Rev-x-393/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

-

Broj: Rev-x 393/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice Lj. M. iz B. G., i drugotužitelja M. K. iz B. G., oboje zastupanih po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Ž., protiv tuženika Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Županji, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotužiteljice Lj. M. protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1782/07-2 od 27. siječnja 2010., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Županji poslovni broj P-901/05-37 od 24. travnja 2007., u sjednici održanoj 30. lipnja 2010.

r i j e š i o j e:

Revizija prvotužiteljice Lj. M. protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1782/07-2 od 27. siječnja 2010. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski sud u Županji rješenjem poslovni broj P-901/05-37 od 24. travnja 2007. odbacio je kao nedopuštenu reviziju prvotužiteljice podnesenu protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1409/06-3 od 21. veljače 2007. kojom presudom je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P- 901/05-30 od 30. siječnja 2006.

Županijski sud u Vukovaru rješenjem poslovni broj Gž-1782/07-2 od 27. siječnja 2010. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje o odbačaju revizije.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnijela prvotužiteljica zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. točka 1. i 3. u vezi s čl. 400. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, dalje ZPP). Predlaže ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i nastaviti postupak po reviziji kao dopuštenoj.

Revizija protiv pravomoćnog rješenja o odbačaju revizije je uvijek dopuštena po čl. 400. st. 2. ZPP, pa je ovaj sud ispitao osnovanost revizije.

Rješenje je ispitano po čl. 382. st. 1. i čl. 400. st. 1. i 2. ZPP u dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenim u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP.

Ispitavši rješenje po službenoj dužnosti ovaj sud je našao da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP.

Nije ostvaren ni revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljica. Izreka drugostupanjskog rješenja je jasna i razumljiva a u obrazloženju su navedeni neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama. Ni sama revidentica, osim što se općenito pozvala na ovaj revizijski razlog, ne navodi u čemu se sastoji nejasnoća pobijanog rješenja.

Rješenjem je odbačena revizija uz obrazloženje da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 56.666,66 kuna, pa dakle ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna propisan kao vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije po čl. 382. st. 1. ZPP. Ovakvo rješenje je zakonito, ali djelomično zbog drugih razloga, a ne onih navedenih u obrazloženju rješenja.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu u imovinskopravnom sporu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP. Stranke mogu podnijeti reviziju i ako je tako propisano posebnim zakonom.

Pobijanim dijelom presude odbijen je zahtjev dva tužitelja za naknadu za korištenje nekretnine u ukupnom iznosu 170.000,00 kuna. Odlučeno je dakle o djeljivoj tražbini s dvije osobe na vjerovničkoj strani, pri čemu presudom nije navedeno za koji iznos je odbijen pojedini od tužitelja. Sud je doduše mogao odbiti tužiteljicu s dijelom zahtjeva koji otpada na nju po čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09), ali to nije učinio. Od te činjenice treba poći pri ocjeni o vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela presude za svakoga od revidenata.

Prema odredbi čl. 41. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika potraživanje se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno. Veličina dijela koji potražuje svaki pojedini vjerovnik djeljive obveze utvrđuje se voljom stranaka ili proizlazi iz zakona ili pravomoćne odluke suda, odnosno koje druge vlasti. Presudom u ovom slučaju nije određena veličina dijela tražbine za koji je odbijen svaki pojedini vjerovnik. S obzirom na to da se revizijom dvaju tužitelja pobija pravomoćna odluka o zahtjevu za isplatu 170.000,00 kuna, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na svakog revidenta iznosi 85.000,00 kuna, dakle ne prelazi 100.000,00 kuna.

Zato je revizija odbačena kao nedopuštena pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava te odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

Tužiteljica doduše osnovano navodi da je vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe bila iznad vrijednosti koja je u tom trenutku bila zakonom propisana kao uvjet za podnošenje revizije (čl. 382. ZPP). Nakon podnošenja tužbe izmijenjen je vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 112/99). Po toj odredbi revizija je dopuštena u sporovima u kojima vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi 100.000,00 kuna. Ova odredba primjenjuje se po čl. 10. st. 3. ZOID ZPP/99 na sve postupke koji su bili u tijeku na dan stupanja na snagu tog zakona, a takav je i ovaj postupak. Kasnijim izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku nije mijenjan vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije u imovinskopravnim sporovima pred redovnim sudovima.

Okolnost što je tužiteljica opomenom pozvana platiti sudsku pristojbu obračunatu prema vrijednosti predmeta spora od 170.000,00 kuna ne mijenja stvarnu vrijednost predmeta spora.

S obzirom na to da nisu ostvareni revizijski razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni oni na koje se ukazuje u reviziji, valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. i 400. ZPP.

U Zagrebu 30. lipnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.