Rev-1199/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1199/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegović kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenković, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmann i Stanislava Plazonić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja "K. " K. kao pravnog sljednika "J. - A. " K., protiv tuženice D.B. iz K., sada nepoznatog boravišta, koju zastupa staratelj za poseban slučaj D.H., odvjetnik u K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 16. veljače 1993. br. Gž-144/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 29. prosinca 1992. br. P-579/92, u sjednici održanoj dana 13. listopada 1994.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je prihvaćen otkaz stanarskog prava tuženici te joj naloženo iseljenje iz stana u K., uz predaju stana tužiteljici.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju u kojoj izrijekom ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a iz sadržaja revizije proizlazi da navedenu drugostupanjsku presudu pobija i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Revidentica predlaže da se revizija prihvati i odluči u smislu revizijskih navoda.

Tužitelj odgovor na reviziju nije podnio, a nadležni se državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji, s prijedlogom da se ona odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred sudovima nižeg stupnja proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) - dalje: ZPP - pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U postupku je utvrđeno, a što nije ni sporno, da je tuženica nepoznatog boravišta, pa joj je upravo zbog toga rješenjem nadležnog organa starateljstva postavljen staratelj za poseban slučaj, koji je s obzirom na to imao ovlaštenje za vođenje ove parnice.

Budući da je tuženicu zastupao ovlašteni zakonski zastupnik, kojem tokom postupka ni na koji način nije uskraćena mogućnost da raspravlja pred sudom, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP, koju revidentica prema sadržaju

svoje

revizije

posebno ističe.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nesporno je da je pravni prednik tužitelja bio davatelj prijepornog stana na korištenje.

U redovnom je postupku utvrđeno da je tuženica stanovala u navedenom stanu kao nositelj stanarskog prava i da ga je sa članovima svog porodičnog domaćinstva napustila najkasnije u prosincu 1991. te bez opravdanog razloga prestala stan koristiti neprekidno duže od šest mjeseci.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su temeljem čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86 i 22/92) prihvatili dati otkaz stanarskog prava tuženici i ovoj naložili iseljenje iz prijepornog stana uz predaju stana tužitelju.

Teret dokaza da otkazu nije bilo mjesta zbog postojanja opravdanih razloga za nekorištenje stana iz odredbe st. 2. čl. 99. ZSO, je na stanarima, a tuženica kao stanar postojanje takvih okolnosti, prema utvrđenju nižih sudova, nije dokazala.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju čl. 393. ZPP, revizija tuženice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 13. listopada 1994.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović v.r.