Rev-42/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 42/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz Đ., koga zastupa P. S., odvjetnik u Đ., protiv tuženice D. G. iz Đ., koju zastupa L. K.-S., odvjetnica u V., radi isplate novčane naknade, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Koprivnici od 4. lipnja 2002. godine, br. Gž 650/02-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Đurđevcu od 22. veljače 2002. godine, br. P 48/93-102, u sjednici održanoj dana 21. siječnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužiteljeva revizija protiv rješenja Županijskog suda u Koprivnici od 23. svibnja 2001. godine, br. Gž 651/01, kao nedopuštena, a kojim rješenjem je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda od 23. siječnja 2001. godine, br. P 48/93-69, kojim je određeno brisanje upisa privremene mjere zabilježbe zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina upisanih u zk.ul.br. 2045 k.o. Đ.

Prvostupanjski sud je u razlozima svoje odluke naveo da je u konkretnom predmetu revizija izjavljena protiv rješenja kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda, a kojim je određeno brisanje privremene mjere, koja pak privremena mjera se određuje prema pravilima Ovršnog zakona. Dalje se navodi u razlozima te odluke da je čl. 12. Ovršnog zakona propisano da u ovršnom postupku revizija nije dopuštena.

Takvo pravno stajalište zauzeo je i drugostupanjski županijski sud prije navedenom svojom odlukom.

ena

Povodom tužiteljeve žalbe protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbač prije spomenuta njegova revizija, drugostupanjski sud je žalbu ocijenio neosnovanom, te je potvrdio prvostupanjsko rješenje o odbacivanju revizije.

Protiv tog rješenja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku – ZPP.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Pravilno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova, budući da se radi o reviziji izjavljenoj protiv rješenja kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda o brisanju privremene mjere koja se određuje prema pravilima ovršnog zakona, da u smislu odredbe čl. 12. toga zakona u takvom postupku revizija nije dopuštena.

Neosnovano je pravno stajalište tužitelja izraženo u reviziji da je predmetna odluka donijeta u parničnom postupku, pa da je stoga revizija dopuštena.

Takvo pravno stajalište tužitelja nije osnovano.

Sve kad bi se, međutim, u konkretnom slučaju trebala primijeniti pravila parničnog postupka za ocjenjivanje o dopustivosti revizije, tužitelj se upućuje na odredbu čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku po kojoj stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojima je postupak pravomoćno završen.

Rješenje drugostupanjskog suda protiv kojeg tužitelj u konkretnom predmetu izjavljuje reviziju postupak nije pravomoćno završen, pa prema tome ni prema pravilima parničnog postupka u konkretnom slučaju revizija ne bi bila dopuštena.

Iz navedenih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 21. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.