potrebno provesti odgovarajuće dokaze u vezi postupanja okr. Z.D. a prije svega ispitivanje okr. D.P., te i druge dokaze pravno relevantne za odluku ima li mjesta optuženju okr. Z.D. za kazneno djelo iz čl. 298. st. 1. KZ ili pak obustavi istrage protiv njega za to djelo, čime će se provjeriti i dati odgovori na sve prigovore koje okr. Z.D. s tim u vezi ističe u žalbi.

Slijedom istaknutog i trebalo je o žalbi okr. Z.D., temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. veljače 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Milan Gudelj v.r.