Croatian Supreme Court dismissed appeal against second-instance cost ruling as it did not exceed the statutory review threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of the Republic of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a second-instance ruling on litigation costs. The court found that while the procedural conditions for review were met, the monetary value of the disputed costs did not exceed the statutory threshold required for an appeal. Consequently, the appeal was rejected as inadmissible under the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. ZPP; čl. 400. st. 1. i 2. ZPP; Revizija protiv rješenja o parničnom trošku dopuštena je samo ako je u glavnom sporu dopuštena revizija i ako iznos pobijanih troškova prelazi mjerodavni granični iznos.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3432/1994-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.H. iz Z.,.. ., kojeg zastupaju punomoćnici T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tuženice C.o. . d.d. Z., . ... ., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. svibnja 1994. godine br. III Gž-1982/1994-2, kojim je potvrđeno rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi Općinskog suda u Zagrebu od 23. rujna 1993. godine br. Pn-3843/92, u sjednici održanoj dana 26. veljače 1998. godine,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija kao nedopuštena.
Obrazloženje
Predmetna revizija je izjavljena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno rješenje o troškovima postupka sadržanog u prvostupanjskoj presudi.
Prema odredbama iz čl. 400. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) revizija protiv rješenja drugostupanjskog suda je dopuštena ako se rješenjem postupak pravomoćno završava i ako je rješenje doneseno u sporu u kojem bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude u smislu odredaba iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, dakle u sporu u kojem je dopuštenost revizije ograničena obzirom na vrijednost predmeta spora.
I drugostupanjskim rješenjem o troškovima postupka kada se njime meritorno rješava pitanje obveze naknade tih troškova, postupak glede tog sporednog novčanog potraživanja pravomoćno se završava, pa je pod uvjetima iz čl. 382. ZPP protiv takvog rješenja dopuštena revizija, a što znači da trebaju biti kumulativno ispunjeni uvjeti - da je u tom sporu revizija dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari, te da revizijom pobijani dio odluke o parničnom trošku prelazi mjerodavni iznos propisan odredbom iz čl. 382. st. 2. ZPP koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za naknadu troškova.
U konkretnom slučaju zahtjev za naknadu parničnih troškova podnesen je 23. rujna 1993. godine, pa je za dopuštenost revizije mjerodavan granični iznos od 3.000,00 kn a kako se revizijom pobija odluka o troškovima čija visina ne prelazi taj iznos, to rečeni uvjeti za dopuštenost revizije nisu ispunjeni. Radi toga je na temelju odredbe iz čl. 392. u svezi čl. 400. st. 4. ZPP reviziju valjalo odbaciti.
U Zagrebu, 26. veljače 1998. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin v.r.