IV Kž-72/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 72/12-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog N. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja T. „D. M. C.“ d.o.o., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. listopada 2012., broj 6-II-Kv-1179/12-3 (Kio-318/11), u sjednici održanoj dana 23. travnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja T. „D. M. C.“ d.o.o. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 22. listopada 2012. godine, broj broj 6-II-Kv-1179/12-3 (Kio-318/11), povodom neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja T. „D. M. C.“ d.o.o., protiv osumnjičenog N. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj, po punomoćnici S. A., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsko rješenje, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, iz postojećih podataka u spisu i priložene dokumentacije ne proizlazi osnovana sumnja da bi I osumnjičeni N. B., kao odgovorna osoba u pravnoj osobi trgovačko društvo „H.“ d.o.o. i II osumnjičena pravna osoba trgovačko društvo „H.“ d.o.o. počinili

IV Kž 72/12-3

kazneno djelo za koja ih se tereti istražnim zahtjevom, pa je osnovano prvostupanjski sud odbio istražni zahtjev protiv njih kao neosnovan.

Nije u pravu žalitelj kada navodi da su razlozi pobijanog rješenja nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, pa da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97, budući je prvostupanjski sud u svom rješenju za svoju odluku naveo jasne i valjane razloge, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se poziva žalitelj. U odnosu na žalbeni navod da pobijano rješenje nije donijeto u roku iz članka 190. stavak 3. ZKP/97, žalitelju se napominje da se ne radi o prekluzivnom roku, zbog čega rješenje nije nezakonito.

Isto tako, protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je na temelju dokumentacije i podataka koji se nalaze u spisu, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

Nije u pravu žalitelj kada navodi da predajom bianco zadužnice njen izdavatelj prikazuje da u tom trenutku na računu trgovačkog društva postoji dovoljno sredstava za naplatu potraživanja, budući obveza plaćanja osumnjičenika ne nastupa u tom trenutku već dospijećem neke buduće tražbine. Sporna zadužnica izdana je u ..., dok djelomično nenaplaćene fakture imaju datum knjiženja ..., ... i ..., iz čega se može zaključiti da je između trgovačkog društva oštećenika kao tužitelja i trgovačkog društva osumnjičenika, u međuvremenu postojalo uredno poslovanje. Također, iz ispisa otvorenih stavki proizlazi da su sporne fakture djelomično plaćene, jer je ukupna vrijednost isporučene robe iznosila 479.972,40 kuna, dok oštećeni kao tužitelj u istražnom zahtjevu navodi iznos od 291.958,08 kuna. U svom iskazu pred istražnim sucem osumnjičenik N. B. navodi da je izdao bianco zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kuna jer se radilo o isporuci robe u vrijednosti preko 100.000,00 kuna, što svakako traži izdavanje mjenice, nakon čega mu je oštećenik kao tužitelj izdao robu koju mu je osumnjičenik djelomično platio dok je jedan dio duga ostao nepodmiren budući je njegovo trgovačko društvo imalo nepodmirenih dugovanja zbog kojih se je našlo u poslovnim teškoćama. Također je naveo da je kontaktirao oštećenika i odvjetnički ured koji ga zastupa te je predlagao prepuštanje oštećeniku kao tužitelju potraživanja koja je T. „H. „ d.o.o. imalo prema drugima, sa čime se punomoćnica oštećenika kao tužitelja prvotno načelno složila. Još je iskazao da je njegovo trgovačko društvo u stečaju, a oštećenik se prijavio u stečajnu masu u kojoj se nalazi nekretnina od 137 m[2] , uređen poslovni prostor, potraživanje prema tvrtki „M.“ d.o.o. te prema bolnici u P. u vrijednosti od 350.000,00 kuna kao i pokretnine.

Kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. KZ/97 čini odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu lažnim prikazivanjem činjenica dovede nekoga u zabludu i time ga navede da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi.

Imajući u vidu sve navedene okolnosti, čak neovisno o činjenici da li je poslovna suradnja između osumnjičenika i njegovog trgovačkog društva i oštećenika kao tužitelja trajala od ranije, u konkretnom slučaju nisu se ispunila objektivna niti subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. KZ/97. Osumnjičenik je podmirio dio duga oštećeniku kao tužitelju, kontaktirao ga i nudio mu prepuštanje svojih potraživanja, iz čega proizlazi da u

IV Kž 72/12-3

trenutku zaključenja posla nije postupao s prijevarnom namjerom, već da je preostali dug rezultat poslovnih teškoća u kojem se našlo trgovačko društvo osumnjičenika, zbog čega se u ovom slučaju radi o imovinskopravnom odnosu koji je predmet rješavanja u građanskom postupku.

Kako žalbom oštećenika kao tužitelja nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, a niti su u rješenju počinjene povrede iz članka 398. stavak 4. ZKP/97 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 398. stavak 3. ZKP/97 riješeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 23. travnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.