I Kr-17/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-17/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog, Erike Kocijančić, mr. sci. Branka Zmajevića i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Z. L., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenim s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 02. siječnja 2003. godine, broj: KV-I-589/02, u kaznenom predmetu broj: K-299/97, u sjednici održanoj 10. travnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. Z.L. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 08. prosinca 1998. godine, broj: Kž- 394/98, kojom je, u pravnoj oznaci djela i u kaznenim sankcijama preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu od 21. svibnja 1998. godine, broj: K-299/97, Z.L. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ-a i na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne putem branitelja V.M., odvjetnika u Z. U zahtjevu, osim osporavanja pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, navodi da je osuđenik na izdržavanju kazne primjerenog ponašanja, da je sada star 41 godinu, da prije nije bio osuđivan, te da su mu roditelji u međuvremenu teško oboljeli. Smatra da su to okolnosti iz čl. 414. ZKP koje su se pojavile nakon pravomoćnosti presude odnosno koje su postojale u vrijeme izricanja presude ali se za njih nije znalo, a očito bi sve dovele do blaže osude.

Županijski sud u Zagrebu, kao prvostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 416. st. 4. ZKP obavio je potrebne izvide, te dostavio zahtjev osuđenika ovom Vrhovnom sudu, s prijedlogom da se odbije. Negativno mišljenje o zahtjevu dalo je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u podnesku od 14. ožujka 2003. godine, broj: KR-DO-112/03, s prijedlogom da se zahtjev odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Prije svega, navodi osuđenika u odnosu na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, njegovog primjerenog ponašanja na izdržavanju kazne, te starosna dob nisu okolnosti u smislu odredbe čl. 414. ZKP, pa se na temelju njih ne može udovoljiti zahtjevu.

Okolnost da su u međuvremenu oboljeli optuženikovi roditelji, jeste, doduše, nova okolnost, ali nije takvog značaja da bi opravdavala izvanredno ublažavanje kazne. Naime, iz dokumentacije priložene spisu vidljivo je da je stanje optuženikovog oca, nakon liječenja zadovoljavajuće, praktički uredno hoda (list 273), te obavlja i lakše poslove oko kuće (list 280). Što se tiče pak zdravstvenog stanja njegove majke, iz priloženog radiološkog nalaza ne proizlazi njezino teško narušeno zdravstveno stanje (list 274). Osim toga, iz izvješća Centra za socijalnu skrb D. S. proizlazi da oni žive sami, posjeduju obiteljsku kuću i obrađuju vrt, a osim optuženika (sina), imaju i kćerku, koja, iako ima i svoju obitelj – supruga i dvoje djece, ipak u slučaju potrebe može pomoći i roditeljima.

Na temelju svega navedenog nedvojbeno je da u ovom predmetu nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne iz odredbe čl. 414. ZKP, pa je na temelju odredbe čl. 416. st. 6. rečenica prva ZKP zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 10. travnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.