Revr-1356/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1356/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. C. iz B., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. P. i L. Z., iz Z., protiv tuženice dr. Z. B. M., vlasnice ordinacije B., koja je zastupana po punomoćnici V. J., odvjetnici u B. radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-761/2013-3 od 8. svibnja 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-155/2012-17 od 28. rujna 2012., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2017.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženici dr. Z. B. M., vlasnici ordinacije B., da isplati tužiteljici J. C. iznos od 11.228,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja teče:

- na iznos od 9.978,00 kn od 1. srpnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.250,00 kn od 1. lipnja 2011. g. do isplate,

sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženica je dužna tužiteljici naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.562,850 kn u roku od 8 dana.“

Drugostupanjskom presudom uvažena je žalba tuženice i preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-155/2012-17 od 28. rujna 2012. na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 9.237,50 kuna u roku 8 dana.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, navodeći da istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), jer odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da potvrdi prvostupanjsku presudu podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju (tzv. izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji koju podnosi temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U predmetnoj reviziji tužiteljica postavlja pitanja:

„Da li se prijenosom ugovora o radu na novog poslodavca, prenosi i primjena kolektivnih ugovora koji su se primjenjivali prije prijenosa ugovora o radu i da li radnik i poslodavac mogu ugovoriti primjenu kolektivnog ugovora, bez obzira da li se taj KU primjenjuje na poslodavca i radnika, dakle da li u ugovornom odnosu iz radnog odnosa stranke mogu slobodno ugovoriti primjenu nekog kolektivnog ugovora, te da li takva ugovorna odredba obvezuje radnika i poslodavca?“

Iako tužiteljica postavlja materijalnopravno pitanje, u samoj reviziji nije navedeno zbog čega bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se u reviziji ukazuje na eventualno drugačiju praksu drugih drugostupanjskih sudova. Naime, revident u reviziji mora navesti broj pojedine sudske odluke i drugostupanjske sudove koji su donijeli odluke u kojima je zauzeto drugačije pravno shvaćanje od pobijanog.

Cijeneći sadržaj postavljenog pitanja kao i sadržaj cjelokupne revizije ovaj sud zaključuje kako je predmetna revizija sastavljena kao redovna revizija u kojoj tužiteljica obrazlaže zbog čega smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Kako u predmetnoj reviziji nisu određeno navedeni razlozi zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to predmetna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži sve ono što je u skladu s odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP-a revident bio dužan navesti u reviziji, pa je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 14. veljače 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.